Nije problem Marković, nego njegovi nalogodavci

Ne želim praviti sapunicu, ali znam da su za nepozivanje odgovorni oni koji 10 godina sjede u RSBiH

Daj, Bože, da Danijel Šarić novinske stupce puni u nekom drugom, mnogo ljepšem kontekstu, a da nije vezan isključivo za Barcelonu, čiji je član i koju je prošle sezone doveo na evropski tron. Zvanično najbolji rukometni golman Španije i Evrope povlači se, međutim, po medijima zbog razloga koji su svugdje osim na prostorima vladavine mahalsko-šićarskog mentaliteta – nemogući.

Izvinjenje selektora

Selektor rukometne reprezentacije Dragan Marković nije ga pozvao drugi put tokom svog mandata. Zašto ga nije pozvao, je li Šarić povrijeđen ili nije, da li, možda, ne želi igrati ili želi? Koji su, zapravo, razlozi zašto jedna takva veličina nema mjesto u državnom timu?

– Ne znam je li istina ono što je Marković izjavio prije nekoliko dana u “Sportu”. Uglavnom, kada je vidio šta je uradio, slao mi je poruke i izvinjavao se. Kao, nije on to rekao. Ono što mene kao sportistu, profesionalca i javnu ličnost boli, je to što se o meni plasiraju informacije koje nemaju veze sa pameću, koje nisu tačne.

Da se razumijemo, ne želim se prepucavati preko novina i praviti špansku ili tursku sapunicu. Ja sam se realizirao u onome čime se bavim i sve sam stekao na terenu od 40 x 20 metara. No, znam da me Marković nije izbjegao zato što on to želi nego da iza svega ovoga stoji Savez i ljudi koji deset godina sjede tamo – kazao je Šarić za “Dnevni avaz”, pokušavajući objasniti u čemu se krije korijen animoziteta prema njemu.

Iskren i otvoren

– Stvar je u tome što sam iskren i otvoren. Na kraju krajeva, zbog svog karaktera, uspio sam napraviti veliku karijeru i tu sam gdje jesam. Bez dlake na jeziku sam ljudima u Savezu govorio šta mi se ne sviđa, kako se nakaradno radi, način biranja selektora bez obzira na to je li to Marković ili neko drugi, kako se selektiraju igrači, da ne postoji strategija, plan, sistem rada. Kada sam se povrijedio, niko me iz Saveza nije nazvao da me pita kako sam.

I nisam bitan ja, pitajte kapitena Mirsada Terzića, koji je tu deset godina, s kakvim se on problemima susretao… Znam da je u čitavoj zemlji sve nakaradno, ali sam uvijek govorio: “Hajde da mi budemo prvi koji ćemo nešto promijeniti.” Ne zanima me ko je Hrvat, ko Srbin, ko Bošnjak nego isključivo kvalitet, da to liči na nešto, ali to mnogima ne odgovara – govori Šarić, vidno uzrujan.

Treniram 200 posto

– Priča kako sam povrijeđen i da me zbog toga nema u reprezentaciji je laž. Da budem jasan, selektor Marković me je zvao u januaru uoči utakmice s Grčkom i, u konsultaciji s doktorom, predložio mi je 15 dana odmora, jer sam duže vrijeme bio pod velikim opterećenjem pa je došlo do zamora materijala. Dakle, nije bilo povrede nego je tako odlučeno iz predostrožnosti.

Ovog puta ista priča, kao, povrijeđen sam. A ja ne da radim 100 nego treniram 200 posto. Pogledajte koliko sam branio u posljednjim utakmicama, imam 95-postotnu minutažu, javnost to može provjeriti. Na kraju, Marković je, navodno, kazao da mu ne trebam, jer ima Enida Tahirovića i Nebojšu Grahovca. Protiv njih dvojice nemam ništa, štaviše, veoma sam dobar s njima, ali ipak treba postojati neki kriterij – kaže Šarić.

Dvije godine bez poraza

Nemoguće je ne suosjećati sa Šarićem i ne uvidjeti kako se takav golman osjeća nakon što doživi poraz od, recimo, Estonije.

– Dvije godine nisam izgubio nijednu utakmicu, dvije godine. I onda se odazovem u reprezentaciju, a nisam morao, i doživljavam poraze od Estonije. Apsolutno prihvatam svoju odgovornost, ali pogledajte u čemu je problem. Ljude to tamo ne zanima, jer malo-malo pa dožive poraz, meni je, ipak, malo nelagodno. Kada se vratim u klub, samo se nasekiram.

(Avaz)