fbpx

Ubij, zakolji, da hooligan ne postoji!

Image
Prekid utakmice između Italije i Srbije ovih je dana uzburkao duhove širom Evrope, a posebno na Balkanu. Odjednom se Balkan našao u šoku i pod prijetnjom huliganizma. Ne može se od tih huligana više živjeti, kažu. Prava invazija. Da nije žalosno bilo bi smiješno. Al’ ni to nije sve, nego se sada brže bolje sve političke i akademske elite u regionu utrkuju da analiziraju fenomene huliganizma i kako tom “zlu” stati u kraj. E tu tek počinje pravi hrkljuš. U Srbiji zasjeda Caвeт зa нaциoнaлну безбедност , u Hrvatskoj se ekspresno pita Zvonimira Bobana za komentar o ovom fenomenu, a kod nas, po običaju, se odmah pravi specijalna emisija na državnoj televiziji sa temom huliganizma kao društvene pojave. Ako hoćemo u Evropu valja nam biti u trendu i pratiti tokove iz okruženja. Čitajući i gledajući svu ovu pompu, čovjek bi rekao da se nalazi negdje u Zapadnoj Evropi, gdje vladavina prava ne toleriše niti najmanji incident ovakve vrste, a ne na geografskom prostoru gdje se “do jučer” upravljalo koncentracionim logorima, vršile masovne egzikucije, masovno silovalo, etnički čistilo i gdje se danas ta tradicija nastavlja temeljitom segregacijom i očuvanjem onoga što se na zlu zasnovalo. Normalni ljudi bi rekli nenormalno i paradoksalno.

 Klikni da vidis PRIZNANJE.

Sudija Esad Fejzagić. Čovjek koji dodjeljuje PRIZNANJA najzaslužnijim bh. huliganima.

Al’ eto kad je već cirkus, hajmo onda malo pogledati vlastitu avliju. Ko su to ljudi u koje se danas upire prstom i nazivaju se nogometnim huliganima u BiH? Odakle se pojaviše u ovim našim “božanskim” društvima koja svoje vrijednosti “zasnivaju”, na toleranciji, poštivanjima različitosti i ljubavi prema bližnjem svom? Ko li nam ih podvali pička li mu materina pokvarena?

Sad se svi odjednom prave blesavi. I oni na vlasti i akademska elita i oni koje nazivaju “običnim” populusom. Fašistčkoj kliki na vlasti, a koja danas upravlja “većinom” upala je kažu totalna zbunjoza “glede i unatoč” ovog pitanja. Šute i ne javljaju se. Po izrazu izbuljenih očiju reklo bi se da im je ušlo do jaja. Skoro su oni o nečem sličnom u Parlamentu palamudili, nešto fol “Zakon o zabrani fašističkih organizacija”, al’ se nisu mogli dogovoriti čije su organizacije fašističke, a čije su oslobodilačke. Isti su problem svemogući imali i sa “Zakonom o širenju rasne, religijske, nacionalne….. i kakve sve ne mržnje” sa istim ishodom. Al’ jebeš to u poređenju sa ovim. Kako sad skontati u ovom hrkljušu čiji su huligani navijači, a čiji navijači huligani u BiH? Jebena su to pitanja. Sad će se još malo tražiti i Zakon o tome, i to još po nekim evropskim normama. A i ovoj Evropi nikad dosta zakona jebali ih oni.

Oni od akademske struke odavno nemaju riječi od velikog čuđenja. Valjda zato i dan danas šute i drže se letargično na margini svakog društvenog događanja. Jebi ga, šta bi to oni nešto pričali i kačili se sa nekim “jačim” kad je to danas skroz neisplativo. Stidljivo nešto procijede, zamotano u akademski riječnik, tako da ih prost svijet što manje skonta. Uglavnom su odgovori bazirani na psihološkim efektima uzrokovanim socijalnim prilikama.

Priprema za akciju. Huligani (ga) puše.

Kolektivna amnezija i kokošje slijepilo je prisutno i kod “prostog puka”. Zaboravlja se na nekadašnje ratne “heroje” i na njihov “nadčovječni napor” mjeren stotinama masovnih grobnica širom ove zemlje, a koji su idoli onim bolesnim umovima koji ono što su radili u prošlom ratu pokušavaju sada prenijeti na sportske stadione. Te iste imbecile društvo toleriše, pa čak povjeruju i onima koji ih nazivaju “navijačima”. “Puk” dozvoljava da im djeca uče u školi o tim “svojim” herojima na časovima istorije kao o zaslužnim građanima i primjernim pripadnicima “svoga” naroda. “Puk’ aplaudira kad im se otkrivaju spomenici i kad se o njima dokumentarci prave. Jebi ga, vele nam svi da je tako, pa gdje nećeš povjerovati.

