©traus sa Grbavice
Pise: Miljenko Jergoviæ
"ZATVORIŠ LI OÈI ÈAK I DANAS, NAKON svega što si gledao i što te je u ovih sedam godina uèinilo neosjetljivim, vidjet æeš sasvim jasno snije¾nu televizijsku sliku: u kadru je poluprofil muskarca èetrdesetih godina, usana rastvorenih u zijev u¾asa i desno oko iz kojeg se osjeti kako više nikad i više ništa neæe o¾ivjeti nestali Svijet. Veæ tada si, te 1985. pomislio kako je sreæa što ga je kamera snimila iz poluprofila i lijevo je oko izostalo sa slike. Cjelovit pogled znaèio bi dvostruko više i bio bi toliko strašniji. Povod za sliku mozda danas i nije va¾an, mo¾da æe izostati iz povijesti koja æe nam biti napisana, a ostat æe samo u¾as èovjeka, njegovog desnog oka, koji je svjestan da je poraz definitivan i da više nikada, vise ništa i više nigdje neæe biti prilika za revanš ili za ¾ivot koji bi zapoèeo ispoèetka.
Pet godina kasnije èovjek sa slike ispraæen je pogrdama onih koji su toga trenutka bili u pravu. On je predstavljao jaèe i moænije, a oni su bili dio slabijeg svijeta, osuðenog na nesreæu i poni¾enje. Bijesno im je odmahnuo, a tebi se, dok si gledao televiziju, ucinilo da je izdao naèelo plemenitog gubitništva i vlastitog poraza i da je, poput podlaca i slaboga covjeka, prešao na stranu nasilnih i beskrupuloznih pobjednika. To mu nisi mogao oprostiti.
Meðutim, nakon što je poèeo rat i nakon što su ubojice i pravednici poèeli izmjenjivati mjesta, a ideja koja ti se èinila oru¾jem nasilnika postala prezrena od svih i svakoga, postao si svjestan svoje greške. Smiljko Šagolj napisao je da je "Jugoslavija samo podlo ime", a u našem svijetu više nije bilo onoga tko bi vjerovao u suprotno.
Èovjek iz prvog i drugog televizijskog kadra zove se Ivica Osim. U prvom prizoru bio je trener "®eljeznièara", a u drugom selektor nogometne reprezentacije Jugoslavije. Najprije je do¾ivio poraz od "Videotona", a onda je uz zvi¾duke napustio maksimirski stadion. Da je pobijedio, njegov klub bi se u velikom finalu susreo sa madridskim "Realom", a da 1990. nije trenirao Jugoslaviju, a u naredne dvije godine i beogradski "Partizan", u Hrvatskoj bi ga danas smatrali nacionalnim velikanom.
U vremena kojih se ne sjeæaš, a ne mo¾es ih se ni sjetiti jer si bio tek roðen, Ivica Osim bio je Štraus sa Grbavice. U to vrijeme imao je lice djeèaka za kojeg je oèito da je odrastao u Sarajevu. Moraš izgledati zaj.ebaniji nego što jesi, da te ne bi maltretirali na ulici i u školi i da bi kod lokalne jalije mogao proæi kao muškarac, a ne kao štreber, peder, æoro… Kasnije je to lice ostarilo u mrzovolju. Na svakoj fotografiji trener "®eljeznièara" Ivica Osim izgledao je mrzovoljno, kao da mu cijeli svijet neprestano gaza po kurjim oèima, što je jedan od razloga zbog kojih nije mogao biti jako omiljen u drugim jugoslavenskim republikama.
Tipski Bosanac bio je osuðen na prilagoðavanje, a mrzovoljno lice se nikome ne prilagoðava. Metafora prilagodljivosti, lica od prezaslaðene agde, bit ce Ciro Blazevic, jedan od onih Bosanaca spremnih platiti svaku cijenu da bi bili voljeni. Upravo zato njegovo æe ime biti ispisano krupnijim slovima u nogometnoj povijesti, a ostat æe tek u fusnoti povijesti bosanskoga sentimenta sedamdesetih i osamdesetih godina.
Ivica Osim tip je inertnog i racionalnog Sarajlije. Predugo je bio trener "Partizana" i selektor reprezentacije Jugoslavije jer mu se nije dalo micati i jer je, sasvim racionalno, procijenio da bi ekipe koje trenira mogle postici veliki uspjeh. Otišao je tek kada je morao otiæi, a morao je otiæi samo zato sto je pošten èovjek. U Austriji vec stotinu godina trenira isti klub, iako bi ga selidba ucinila veæim i boljim. Njemu se, medutim, ne da.
Osim je racionalno procijenio da nema fudbala bez nekakve zajednièke lige u kojoj bi opet "Hajduk" igrao protiv "Partizana". Onda su ga napali da prica gluposti, a što je najgore, bili su u pravu. U vremenima koja su uslijedila nakon naših vremena, racionalni ljudi cesto ispadaju *".¤.
Ako bi povijest slijedila metafizièku logiku, a to se, na¾alost, nikada ne dogaða, Ivica Osim bi trebao završiti svoju karijeru kao sedamdesetogodišnji trener "Pofaliækog" ili "Vratnika": vec vidimo kako se plasirao u polufinale Kupa pobjednika kupova i kako je u osamdeset devetoj minuti njegov tim primio gol nakon kojeg se sve srušilo. Uslijedio bi televizijski kadar koji bi jos jednom objasnio sve. Osim je veliki voða slabih i nemoænih vojski; èovjek loše karme i slabog horoskopa; kad bi se našao pred pobjedom raspadale su se dr¾ave.
Mrzovoljno lice odavalo je samo jednu zelju: da ga ostave na miru."
Ne daj se, Švabo!