Iz NSBiH mi nisu dali karte za Belgiju
Sergej Barbarez, bivši as Hamburga, Borusije (D), Bajera, juèer je posjetio redakciju "Sana". Nekadašnji ljubimac bh. reprezentacije i prvi strijelac Bundeslige, skoro dva sata se dru¾io sa novinarima i urednicima našeg lista. Dolazak nekada planetarne nogometne zvijezde, danas èlana Uprave HSV, iskoristili smo za razgovor o reprezentaciji, njegovim planovima, te o skorašnjoj utakmici u Belgiji
– Nisu mi dali karte iz NSBiH za meè u Belgiji. Iskreno, nisam ni oèekivao da æe me me neko nazvati i pitati; trebam li karte? Ja sam davno, baš u razgovoru za "San", najavio da æu bodriti našu reprezentaciju u Genku. I hoæu, ne iz lo¾e, veæ sa tribina. Zahtjev za karte sam poslao preko HSV – izjavio je za naš list Barbarez.
Sergej ne konaktira sa èelnicima Saveza, niti sa bh. selektorom, makar je svim srcem za reprezentaciju.
– Momci zaslu¾uju svu podršku. Treba im pomoæi, makar ne gajim iluzije da mo¾emo nešto napraviti u ovim kvalifikacijama. Dobro je za sticanje potrebnog iskustva. Ova generacija ima nešto što moja nije imala, a to je šansu da zajedno igra, dva, tri ciklusa.
Sretan je što se karijera Edina D¾eke razvija u ¾eljenom pravcu.
– Ovo nije njegov krajnji domet. Mo¾e i bit æe još bolji. Znam da ga ¾ele Italijani, Nijemci, Španci, ali za njega je najbolja engleska liga. Tek tamo bi eksplodirao. I ja sam svojevremeno trebao otiæi u Totenhem, bilo je kombinacija za Arsenal, ali nisam ¾elio mijenjati Bundesligu. Moguæe da sam pogriješio, ali ne kajem se. Italijanska je liga, kada je "Liga petice" u pitanju, najgora. I za gledati i za igrati.
Mandat èlana Uprave u Hamburgu traje dvije godine. Sergej se školuje za trenera.
– Oèekujem uskoro seminar za profi licencu. Vidim se u skorijom buduænosti kao trener, zašto kriti i kao selektor. Moja je ¾elja da vodim bh. reprezentaciju. Sada nije pravo vrijeme. Ovi koji vladaju Savezom, nudili su mi selektorsku poziciju prije nego što su izabrali Æiru Bla¾eviæa. Odbio sam, jer mislim da sa njima nema ozbiljnog posla.
Zanimao se za nogometne izbore èelnika Saveza, za du¾inu mandata sadašnjih vlastodr¾aca…
– Sreæa da su ogranièeni du¾inom mandata. Ne vjerujem da æe ih narod ponovo izabrati. Mislim da i politika i politièari moraju uèiniti sve da se otvori prostor za mlaðe, za nove neiskompromitovane ljude. Bosna ima takvih, puna ih je Evropa, ali ima takvih i u BiH. Kodro i Boliæ su pokušali nešto, ¾eljeli najbolje, a onda su ih iskoristili i potrošili. Oni to nisu zaslu¾ili, jer su ¾eljeli pomoæi. To se više ne smije desiti. Svi znamo šta, za zemlju kao što je BiH, znaèi kada cijeli svijet piše o, recimo Ibiševiæu, Misimoviæu, D¾eki… Ja sam mogao igrati za neku drugu zemlju, bilo je poziva, ali nikad mi nije palo na pamet. Mogu ja igrati i ¾ivjeti gdje hoæu, ali Bosna i Hercegovina je moja jedna i jedina domovina – izjavio je na kraju posjete našoj redakciji Sergej Barbarez, sportska i ljudska gromada.
Na Marakani je trebalo prekinuti utakmicu
Sergej je u razgovoru sa novinarima "Sana" prièao o svojoj karijeri, o utakmicama reprezentacije…
– Na Marakani nije bilo uslova za igru. Mo¾da se nije trebala ni igrati u onako u¾arenoj atmosferi. Trebalo je utakmicu prekinuti. Nisam imao tu moæ, ali ¾elio sam da zaštitim naše navijaèe i saigraèe. Na¾alost, bilo je kako je bilo. Kada sam èuo topovske udare, kada sam vidio šta rade našim navijaèima, jednostavno nisam mislio na igru. Naši navijaèi su istinski heroji, patriote, kako oni iz svih krajeva BiH, tako i drugi koji prelaze svjetske destinacije da bodre sve naše reprezentacije – odao je Sergej priznanje bh navijaèima.
Kartoni i golovi
Priznao je bivši as da su za igraèke karijere postojala dva Barbareza.
– Taèno je da su bila dva Sergeja, jedan dok traje utakmica i drugi kada izaðem ispod tuša. Na utakmici vidim samo teren, nosi me ¾elja za pobjedom, taj nagon da obradujem svoje navijaèe. Izvan terena sam "ko curica". Negdje sam vidio podatak da sam dobio više kartona nego što sam postigao golova. A postigao sam 95 golova u zvaniènim utakmicama. Imao sam èesto bliske duele sa suparnièkim igraèima, pa i trenerima. Na utakmici sa Njemaèkom, htio sam se potuæi sa Horst Hrubešom, legendom njemaèkog fudbala i HSV. Sada smo prijatelji. A, bilo je to nakon jednog krvnièkog nasrtaja njemaèkog igraèa na Nermina Šabiæa – podsjetio je Sergej.
Vojni policajac
Sa devetnaest godina je napustio bh. terene. Tada je bio jedan od najboljih Vele¾ovih omladinaca. Skinuo je sivomaslinastu uniformu i otišao u Njemaèku trbuhom za kruhom.
– U Zagrebu sam 1991. godine slu¾io onu Titovu vojsku. Bio sam vojna policija. Meni je tada, valjda kao klincu, bilo sve zanimljivo, lijepo… Doduše, osjeæao se miris baruta. Bio sam posljednja generacija vojne policije tadašnje vojske u Zagrebu. Kada sam skinuo uniformu, ostao sam u Mostaru tri mjeseca, a onda me otac Ljubo poslao kod rodbine u Njemaèku. Ka¾e, ostani dok se ovdje ne smiri. Ostao sam do danas, ali sam mijenjao klubove i adrese – prisjetio se Sergej u uvijek u srcu nosio svoj Mostar, svoju BiH.
san.ba