U isto vrijeme niko “ne vidi” maloljetne delikvenate i čaršijske fakine koji svoje argumente, po pravilu, zasnivaju isključivo na jakim mišićima po čaršijskim mahalama ili noževima po tramvajima. Niko se ne obazire kad dva luđaka poliju benzinom staricu i zapale je pred ulazom zgrade. Niko ne vidi teške droge, kriminal, ispiranje mozga svakojakim “drogama” onih koji sebe nazivaju božijim ljudima. Nevidljive su i današnje dječije igre paljenja i maltretiranja životinja. Ma jok, njih se to ne tiče, nisu to njihova djeca. Njihova su djeca fino i kulturno vaspitana. Nema druge nego izgleda da su rode ponovo počele donositi “neku” djecu. Pička li im materina ptičija. One su nam i onu gripu donijele.

Niko više ne vidi ni one koji sebe nazivaju “sportašima”, a koji iz “ne znanja” nose majice ratnih “heroja” i još pri tome dobijaju državne stipendije. Zasluga valjda. Po pravilu su nevidljivi i oni “tatini sinovi” koji, po tatinim “zaslugama”, prave karijere po razno raznim sportskim klubovima i prodaju se u inostranstvo. Po pravilu se ne vide ni oni “mulci” koji odraše guzove trenirajući u nenormalnim uslovima i konstantno ostvaruju vrhunske rezultate, a za svako takmičenje na koje idu prvo moraju isprositi crkavicu za puta. Tako im i treba kad se bave sportom, a nemaju “tate”.

Oni koji vedre i oblače po raznoraznim savezima su posebna priča. Jebaji ga, takva nam je država, pa ne može drugačije. Ignoriše se lopovluk, korupcija, kriminal i krkanluk preslikan iz bh. političke stvarnosti, a koji naš sport ubija kao najgori karcinom. Valja zadovoljiti (tro)nacionalnu perverziju.

Al’ šta tu običan puk može? Hajd’ biće bolje. Daće Bog.

Huligan sam, tim se dičim, to ne može biti svak’!

Gledajući svu ovu našu (ne)stvarnost treba sad skontati ko je ovdje u stvari huligan. Ove neznalice i šupci sa Zapada koji se kurče da sve znaju kažu da je hooligan nasilna i brutalna osoba koja je član neke organizirane bande, grupe, družine ili udruženja. I onda još dodaju da je hooliganism grubo, nasilno i destruktivno ponašanje. Ako sad stavimo navijača u kontekst ove riječi, po logici stvari, ispada da je huligan nasilan i brutalan navijač koji je član neke organizirane bande, grupe ili udruženja. Huliganizam ispade onda grubo, nasilno i destruktivno ponašanje navijača.

__fg_link_5__

Napad ACAB-a na ugroženu huligansku nejać.

E sad prava jebada počinje za skontati. Na osnovu svih ovih stranih definicija, jebo li ih OHR strane da ih jebo, može se zaključiti da su svi ovi sa Slatkog Ćošeta, tobejarabi, huligani. Kad se malo prokonta svi su oni hardcore navijači svojih provincijskih i entitetskih torova. Nasilne su i brutalne osobe koji pripadaju raznoraznim organizovanim bandama, grupama, družinama, i udruženjima. Uz to se grubo, nasilno i destruktivno ponašaju prema bh. nogometu/fudbalu i onima koji taj sport vole. E sad je pitanje ko je među njima veći huligan. Ko može dalje kamenom dobaciti ili ko može više batina izdržati? Al’ odosmo predaleko sa tom analizom i pitanjima. Jebo to.  Gdje da se kod nas takvo nešto “analitički” uradi. Nemamo mi, ba, za to kapac’teta.

S obzirom da kod nas osnovna pravila društvenog dijaloga nisu definirana nekom moralnom osnovom, najefektivniji način da se obračunaš sa neistomišljenikom je princip mase poduprt sa što više decibela. Znači pljuješ i blatiš protivnika pred što većom publikom, i što si glasniji i što imaš više pljuvaèke, to si masi draži. Jebo argumente pred ovakvom “retorikom” i publikom. Na taj način, onako iz druge, “neko” je pokušao provući floskulu u Četvrtak 14.10.2010, pozivajući BHF u emisiju državne nam televizije na temu huliganizma, a aludirajući svojim pozivom da smo to i mi, BHFanaticosi, huligani i pokušavajući i nas svrstati u isti koš sa onim mentalnim bolesnicima iz Genoe čija je bratija 90-ih pravila krvave pirove po ovim prostorima, sjeme im se zatrlo za sva vremena. Ne miriše ovaj poziv nimalo bezazleno niti sa bilo kakvim dobrim namjerama. Dama, s one strane slušalice, kaže da nas zove zato što, eto, Savez vazda govori kako smo mi (BHFanaticosi) protiv njih i da smo huligani , pa oni kontali da bi bili dobri sagovornici istoj onoj akademskoj eliti koja je najrahatnija kad je se nedira, osim ako ne kane koja hiljadarka Eura da se potroši nešto pljuvačke i da se javno mnjenje zvekne sa onim psihološkim efektima uzrokovanim socijalnim prilikama.

