ZAŠTO SLAVIMO NEUSPJEH REPREZENTACIJE?

Gotove su još jedne kvalifikacije u kojima je naša reprezentacija došla vrlo blizu plasmana na veliko takmièenje, ali nije uspjela. Od tu¾ne veèeri u kojoj smo pora¾eni od Portugala prošlo je šest dana i došlo je vrijeme da se hladne glave sumiraju rezultati.

Baviti se kritikom u društvu koje teško pravi razliku izmeðu privatnog i javnog jako je nezahvalno, ali svi mi kada se odluèimo baviti ovim poslom moramo biti spremni na to, da æe uvijek biti ljudi koji æe pohvaliti naš rad i trud, ali i onih koji æe pljuvati po nama.

Nacija je u transu. Bila je i prije dvije godine, ali u drugom smislu. Tada smo svi bili u transu izazvanom borbom protiv kriminala u našem Nogometnom savezu, a onda su nam isti ljudi zbog kojih smo provodili dane na protestima u Ferhadiji doveli na èelo reprezentacija Æiru Bla¾eviæa i zamazili nam oèi, pa smo preko noæi zaboravili sav njihov kriminal.

Danas kada su završene još jedne kvalifikacije mo¾emo prièati o uspjehu ili neuspjehu našeg nacionalnog tima, o prednostima i nedostacima, atmosferi, propustima u organizaciji i svemu ostalom.

Je li plasman u bara¾ uspjeh?

Ako pogledamo rezultate naše reprezentacije u ovom ciklusu i usporedimo ih s nekim iz prethodnih ciklusa dolazimo do vrlo jasnog zakljuèka: nismo uspjeli. Plasman u bara¾ nije uspjeh. U ovom kvalifikacijskom ciklusu mi smo osvojili drugo mjesto u grupi i plasirali se u bara¾ u kojem nas je Portugal eliminisao.

Drugo mjesto osvojila je Norveška koja kao najlošija drugoplasirana nije otišla ni u bara¾. Danas kada uporedimo nas i Norvešku dolazimo do zakljuèka da njihov rezultat nije ništa manje vrijedan od našeg, pa i oni su bili drugi i neæe na SP. Jedina razlika je u tome što su to oni saznali mjesec dana prije nas.

Zašto nasjedamo na prièe da nismo bili nikad bli¾e plasmanu na neko veliko takmièenje. To ne samo da nije istina, to je najobiènija LA®. Nama je za odlazak na SP u Ju¾nu Afriku trebalo pobijediti Portugal u dvije utakmice, dok smo prije šest godina za odlazak na EP trebali postiæi samo jedan gol. Da smo kojim sluèajem zabili gol Danskoj u jesen 2003. godine na Koševu mi bismo išli direktno na veliko takmièenje, bez ikakvog bara¾a.

U ovim kvalifikacijama smo dobili Estoniju i Armeniju, te Belgiju koja više nije prvi razred evropskog nogometa, dok smo u ostalih šest utakmica pora¾eni èak pet puta. Jedino smo uspjeli ostati nepora¾eni protiv Turske u Zenici, dok smo ranijih godina znali pobijediti Tursku, Norvešku, Dansku, sa Španijom odigrati nerješeno itd.

Slaviti drugo mjesto u grupi i neodlazak na SP ravno je katastrofi. To je velika nepravda prema samim igraèima, jer kako im objasniti da slavimo to što ih neæe biti na SP. Hoæe li Spahiæ, D¾eko ili Misimoviæ pomisliti da nemamo vjeru u njih ako slavimo to što nisu uspjeli?

Æirine zasluge i promašaji

Trener svih trenera, najveæi demagog i muljator, èovjek sa stotinu lica, samo su neki od nadimaka koje je Æiro zaradio tokom svoje dugogodišnje, uspješne karijere. Najveæi Æirin uspjeh u voðenju reprezentacije je stvaranje kulta reprezentacije. Pobijeðivalo se i ranije, ali nikad se reprezentacija nije pratila s više pa¾nje.

Danas na utakmice i trgove gdje se gledaju utakmice dolazi mlado i staro, muško i ¾ensko, èak i oni koji nikad ranije nisu pogledali ni jednu utakmicu našeg tima. Mediji su puni slika naših igraèa, o njima se skladaju pjesme i prave reklamni spotovi. Oni danas ¾ive ¾ivotom pravih zvijezda iako smo prije imali veæih imena koja su igrala u Realu, Bayernu, Barceloni, HSV-u, Monacu itd.

