GDJE IH SAMO NAÐU?
Da naša reprezentacija ne predstavlja ništa sveto, kako ljudima u savezu, tako i onima koji se standardno godinama tu ''vrte'' pokazuje još jedan izbor, odnosno imena kandidata za selektora. Kao i svaki put, pa tako i ovaj kada biramo, tra¾imo najboljeg, pojavljuje se imena ''velikih'' trenera, dok se sa druge strane gura u stranu, naše, domaæe.
Slièna situacija nam je kao recimo u Africi, gdje se ljudi ne mogu dogovoriti, pa tako uzimaju trenere iz Francuske, Njemaèke i ostatka svijeta. I ne bi tu bio problem da mi tra¾imo velika imena, veæ stavljamo na stol imena kandidata koji se pojavljuju kao ''grom iz vedra neba".
Tako smo na isteku prošle sedmice saznali za Ljupka Petroviæa koji je javnosti ponudio pa skoro istu prièu kao i ovaj posljednji koji je otišao. Æiru smo rehabilitovali nakon što je lutao sa Iranom, Zagrebom, Varteksom, Murom, sa Hajdukom ''pokusao'' osam ljutih kobasica iz Debrecena, ispao iz lige sa Xamaxom, a sada dolazi Ljupko Petroviæ koji jedva èeka da nas odvede na Evropsko prvenstvo.
Ljupko je u posljednjih deset godina nanizao Al-Ahli, Shanghai, Levski, Beijing Guoan, Crvenu Zvezdu, OFK Beograd pa Croatiju Sesvete. I on kao i Æiro ima jedan veliki rezultat. Æiro je bio treæi u Francuskoj 1998, Ljupko prvak Evrope sa Zvezdom 1991. To jesu veliki rezultati, iz naše perspektive ogromni, ali od tada do danas je fudbal napredovao ogromnim koracima i napreduje iz dana u dan.
Ali to nije sve, od ovog ponedeljka u opticaju su imena poput Igora Štimca pa èak i Thomasa Häßlera. Štimac je bio nekada veliki igraè, Hajduka, Cadiza, Derby Countya, West Hama, mlade reprezentacije Jugoslavije, odnosno Hrvatske, koja je bila treæa u Francuskoj. U karijeri je trenirao u kratkim razdobljima Hajduk, Cibaliju, a danas je trener Zagreba te donedavno je bio predsjednik udruge prvoligaša u Hrvatskoj. Usput je bio menad¾er pojedinim igraèima, direktor Hajduka, suvlasnik kladionice koja je propala…
U predhodnim sluèajevima kod izbora selektora èesto se gurao i Lothar Matthäus, a sada imamo njegov nekadašnjeg saigraèa Thomasa Häßlera. Häßler je igrao za Koln, Juventus, Romu, KSC, Munichen 1860, Salzburg, bio Svjetski prvak 1990, Evropski šest godina kasnije. Dva puta biran za najboljeg fudbalera Njemaèke. Trenerska karijera mu je na poèetku. Do sada je bio pomoænik u Kölnu, pa Bertiju Vogtsu na klupi Nigerije.
Eto to su nova imena koja se pojavljuju onako ''iznenada'' kao sa neèijeg spiska. Imena koja ne bi niti u jednoj normalnoj dr¾avi, savezu pa i reprezentaciji imala priliku pored velikana kao što su naši Barbarez, Bajeviæ, Ba¾dareviæ, Sušiæ. Ali u ovoj zemlji je bilo lakše popljuvati domaæe, popljuvati Had¾ibegiæa, Sliškoviæa, Muzuroviæa, Kodru, Boliæa, Salihamid¾iæa, Misimoviæa, pa i ako se ponovo dogodi, ne treba te biti iznenaðeni.
sportsport.ba