Navijaci Srbije iz BiH – folklorna tacka demonstranata
Vecina gradjana sa ex YU prostora je pratila oba rukometna meca izmedju BiH i Srbije. Ne govorimo o rezultatu, jer o tome je manje-vise sve receno i vidjeno. Govorimo, naravno, o mentalitetu, kulturi i razlikama u navijacima na utakmicama u Sarajevu i Nisu.
U prvoj utakmici je pokazan ponos, inat, kultura i dozvoljeni stepen pritiska na goste (kao sto je i obicaj u svim utakmicama koje se igraju na domacim terenima). U Sarajevu su Bosanci i Hercegovci, predvodjeni BHFom, napravili zaista fantasticnu atmosferu koju su pohvalili i sami igraci Srbije. Ima dovoljno video i tonskog zapisa da se sve nanovo pregleda i preslusa.
U Nisu je, ocekivano, bilo drugacije jer tamo je dosla skupina „demonstranata“ iz BiH (namjerno ne koristimo termin „navijaca“ i ne zelimo da to dalje elaboriramo) koji su zeljeli da „osvijeste“ Nislije i Srbijance tj. da im dakazu da su zapravo oni (demonstranti iz BiH ) veci Srbi nego svi oni zajedno. Ti demonstranti su cak priredili i skroman kulturno-umjetnicki program sa vec nadaleko poznatim folklorom.
Na samom pocetku su onako „patriotski i hrabro“ zapalili zastavu BiH tj. zastavu svoje drzave. Onu istu zastavu koja im blista na svim licnim dokumentima koje su uredno pokazivali tog istog dana na granicnim prelazima u dolasku i odlasku iz Nisa. Nakon toga su „biranim rijecima“ skandirali protiv jedne federalne jedinice u BiH, a sto je za posljedicu imalo zbunjenost kod ostalih domacih (u bukvalnom smislu te rijeci) gledalaca koji su, cak u jednom momentu, pomislili da su usli na pogresan susret jer Srbija bi trebala da igra kvalifikacioni mec sa drzavnom selekcijom BiH. Nakon sto ni to nije mnogo pomoglo da „demonstranti“ ubjede domace gledaoce u svoj patriotizam, primijenjena je dobro oprobana folklorna tacka u kojoj su svi igraci BiH prozvani balijama i turcima uz nezaobilazan poziv da se isti likvidiraju. Tada su oni domaci gledoci zaista ostali zateceni, jer eto, do ove utakmice, nisu imali pojma da su: Branislav, Ivan, Zeljko, Vladislav, Vukasin, Nebojsa u stvari tursko-balijsko-mudzahedinska imena.
Ipak, utakmica se nekako privela kraju. Rukometasi su se sportski rukovali i pozdravili, jer ipak vecina njih su prijatelji i suigraci u inostranim klubovima u kojima zaradjuju svoj hljeb. Domaci gledaoci su lagano posli svojim kucama, vecina jos uvijek u soku nakon „kuturno-umjetnicke“ predstave „demonstranata“ iz BiH.
I dok su neki od domacih gledalaca vec tonuli u san u svojim domovima, „demonstranti“ su na povratku svojim kucama, u to vrijeme, uredno granicarima pokazivali licna dokumenta sa oznakama drzave BiH, radujuci se povratku u svoj topli dom jer, ipak, nigdje nije tako lijepo kao kod svoje kuce u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
BHF Press