Barbarez: Papac je ljudeskara!
U Njemaèkoj se ime Sergeja Barbareza izgovara sa posebnim poštovanjem, u našoj zemlji je ljubimac nacije, sportska i ljudska gromada, dugogodišnji kapiten, autoritet, kakav se rijetko raða
U razgovoru za San, Barbarez prièa o reprezentaciji, trenerskim ambicijama. HSV-u …
Kako se osjeæate kao èlan Uprave, nakon dvadesetak godina profesionalnog nogometnog ¾ivota?
Iskreno, ponosan sam što sam kao Bosanac i Hercegovac èlan Uprave jednog renomiranog kluba kao što je Hamburger. I voditelja na DSF televizije je zanimalo; kako sam ušao u Upravu, a HSV nije ¾elio produ¾iti ugovor dok sam igrao.
Kakva je Vaša taèna uloga?
Sigurno da neæu biti statista. Ja sam u tijelu koje je kao Nadzorni odbor u BiH. Mo¾da i sa veæim znaèajem i utjecajem. Nemam pravo glasa kod nekih odluka, ali imam kontrolu u radu menad¾era, predsjednika kluba… U sportskom segmentu bit æu konsultiran oko svih krucijalnih pitanja. Raduje me nova pozicija.
Vaša je pozicija volonterska?
Tako je, uloga je odgovorna, ali na volonterskoj osnovi.
Koliko vremena provodite u klubu?
Uvijek sam tu kada zatreba. Istina, to se tijelo ne sastaje svaki dan, ali ja sam na dispoziciji 24 sata. Ustajem vrlo rano, veæ u sedam i ¾elim dan ispuniti obavezama koje me èine sretnim.
Niste se valjda odrekli trenerskih ambicija?
Naravno da nisam, jer sam cijeli ¾ivot uz loptu, na terenu… Ova uloga æe mi itekako pomoæi, da steknem nova saznanje, iskustvo, kako bih kao trener jednog dana bio kompletan. Velika je stvar za nekog da zna organizacijske poslove, da zna kako funkcionira klub. Ja se u skorije vrijeme vidim u trenerskoj ulozi. Završio sam A program u našem Centru kod profesora Munira Taloviæa i èekam da mi jave kada poèinje program za Profi licencu.
Pratite li stanje u bh. nogometu?
Putem interneta. Nisam neupuæen.
Vi ste kao igraè debitirali protiv Argentine, neki bh. reprezentativci su prvi nastup upisali protiv Brazila, Italije, Njemaèke, selekcije Svijeta, a Zrnanoviæ æe startati kontra Rijeke…
Nemam komentara!
Baš nikakav?
Ne znam šta da ka¾em. Ne znam slièan primjer. To znaju oni koji su zaslu¾ni za utakmicu sa Rijekom. Mo¾da je taj meè idealna prilika da selektor isproba neke nove igraèe. Valjda je zbog toga dobro. Ne znam kako bih ja reagirao da sam dole. Iskreno, to me ne optereæuje.
Zanima Vas buduænost reprezentacije?
Jasno da me zanima, ali u boljem okru¾enju.
Hoæete li biti na utakmici u Belgiji?
Hoæu, planirao sam. Bez obzira koje je vodi, ko igra, svim srcem navijam za reprezentaciju. I za fudbalsku, košarkašku, rukometnu, i sjedeæu odbojku. Sve što je bosansko i hercegovaèko to je i moje.
Igra li Vaš sin Filip?
Igraju oba sina. Filipu je petnaesta godina, ofanzivni je veznjak. Dešnjak je, treneri ga hvale, mo¾e igrati i naprijed i nazad. Ima njemaèki pasoš, ali ¾eli mojim stopama, ¾eli igrati za BiH. Meðutim, o tome je rano govoriti.
Pišu li Vam bh navijaèi?
Èujemo se porukama, neki zovu, pišu… BiH ima najbolje navijaèe na svijetu. Ja i ovdje sreæem naše navijaèe, za mene su svi oni Fanatikosi. Svi iskreni, pravi navijaèi, obièni ljudi, radnici, svi su oni za mene heroji!
Znate li da je ®eljeznièar na pripremama u Njemaèkoj?
Èuo sam se sa Harisom Alihod¾iæem. Zvao me da doðem, ali nisam siguran hoæu li moæi. Daleko su od mene, a imam ovdje obaveza.
Jeste li u kontaktu sa nekim sadašnjim reprezentativcima?
Više se èujem sa onim sa kojima sam ja igrao, a koji nisu sada u reprezentaciji…
A, to su…
Pa, Boliæ, Bajramoviæ, Papac… Èujemo se naravno.
Kako komentirate stav Saše Papca da i dalje ne igra za reprezentaciju?
Nije što je moj Mostarac, Saša Papac je izuzetno karakteran igraè i momak. Pokazao je to nebrojeno puta. Igraèku klasu potvrðuje u Glazgowu, a ne mo¾eš biti uspješan igraè, ako nisu karakteran. Saša je ljudeskara, – izjavio je za San Sergej Barbarez.
Kada ste posljednji put igrali veliki fudbal?
Bila je prošle godine u septembru jedna revijalna utakmica ovdje. Ipak, moj oproštaj od velikog terena, bio je na Koševu kada smo se u istom timu okupili Kodro, Boliæ, Konjiæ i ostali. To je nezaboravna utakmica. Na¾alost, mislio sam da æe nešto pokrenuti, ali ove izgleda niko ne mo¾e pomaæi. U Njemaèkoj sam nedavno igrao dva malonogometna turnira.
Milan, Ljubo, Zlata…
Sergej je imao privilegiju da su njegovi otac, majka, djed, bili vrsni sportaši. Barbarezi su ugledna mostarska porodica. Sergejov djed Milan pedesetih godina je igrao u Vele¾u. Igrao je centarhalfa. Otac Ljubo je prošao Vele¾ovu školu, potom se kalio u mostarskoj Lokomotivi, karijeru završio u Poštaru. Majka Zlata nekadašnja je vrsna jugoslavenska rukometašica. I Sergejova je karijera impresivna; od Vele¾a do prvog strijelca Bundeslige… 
san.ba/sportin