"Iz saveza me niko nikada nije nazvao, ali šanse da zaigram za BiH uvijek postoje"

Iako je izrazio želju da zaigra za našu reprezentaciju stručnjaci sa “Slatkog ćošeta” (dio Sarajeva u kojem se nalazi sjedište Nogometnog saveza BiH) nisu uložili niti mrvicu truda kako bi ga privolili da izabere BiH, a ne Dansku (gdje već igra za mlađe reprezentativne selekcije).

Očigledno je pojedincima bilo ispod časti pohoditi stadione na Otoku, te provjeriti razvija li se Nikola u legitimnog kandidata za državni tim. Uostalom, to nas ne treba čuditi, jer je poznato da krovna kuća bh. fudbala nema skauting tim.

Sarić je počeo trenirati fudbal sa pet godina. Prvi klub gdje je igrao zvao se Boldklubben 1908. Ozbiljniju nogometnu karijeru počeo je graditi u danskom Herfølgeu. Njegovu nadarenost brzo su uočli brojni menadžeri, pa je posatao meta najvećih klubova sa Starog kontinenta. Najkonkretniji su bili iz Liverpoola, pa je Sarajlija stigao na Anfield. Brzo se etablirao, dokazujući tehniku, iskazujući udarac. “Redsi” su znali koga kupuju. Bivši menadžer Rafa Banitez uvijek je u superlativu govorio o danskom reprezentativcu. Nažalost, kada je bio na ulaznim vratima prvoga tima slomio je nogu.

U ekskluzivnom i opširnom intervjuu za najčitaniji bh. portal govorio je o svom oporavku, Ibrahimoviću, najvećim uspjesima i razočarenjima, Liverpoolu, bh. reprezentaciji i svojoj budućnosti.

S obzirom na posljednje događaje, prvo pitanje je neizbježno: kako je došlo do povrede i da li ste počeli sa treninzima?

Povreda se desila u nezgodno vrijeme. Naime, trebao sam da debitujem u Carling Cupu za prvi tim. Međutim, u utakmici drugog tima, 1. septembra ove godine protiv Wigana, sve je palo u vodu. Bivši igrač Liverpoola slomio mi je nogu u 44. minuti meča, tačnije kost iznad članka desne noge. Pauzirao sam tri mjeseca. Na početku sam to teško podnosio, ali sam sebi govorio da treba ići dalje. Uostalom, povrede su sastavni dio karijere jednog fudbalera. Aktuelno stanje je dobro, nedostaje mi još malo da se vratim. Nedavno sam igrao poluvrijeme prijateljske utakmice, a postigao sam i gol. To me ohrabruje.

Danci su me poredili sa Ibrahimovićem

Možete li reći koje su Vaše nogometne mane i vrline?

Ne volim pričati o sebi, ali ako moram nešto izdvojiti, onda bih to rekao ovako. Vrline: tehnika, dribling, dobar pregled igre, nesebičnost, hladnokrvnost u važnim momentima. Mane: igra desnom nogom i glavom, kao i defanziva. To može puno bolje.

Mnogi Vas upoređuju sa Zlatanom Ibrahimovićem i Fernandom Toresom. Da li Vam to godi i da li je upravo neko od njih dvojice Vaš uzor?

Oni zaslužuju veliki respekt – šta reći? Sve najbolje, ali mi nisu uzori. Takvog nema. Ne želim nikoga kopirati. Sa Zlatanom su me poredili danski novinari kao prvoga stranca u njihovoj reprezentaciji. Vjerovatno su htjeli da oni imaju nekoga sličnog Šveđanima, naročito što obojica dolazimo sa Balkana. Ja mislim da sam daleko od tog nivoa na kojem igra Zlatan. Doduše, mnogo sam mlađi, treba još dosta rada, truda, sreće i sve što prati jednog fudbalera da budem kao Ibrahimović. Što se tiče Toresa, vjerovatno je neko od novinara pisao da imam šanse da budem kao Španac. I to je sada poprilično daleko od stvarnosti. Vidjet ćemo šta će biti u budućnosti. U fudbalu se nikada ne zna. Ono što znam jeste da treba puno rada, a ja hoću, mogu, moram i želim.

“Odbio sam Barcelonu”

Iako ste relativno mladi možete li nam reći šta smatrate najvećim dosadašnjim uspjehom?

Boravak u Barceloni, bez dvojbe. Nakon dva treninga ponudili su mi ugovor. Htjeli su da se doseli cijela moja porodica u Kataloniju. Nisam pristao. Vjerovatno nikada niko nije odbio Barcu, osim mene. Imao sam trinaest godina. Razlog je bio što se roditelji nisu mogli odlučiti za takav korak. Ja ih potpuno razumijem. Kasnije sam preselio u Liverpool što je, također, veliki uspjeh. Još bih istakao da sam proglašen za najvećeg talenta Danske u dobi do sedamnaest godina. Prvi stranac u istoriji ove zemlje. Recimo i to da sam za prvi tim Herfølgea debitovao sa šesnaest godina. To je to, uglavnom.