Zašto nas se konstantno zove SAMO kad je frka, a ne prave emisije o bh. navijačima i njihovim sportskim avanturama po Evropi i svijetu? Kakvi su to, ljepotice, BHFanaticosi huligani? Gdje su to oni razbili i jedan jedini izlog na nekom gostovanju, a kamoli rasturili neku od evropskih prijestonica? Koga su to BHFanaticosi napali i prebili na mrtvo ime? Kome je to BHFanatic zabio nož u stomak ili leđa? Gdje li smo mi to napali policiju i marali se cijelu noć sa njima? Gdje i kad?

ACABi ugrožavaju nacionalna prava nedužnog huligana.

Huliganski Savez za bolju budućnost.

Ove foluške, kao i obično, nemaju ama baš nikakve veze sa sportom i nama kao navijačima. Pozadina je političko-kriminalne prirode. Ne smetamo mi “nekom” kao navijači , već kao NEPOSLUŠNICI. Smeta “nekom” što smo JEDNO. Problem je “nekom” kako to katolici, pravoslavci i muslimani mogu skupa bodriti ZAJEDNIÈKU zemlju – Bosnu i Hercegovinu. Koji smo mi to kurac materin, pa da “nekom” kvarimo tu univerzalnu idilu gdje Bosne i Hercegovine nema, a skupa se ne može. A oni toliko masovnih grobnica napravili i toliko “heroja” izrađali. Gdje to da “šaka dijaspore” remeti ovaj sklad mafije, kvazisporta i politike? Gdje to da se Evropom ori “Bosna, Bosna” i “Savez Napolje!”? Ko smo to mi da se “nekom” seremo na dugogodišnji minuli rad?

Znači namjera nas je sada, polako ali sigurno, i oficijelno nazvati huliganima. Čuj hardcore navijač Bosne i Hercegovine. Kome je to Bosna i Hercegovina još na pameti? Valja to prvo provući kroz uši svim gledaocima državne nam televizije. Onda valja te Fanaticose uhavizati. Milom ili silom. Jebi ga sad milom nije išlo jer ti “interesi” iz vana grdnim ih parama potplaćuju, a i oni se vazda nesto kurče kako ih se ne može kupit’. Znčèi ostaje jedino silom. A sila je zakon (o huliganima). Kako sad to skontati, a da oni evropski šupci ne počnu ponovo srati kako se nekom neka prava krše. Dosta što jebu sa novim N/FSBiH statutom i jednim predsjednikom. Kao da to nekom treba neko pravo u ovoj našoj melanholiji.

Jedan na dva: huligan dribla dvojicu ACABa.

Onima sa početka teksta bi, u našem slučaju, zakon o huliganima bio perfektno rješenje za zbunjozu do jaja. Taman nismo “ničiji”, pa im, ako im uspije da nam etiket huligana zalijepe, ispadosmo k’o kec na desetku. Neće biti problema oko kvoruma i entitetskog glasanja. Taman ničiji nacionalni interes i osjeæaj neće biti povrijeđen. Neće se više poslušnike i jaliju iz Saveza dirati, jer su više dojadili i Bogu i narodu svojim cviljenjima o tim BHFanaticosima. Kažu da su im oči od suza sjebane da više ni u halu svjetlo upaliti ne mogu bez Ray Bana.

Onim će akademcima biti isti kurac šta god da ovi odluče. Samo njih u to ne miješajte života vam. A narod k’o narod. Ima vazda Ćiro dok se stvar ne stiša i dok im stari mađioničar maglu po drugi put ne proda. Upravo onako kako to neki “sportski” novinari u zadnje vrijeme priželjkuju. Samo pomalo stidljivo i na zadnja vrata. A ako se baš magla ne bude mogla progurati, moći će muda pod bubrege. To vazda pali.

Ne okreći se sine huligane! Huliganskim korakom u bolje sutra!

Smještaju “oni” nama odavno, a smještaće nam i dalje. Njih je strah otpora i promjene. Njih je strah sporta, normalnog života i demokratije. Njihov cilj je ksenofobija, šovinizam, mrak, primitivizam, kriminal, besprijekorno poslušna masa i jednoumlje. Oni od tog žive i samo u takvoj okolini mogu prosperirati. Zato nam je društvo tu gdje jeste. Zato nas i nazivaju huliganima. A ovi novinarski “gluhi telefoni” ili im možda bolje pristaje “gluhi kurtoni” (jebi ga sudbina kurtona je jednokratne prirode – navuci, upotrijebi, svuci, baci) su to što jesu. Na njih ne vrijedi riječi trošiti.

Bez obzira na sve žrtve, smicalice, prijetnje, pendreke i Zakone mi BHFanaticosi, nastavljamo sa našom borbom protiv kriminalno-političke hobotnice koja guši bh. sport.

A ti dragi čitaoče?

 

BHF PRESS