Suspenzija je jedini izlaz

Delegati Skupštine NS BiH odbili su usvajanje novog Statuta kojeg od njih zahtjevaju FIFA i UEFA i takva će odluka značiti suspenziju Saveza nekoliko dana kasnije nakon sjednice Odbora za hitna pitanja UEFA.

Dužnosnici svjetske i evropske nogometne asocijacije tada će suspendirati i rasformirati NS BiH ovakav kakav sada imamo te imenovati privremeno rukovodstvo u kojem neće moći raditi nijedan od sadašnjih zvaničnika Saveza.

I to je zapravo odlična vijest, budući da je nužno ukidanje ovakvog nakaradnog Saveza, koji godinama funkcionira kao zaseban entitet, sa dužnosnicima koji su u njemu sami sebi svrha. Tužno je što će zbog suspenzije trpjeti reprezentacija BiH i desetine vrijednih trenera koji se mukotrpno bore u našim klubovima, no zemlja u kojoj se igra smiješna liga pretencioznog imena na bijednim, blatnjavim stadionima i ne zaslužuje ništa bolje. Suspenzija Saveza jedini je način da se konačno iz sarajevske Ferhadije istjera gomila pitoresknih likova, „sportskih veličina“, kolekcionara krivičnih prijava i sudskih presuda. Zločinačka organizacija koja godinama uništava naš nogomet sama je sebe dovela u kal iz kojeg je jedini izlaz suspenzija i gradnja iz temelja novog Saveza.

Jer dominkovićima, čolakovićima, ušanovićima do sada je bilo najvažnije ostati u foteljama, raspolagati reprezentacijom i novcima od televizijskih prava. Za ostalo ih nije bilo briga. Oni koji danas patetično kukaju o tome kako reprezentacija neće nastaviti kvalifikacije su Savez doveli u minus od šest miliona maraka, oni su krivi što povjerioci traže svoje novce a kamate na dugove dospijevaju iz dana u dan. Oni su krivi što smo zemlja bez ijednog stadiona, što reprezentacija igra na blatnjavoj poljani, što ne postoji sportski centar za pripreme, što se utakmice domaće lige igraju, kladioničarskim rječnikom kazano „tri za tri“. Što se treneri biraju po nacionalnom ključu a djeca već na prvu loptu bježe od ralja samozvanih menadžera i igraju za druge reprezentacije. Njima su važne samo fotelje. Čak i po cijenu međunarodne izolacije.

Idemo na brzinu, „na prvu“ pobrojati samo neke od afera koji proteklih petnaest godina potresaju NSBiH. Muniba Ušanovića Sud BiH nepravosnažno osudio na pet godina zatvora zbog utaje poreza i prekoračenja službenih dužnosti. U vrijeme trajanja procesa Savez je Ušanoviću plaćao advokatske troškove u iznosu od 88 hiljada maraka. Meho Kodro otjeran je nakon svega četiri mjeseca na mjestu selektora jer nije htio igrati prijateljsku utakmicu protiv Irana za koju je Savez trebao na ruke inkasirati zvanično 120 dolara. Nakon Kodrine smjene Ušanović panično sazivao novinare kako bi pokušao amortizirati bijes javnosti i medija služeći se svojim oprobanim receptom, obilatom večerom u sarajevskom restoranu Aeroplan, plaćenom, naravno, novcem iz kase NS. Idemo dalje, tužba firme Kentaro od skoro pet miliona eura zbog potpisana dva ugovora o prodaji tv prava, za koje nikada nije razjašnjeno koji je „pravi“ iako se barem zna da je idejni tvorac drugog ugovora pokojni Milan Jelić.

U prostorijama Saveza desila se krađa u stilu showa Davida Copperfielda. Kasa teška oko 300 kilograma u kojoj je bila važna dokumentacija ukradena je sa prvog sprata zgrade u centralnoj sarajevskoj ulici Ferhadija. Ima još. Elvir Bolić i Hasan Salihamidžić, tokom gostovanja reprezentacije BiH u Iranu, u hotelskoj sobi zatekli tadašnjeg direktora reprezentacija Ahmeda Pašalića kako sa iranskim domaćinima u plastičnoj vrečici broji novac plaćen za gostovanje. Pašalić je  u deset godina vladavine sa svojim najbližim suradnicima i uz podršku neformalne, moćne grupe sarajevskih „uglednika“ okupljenih oko pokopnog društva Bakije, kroz reprezentaciju transferirao pedesetak nogometaša u inozemne klubove.

Da ne zaboravimo još i suspenziju suca Nove Panića kojeg je UEFA doživotno kaznila zbog učestvovanja u namještanju utakmice U-21 reprezentacija Švicarske i Gruzije. Dakle, jasno je da ovakav Savez treba rasformirati, čak i da se na današnjoj Skupštini donijela neka drugačija odluka od one na kojoj insistiraju FIFA i UEFA.

Patimo se u kvalifikacijama već petnaest godina, pričamo o historijskim utakmicama koje gubimo. Sada imamo najveću šansu do sada, jer ako su još jedne izgubljene kvalifikacije cijena boljitka, onda neka propadnu i ove. Možemo imati 11 Džeka u timu, ali samo sa novim ljudima u NS ova igra u Bosni ima nekakvog smisla.

(Slobodna Bosna)