A mogli smo biti svjetska sila

Nedavno je u jednom od vodeæih hrvatskih dnevnih listova izašao tekst koji se bavi izborom novog predsjednika tamošnje fudbalske federacije.

Èlanak nije bio ni po èemu poseban, osim po jednoj sitnici – autor je za sadašnjeg prvog èovjeka bubamare u našem zapadnom susjedstvu rekao – Vlatko Markoviæ, predsjednik HNS-a iz Bugojna.

Grabe li grabe

Osim što redoslijed rijeèi nudi konfuziju, jasna je namjera da se istakne kako je Bugojanac, (uh, kakve li sramote) na èelu najva¾nije sportske organizacije. Zašto je sve ovo bitno?

Jednostavno, pokazuje kako su naše prekosavske, vjerovatno i prekodrinske komšije spremne biti maliciozne, ne i principijelne.

Da je tako, barem bi nekada spomenuli da su im najbolji teniseri iz Bosne, ali i iz Hercegovine, da im je rukometaša više iz Ljubuškog i okolice nego iz Zagorja, da im je znaèajan broj najboljih košarkaša, fudbalera… stigao iz BiH. Mnogo od toga va¾i i za Srbiju, pa i Sloveniju, ali i neke zapadne zemlje.

Naravno, za egzodus naših sportista nisu najviše krive ove zemlje, mada nikako da dignu šapu, veæ grabe li grabe. Tu se još dugo neæe moæi ništa, ali šta je do nas? Mnogo, baš mnogo.

Kada je potpisnik ovih redova prije nekoliko godina razgovarao sa sada jednim od najboljih tenisera svijeta Marinom Èiliæem, tada djeèakom iz Meðugorja, iskreno je rekao:

– Mjesecima me niko iz Teniskog saveza BiH nije kontaktirao. Reprezentacija u mlaðim kategorijama nije postojala, a ja nisam ¾elio staganirati, pa sam izabrao Hrvatsku.

Poslovièno nespobni i nezainteresirani NSBiH nije bio u stanju organizirati mre¾u skauta po Evropi koja bi saèuvala našu djecu da igraju za svoju ili domovinu roditelja. Barem da su to uspjeli s kapitalcem, Zlatanom Ibrahimoviæem.

Misaone imenice

A, moglo je, la¾e ko ka¾e da nije. U Košarkaškom savezu bilo je zanimljivije tra¾iti Amerikance za dr¾avni tim nego saèuvati talente. I tako bismo mogli redom…

Iako ¾ivimo u svijetu u kojem je materijalno izbrisalo duhovno, a ponos i dostojanstvo postale misaone imenice, neæe biti grijeh da se roditelji nekih buduæih velikih talenata sjete Alekse Šantiæa. Mo¾da i ostanu ovdje.

U dosjeu donosimo popis najveæih prebjega u druge dr¾ave, s kojima bi se BiH lako mogla svrstati u velesile, barem u nekim sportovima.

NOGOMET

Egzodus poèeo prije dvije decenije, traje i danas

Egzodus nogometaša iz naše u druge zemlje poèeo je izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini. Za Hrvatsku su ubrzo zaigrali Mario Staniæ, ®eljko Pavloviæ, Goran Juriæ, Boris ®ivkoviæ, a za Srbiju Risto Vidakoviæ, Savo Miloševiæ i drugi.

Ni danas, skoro dvije decenije kasnije, situacija nije drugaèija. Igraèi koji su roðeni uoèi ili poèetkom rata u BiH, a od malih nogu ¾ive u inostranstvu, igraju uglavnom za reprezentacije drugih dr¾ava. Suprotnih primjera je još, na¾alost, malo.

Naši prebjezi

Tu mo¾emo izdvojiti Zvjezdana Misimoviæa, Asmira Begoviæa i Harisa Medunjanina, koje smo mi, uslovno reèeno, oteli nekim drugim zemljama za koje su ranije nastupali (Srbija, Kanada i Holandija).

Marko Marin je roðen u Bosanskoj Gradišci, igra za Verder i, na¾alost, za Njemaèku. Jedan je od najtalentovanijih evropskih igraèa.

U istu grupu talenata spada i Zdravko Kuzmanoviæ, koji je èlan Fiorentine, a njegovi roditelji su iz Modrièe. Kuzmanoviæ je izabrao Srbiju, baš poput Ognjena Koromana sa Pala. Za istoène susjede je igrao i Zenièanin Mladen Krstajiæ, a danas im je stub odbrane stoper Borusije Dortmund Neven Subotiæ.

Napadaè Hamburga i Hrvatske Mladen Petriæ je roðen u Dubravama kod Brèkog. Roðeni Sarajlija je Darko Bodul, napadaè Ajaksa, trenutno na pozajmici u Sparti. Obojica su izabrali Hrvatsku, baš kao i Nikica Jelaviæ, koji je zablistao jesenas u beèkom Rapidu, a roðen je u Èapljini.

