Barbarez o ljudima iz NSBiH: Navijam za suspenziju, jer ih jedino tako možemo otjerati
Ima nade, a to je da se svi, ali baš svi, dignu na noge, ka¾e Barbarez
Tog dana, 7. oktobra 2006. godine, èaša se prelila. Došli smo da pobijedimo Moldaviju, a zamalo izgubili. Konaènih 2:2 na svjetlo dana opet je izbacilo sve probleme, sukobe i prljavštine u Nogometnom savezu BiH, koji su godinama gurani pod tepih, s pobjedama zaboravljani, a s porazima ponovo otkrivani.
Dan poslije, Sergej Barbarez se spakovao i otišao, ne zbog bunta nego zbog oèaja.
Èetiri godine kasnije – sve što ga je nerviralo, i dalje ga nervira. Bezobrazluk funkcionera NSBiH nikada nije bio oèigledniji. Svojom bolesnom sposobnošæu provoðenja liènih interesa nauštrb opæeg dobra i zdravog razuma doveli su nas na rub suspenzije i izbacivanja iz UEFA-e i FIFA-e.
Kao neko kome je do dr¾ave, Saveza i bh. fudbala stalo mnogo više i iskrenije nego onima koji iz njegove kase crpe nezaraðeni novac i o njegovom trošku u¾ivaju u blagodatima koje su prije mogli samo sanjati, Barbarez je u toku svih dešavanja.
Pretpostavljam da ste èuli šta se desilo na sjednici Skupštine?
– Jesam.
I?
– Vjerujte da sam i navijao da se to desi.
Zašto?
– Prema mom mišljenju, nema drugog naèina da se ovi iz Saveza otjeraju. Kako æe nas, vjerovatno, iskljuèiti ili suspendirati, onda se, mo¾da, nešto promijeni.
Kao pionira u borbi protiv lakrdijaša iz NSBiH, vjerovatno Vas ništa od ovoga nije zaèudilo?
– Nije, zato što sam znao da æe biti ovako. Kada sam u medijima proèitao sve izjave prije sjednice Skupštine, bilo je jasno šta æe se desiti bez obzira na to šta UEFA i FIFA govore. Sada je samo pitanje hoæe li nas kazniti ili neæe.
Crno je, ali vidite li igdje ijedan argument za optimizam?
– Vidim, ali to je uvijek bila naša najveæa boljka. U najcrnjim trenucima mi opet imamo optimizma. Nadamo se da æe nešto biti ovako, a nešto onako i da æe se sve to, na kraju, završiti dobro. To nas ubija i to nas je i dovelo ovdje. Èinjenica je da nade, zaista, ima malo. Realno, fudbal u BiH doveden je u stanje katastrofe.
Bez izlaza?
– Pa nije baš bez izlaza. Ima nade, a to je da se svi, ali baš svi, dignu na noge. Treba ih maksimalno bojkotirati i raditi na njihovim smjenama, svim sredstvima.
Rade protiv sebe samih
Postoje li rijeèi da se objasni ovo fudbalsko samoubistvo?
– Teško. Zaista ne mogu da shvatim kako ljudi mogu raditi protiv samih sebe. Glasaju da oni, lièno, budu suspendirani, glasaju da klubovi koje zastupaju budu izbaèeni iz evropskih takmièenja, hoæe da unište reprezentaciju… Kako èovjek s imalo mozga mo¾e razumjeti takve stvari?
(Avaz)