Æiro je svojim voðenjem reprezentacije, a prije svega svojim imenom i lukavstvom doveo naš tim na naslovne stranice svih svjetskim medija. Cijeli region je navijao za nas, pa Split je u srijedu veèer lièio na neki bosanski grad, baš kao i Hrgoviæev Sinj, a to je prije svega zasluga Æire Bla¾eviæa.

I sada dolazimo do onoga pitanja: je li Æiro napravio uspjeh? Mo¾da bi bolje bilo postaviti pitanje zašto je Æiro Bla¾eviæ doveden za selektora reprezentacije ? Odgovor je vrlo jednostavan. On je doveden da odvede reprezentaciju na SP. To nije uèinio, što znaèi da nije ni napravio uspjeh.

Oèekivali smo da on, kao veliki autoritet, prekine praksu igranja prijateljskih utakmica s tamo nekakvim Iranom ili Omanom, ali nije. Trebao je prekinuti praksu da u reprezentaciju menad¾eri dovode svoje igraèe. Izvjesni Mirnel Sadoviæ se našao na spisku reprezentacije, pa je na treningu Æiro zagalamio "Pa majko mila ko mi ovoga dovede…". Tome je svjedoèilo stotine prisutnih.

Sljedeæi ispit na kojem je Æiro pao bila je situacija s kartonima igraèa. Svaki trener mora znati koji mu igraè ima ¾uti karton, a to je naš smetnuo s uma. Mi smo u utakmicu s Portugalom ušli s osam igraèa kojima prijeti suspenzija. Da se razumijemo oni te kartone nisu dobili uoèi Portugala, nego ih nose još od Armenije.

Nakon Armenije imali smo Tursku, Estoniju i Španiju i morali smo ih oèistiti. Tako to rade veliki timovi. U drugom poluvremenu utakmice u Talinu morala su bar trojica dobiti karton kako bi pauzirali protiv Španije i bili spremni za bara¾.

Organizacijski propusti

Eh, to je posebna prièa. Odnos saveza prema novinarima, prema igraèima, navijaèima, odlascima na gostovanja, smještaju u hotelima, da sve ne nabrajamo test je koji savez nije polo¾io. Igraèi nisu imali svoj mir. U hotele su dolazili razni tipovi koji su se slikali s igraèima remeteæi im prijeko potrebni mir pred utakmice. Ujedno su nas i brukali u presti¾nom hotelu Meriott, praveæi pijacu u njegovom holu, ili kolektivno urlajuæi psovke na raèun uposlenika saveza.

Igraèi nisu bili sami ni na putovanjima nego su zajedno s njima putovali razni politièari, poslovni ljudi, a bilo je i ljudi koji ne znaju koliko igraèa broji nogometni tim. Posebna prièa je odnos saveza prema medijima. Na gostovanja su o trošku saveza odlazili novinari zaposleni u medijima èiji je dnevni tira¾ oko 3.000, kao i neki iz sedmiènih ili mjeseènih listova, dok su oni koji imaju dnevno po 50.000 i više èitatelja sami plaæali putne troškove.

Ne radi se ovdje o pomoæi saveza tim novinarima, nego iskljuèivo o finansiranju puta podobnim novinarima. Isti ti novinari su na press konferencijama u trenutku kada bi neko uputio neko "nezgodno" pitanje automatski postavljali drugo pitanje Æiri: "Selektore šta oèekujete od utakmice?", na što bi Æiro odgovorio "Jebat æemo im majku". Nakon toga bi se salom zaorio smijeh i prethodno pitanje bi ostalo neodgovoreno, kao da nikad nije ni postavljeno.

Na sve ovo bi naša javnost gledala blagonaklono da se nije desio incident na kraju još jednog neuspješnog ciklusa. Najbolji igraè ove reprezentacije Zvjezdan Misimoviæ nije imao mjesta da gleda utakmicu iz sveèane lo¾e, ista sudbina je zadesila i Nemanju Supiæa, dok je supruga Kenana Hasagiæa s malim dijetetom morala da se gura s navijaèima.

O propustima u organizaciji moglo bi se pisati dva dana, ali moramo ostaviti još materijala i za drugi dan, jer sigurno je da æe prièe o javašluku i lopovluku èelnih ljudi biti još dosta govora u narednim danima. Jedini koji u svemu zaslu¾uju pohvale su naši igraèi, ko
ji su u ovom trenutku dali svoj maksimum i hvala im još jednom.

sportsport.ba