Švicarsku U-17 selekciju su do naslova svjetskog prvaka doveli igraèi porijeklom iz BiH, Haris Seferoviæ, Sead Hajroviæ i Maik Nakiæ. Ostaje nada da æemo neke od njih u buduænosti ipak gledati u bh. dresu.

Dediæ i Handanoviæ

U reprezentaciji Slovenije koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Ju¾noj Africi glavne uzdanice su Zlatko Dediæ, roðen u Bihaæu, i golman Udinezea Samir Handanoviæ.

Mnogo je mladih talentovanih igraèa po Evropi koji su igrali za kadetske, juniorske i mlade selekcije Njemaèke, Švedske, Danske poput Damira Æoriæa, Jasmina Sudiæa, Denija Avdiæa, Nikole Šariæa i drugih. Veæina njih bi mo¾da i zaigrala za BiH, samo kada bi neko iz Nogometnog saveza obratio pa¾nju i pokazao da im (nam) je stalo.

Hrvatske nade iz Zenice, Dervente, Gornjeg Vakufa

Jedan Zenièanin je nedavno upalio nogometnu Evropu kada je iz zagrebaèkog Dinama prešao u Lion za 8 miliona eura. Rijeè je o stoperu Dejanu Lovrenu, koji je veæ debitovao za Hrvatsku. I momak iz Dervente Vedran Æorluka igra za Hrvatsku, baš kao i supertalentirani golman Matej Delaè, roðen u Gornjem Vakufu, koji je nedavno potpisao za Èelzi.

KOŠARKA

Ostajali smo i bez NBA potencijala

Zamislimo petorku u kojoj bi bekovi bili, recimo, Zoran Planiniæ i Bojan Bogdanoviæ, krila Emir Preld¾iæ i Vladimir Radmanoviæ, a centar Stanko Baraæ. Na¾alost, zamišljati jedino i mo¾emo, jer davno je izgubljena nada da bismo veæinu ovih igraèa visokog kvaliteta mogli gledati u dresu dr¾ave njihovog roðenja, Bosne i Hercegovine.

Mostarac Planiniæ je zvijezda ruskog CSKA, nekadašnji NBA igraè (Nju D¾ersi) i aktuelni reprezentativac Hrvatske za koju nastupaju još dvojica košarkaša iz Mostara – Bogdanoviæ, bivši èlan Real Madrida, a danas Cibone, te Baraæ, koji je nakon Širokog i izbora na NBA draftu karijeru nastavio u španskom Kaha Laboralu.

Radmanoviæ (lijevo): Trebinjac koji je igrao i za Lejkerse

Trebinjac Radmanoviæ još uvijek je u najjaèoj svjetskoj ligi. Nastupao je i za Lejkerse, a danas je u Šarlot bobketsima. Nekada je igrao za selekciju SCG.

Jedini koji bi, eventualno, mogao zaigrati u bh. dresu je ®epèak Emir Preld¾iæ, èlan turskog Fenerbahèe Ulkera, koji je izrazio ¾elju da se vrati u okrilje BiH, ali još uvijek nije dobio neophodnu dozvolu slovenske federacije (dva Saveza trebala bi na ovu temu ponovo raspravljati polovinom februara).

Ovu, za nas tu¾nu listu bh. igraèa u tuðim selekcijama, mogli bismo dopuniti imenima Damira Markote, Gorana Sutona, Hasana Rizviæa (najkorisniji igraè prve faze Eurokupa!), Mirze Begiæa…, a, što je još poraznije, skoro svakodnevno je i a¾urirati.

Zašto su otišli?

Zbog èega pobrojane igraèe nikada nismo gledali u dresu BiH? Razloga je mnogo – neki su, jednostavno, premladi otišli u in
ozemstvo i izgubili kontakt sa bh. košarkom, drugi su veæi izazov našli u susjednim reprezentacijama ili su planski u njih usmjeravani.

Treæe je otjerala nebriga domaæih košarkaških institucija, odnosno slab rad i skauting, te odsustvo perspektive u domaæoj košarci.

RUKOMET

Od igraèa iz BiH najviše koristi ima Lino Èervar

Od rata pa naovamo, mnoštvo rukometaša roðenih u BiH ili porijeklom iz naše zemlje, èinilo je i èini neizostavne dijelove reprezentacija drugih dr¾ava.

Trenutno, velika skupina Hercegovaca je okosnica uspješne hrvatske reprezentacije, finaliste Evropskog prvenstva u Austriji, a dvojica su – Mirko Aliloviæ (Ljubuški) i Denis Buntiæ (Èapljina) – meðu glavnim uzdanicama Line Èervara.

Osim ova dva igraèa, još èetvorica su roðena ili su porijeklom iz BiH: golmani Marin Šego (roðen u Mostaru, brani u Zagrebu CO) i Goran Èarapina (roðen u Metkoviæu, porijeklom iz BiH, brani za Poreè) te pivoti ®eljko Musa (Mostar, igra za slovenski Trimo iz Trebnja) i Marino Mariæ (Mostar, Zagreb CO).