A najveća razočarenja?

Kada sam na jednoj utakmici u Danskoj povrijedio koljeno. Tada sam bio u najboljoj formi. Da stvar bude još gora baš taj dan došli su skauti Juventusa i još nekih klubova da me posmatraju. Nakon povrede automatski je pala i cijena. No, pregovori između klubova su nastavljeni. Dok je sve to trajalo pojavio se Liverpool koji je na kraju bio najkonkretniji. Ponudili su mi ugovor, mada sam imao zdravstvenih problema. Potez za pohvalu. Nakon toga osam mjeseci nisam igrao fudbal. U Liverpoolu nisu žurili. Htjeli su da se potpuno oporavim. Kasnije sam se vratio na teren, odigrao sam preko trideset utakmica za drugi tim i došao u top – formu. Potom se desila već opisana povreda

Liverpool nije na očekivanom nivou, dosta stvari se promijenilo

Kažete da ste odigrali preko 30 utakmica za drugi tim “Redsa”. Koji je najteži protivnik protiv kojeg ste igrali?

Igrao sam mnogo turnira po Evropi. Mogu da izdvojim utakmice protiv Intera, Atalante, Porta i Real Madrida. Od ove četiri ekipe najteže je bilo u dvoboju protiv Atalante iz Bergama na jednom turniru. Tada sam igao za junior danskog Herfølga. Italijani su bili previše grubi – ubijaju na terenu. Ne smijem izostaviti niti okršaj protiv gradskog rivala Evertona. Ti dvoboji su uvijek teški. Treba se znati nositi sa teretom odgovornosti.

U igri se najbolje slažete sa…?

Susom i Brunaom iz Liverpoola. Pomenuta dvojica mi savršeno odgovaraju. Igraju brzo, tehnički, od noge do noge. To je i moj stil.

Od kojeg ste trenera najviše naučili?

Predraga Sarića, mog oca i Torbena Akjaera. On je sada skaut HSV- a, a bio mi je prvi trener u Danskoj.

Koliko Liverpool može u ovoj sezoni i kada očekujete debi za prvi tim?

Aktuelna situacija nije baš na očekivanom i željenom nivou. Došlo je do smjene trenera, stigao je novi vlasnik, neki igrači su otišli, tako da je nezahvalno davati prognoze. Vjerujte mi da samo očekujem da se vratim u formu, a o debiju ne razmišljam. Prije sam se opterećavao. Milimetri su me dijelili od premijernog nastupa. Nakon loma noge ne zamaram se previše. Možda tako treba.

Neizbježno pitanje – da li Vas je ikada neko nazvao iz NSBiH? Kakve su šanse da, ipak, jednoga dana zaigrate za BiH?

Već sam rekao nekoliko puta. Nikada me niko nije zvao. Ako nisu do sada, ne vjerujem da će se stvari promijeniti. Šanse uvijek postoje, mada ima još dobrih igrača koje nikada niko nije kontaktirao. Nisam jedini.

Klupska disciplina se mora poštovati, to je jedini put do uspjeha

Po Vašem mišljenju koja je liga najkvalitetnija?

Premiership je najjači. Igraju najbrži fudbal. Čitavu utakmicu je strašan tempo. S druge strane, po mom sudu, Barcelon
a igra najljepše na planeti. Ljudu vole gledati ono što oni prezentiraju.

Kako provodite vrijeme kada niste na travnjaku?

Kuća, trening – trening, kuća. Svaki dan je tako. Ponekad imam slobodan dan, ali je discipina na prvom mjestu. Plaćaju se kazne za svako nepoštivanje klupskog pravilnika. Ako dobijem nekoliko dana slobodno, otputujem do Danske kod roditelja i prijatelja. U ovom poslu morate biti pravi profesionalac. To je jedini put do uspjeha.

Opišite sebe u pet riječi?

Ovo pitanje sam prepustio roditeljima. Prenosim vam njihovo mišljenje o meni: potpuno na zemlji, ne voli da se eksponira, zna šta hoće, dobrog srca, tvrdogav, ne voli puno slušati savjete. Tako oni kažu (smijeh).

Da niste nogometaš bili biste…?

Samo fudbaler.

Recite nam za kraj – gdje se vidite za pet godina u ovo vrijeme?

Nadam se u nekoj dobroj ligi, dobrom klubu gdje ću bit zadovoljan. Osnovno je da radim ono što najviše volim – igram fudbal.

 

(Sarajevo-x.com)