Posebno je zanimljiva prièa mladog Mariæa, kojeg smatraju jednim od najveæih talenata u rukometnom svijetu (roðen 1990.). On je, naime, prošle sezone, za Zrinjski nastupao u Prvoj ligi FBiH, a sada kao èlan Zagreba igra Ligu prvaka. Mariæ je u finalu Svjetskog juniorskog prvenstva gotovo sam donio Hrvatskoj zlato, buduæi da je u finalu iz 11 udaraca devet puta pogaðao mre¾u.

I u prošlosti, najviše koristi od bh. igraèa Èervar je imao "krpeæi" pozicije golmana (Vlado Šola) i pivota (Dalibor Anušiæ).

U selekciji Srbije dugo vremena jedan od kljuènih igraèa bio je Mladen Bojinoviæ, roðen u Banjoj Luci (odakle je i pomenuti Anušiæ), ali je dolaskom za kormilo Seada Hasanefendiæa, srednji bek Monpeljea ispao sa spiska reprezentativaca.

Alen Zekan, roðen u BiH, igra za reprezentaciju Luksemburga. Porijeklom je iz naše zemlje i povremeni reprezentativac Francuske Igor Aniæ, iako se rodio u Francuskoj, inaèe sin ®eljke Aniæa, pomoænika donedavnog selektora BiH Halida Demiroviæa.

TENIS

Uspješna izvozna grana

Ukoliko bi neko odgovarao na nagradno pitanje o èijoj se reprezentaciji radi, kada za nju igraju Ivan Ljubièiæ iz Banje Luke, Marin Èiliæ iz Meðugorja i Ivan Dodik iz Mostara, krenuvši logikom, veæ bi se mogao poèeti radovati osvojenoj nagradi. Ipak, naišao bi na veoma neugodno iznenaðenje. Ova tri tenisera, iako su roðeni u našoj zemlji, èlanovi su Dejvis kup reprezentacije Hrvatske.

Vrhunski promoteri

Svi oni koji vole sport u našoj zemlji ne mogu se oteti utisku, da je, barem u tenisu, ova dr¾ava mogla imati vrhunske promotere. Pomenutom trojcu još se pridoda poneki dvometraš poput Ive Karloviæa (nije roðen u BiH) i eto reprezentacije koja igra rame uz rame sa Nadalovom Španijom ili Rodikovom Amerikom i svim ostalim vrhunskim selekcijama.

Osim polufinaliste Èiliæa, Ljubièiæa i Dodiga, u Melburnu je nastupilo još dvoje tenisera bh. korijena. Pod Njemèkom zastavom igrala je roðena Tuzlanka Andrea Petkoviæ (23), dok je kao Australac nastupao Bernard Tomiæ (18), èiji su roditelji 1992. izbjegli baš iz grada soli. On je, istina, roðen u Njemaèkoj. 

I dok su svi ovi sportisti odavno pre¾aljeni, barem kada je u pitanju nastup za Dejvis kup reprezentaciju BiH, èini se da su vrata odlaska otvorena i nekim novim Èiliæima ili Ljubièiæima.

Nemar dr¾ave

– Jednostavno, naša dr¾ava ima katastrofalan odnos prema sportu. Nijedan pojedinac, pa ni sportski savez, ne mo¾e ništa sam uèiniti. Vani je odnos prema sportistima na visokom nivou, a kod nas se izdvaja jako malo. Ne mislim da politika nema osjeæaj šta sport znaèi za promociju dr¾ave, veæ baš suprotno. Ima politièara koji to vrlo dobro znaju, ali se vode nekim drugim interesima.

U BiH politièar lako kupi automobil, vrijedan stotine hiljada KM, a neka reprezentacija ne mo¾e otiæi na veliko takmièenje jer nema 3.000 KM za avionske karte. U najkraæem, na vlasti su ljudi koji ne ¾ele promovirati dr¾avu. Neki od njih znaju jako dobro šta rade – rekao je za "Dnevni avaz" Zlatko Šoše, direktor Teniskog saveza BiH.

Deliæevo obeæanje

Malo svjetlo podstreka moglo bi uskoro obasjati bh. tenis. Ta zraka se zove Amer Deliæ, Bosanac koji je niz godina igrao kao Amerikanac.

Deliæ: "Amerikanac" koji mo¾da zaigra za BiH

– Amer je trenutno povrijeðen, a s njim redovno odr¾avamo komunikaciju. Imamo njegovo èvrsto obeæanje da æe zaigrati za BiH. Nadali smo se da bi to moglo biti u martu protiv Makedonije, ali zbog povrede to nije moguæe – naglasio je Šoše.

Deliæ je roðen 30. juna 1982. u Tuzli, a BiH je sa roditeljima napustio 1995. i otišao u SAD, gdje se razvio kao igraè. Profesionalac je od 2003. Pošto zbog povrede ne igra od sredine prošle godine, trenutno zauzima 227. mjesto ATP liste, ali je svojevremeno bio 60.

avaz.ba