Ne zove ni Blažević ni Savez
Nakon te¾e povrede noge, Miralem Pjaniæ se oporavlja sa porodicom u Luksemburgu. Premda ga svakodnevno zovu iz Liona, tu¾an je što ga niko iz NSBiH nije pozvao nakon povrede. Doktori i maseri iz lijeènièke slu¾be, direktor, trener Liona zovu nogometnog dragulja, pri¾eljkuju njegov brzi oporavak, a u bh. Savezu, zaokupljeni svojim problemima, prepucavanjima; ko je uzeo, a ko prijavio i vratio marke i eure, oèito je, imaju preèih briga. Borba je i za sekretara, lobira se na sve strane za svoje favorite. Kandidati za “presti¾nu” fotelju generalnog sekretara imaju svoje timove. Jedni su zadu¾eni da obilaze redakcije i politièke stranke, šireæi hvalospjeve, a drugima je zadaæa da blate protukandidate. Èak je i revnosni Elmir Pilav zaboravio, u ime Saveza ili struènog štaba reprezentacije pozvati reprezentativca, èiji su dres tra¾ili mnogi iz Saveza…
Nisam Argentinac, Francuz, veæ Bosanac
– Mo¾da me to boli, jer sam navikao na drugaèiji tretman ovdje u Lionu. Nema dana da me ne zovu, pitaju trebam li šta. I tako po nekoliko poziva dnevno. Oèekivao sam da æe me nazvati neko iz Saveza, pa i selektor. Znam da jedan poziv ne bi ubrzao moj oporavak, ali bilo bi mi lakše. Znao bi da je nekome stalo da se što prije vratim – prièa Miralem Pjaniæ.
Raduje ga kolegijalnost saigraèa i pravih prijatelja…
– Dobio sam brojne poruke, kako od igraèa, tako i navijaèa, novinara… Zvali su me Ibiševiæ, Salihoviæ, Muratoviæ… Svi me tješe i govore kako su i oni prolazili slièan put, kako su vraæali jaèi.
I Mire je uvjeren da æe se brzo vratiti. Shvatio je da ga više cjene u Evropi, nego kod nas. Pokazuje to i izbor italijanskog lista “Tutosport”, koji je Pjaniæa uvrstio meðu najtalentovanije igraèe u Svijetu.
– Ja taj izbor gledam kao priznanje mom klubu, reprezentaciji, Savezu… Ipak, tamo stoji igraè Liona i bh. reprezentativac. Nisam ni Argentnac, ni Francuz, Bosancu je jako teško doæi u konkurenciju najboljih na svijetu. Drago mi je svakako. I u Francuskoj sam prošle godine bio u konkurenciji za najboljeg mladog igraèa. Biæe priznanja, samo da se vratim na teren.
Kad mi je teško, sjetim se navijaèa
Laskava priznanja potvrðuju da je svoj put Pjaniæ izgradio bez reprezentacije. Koja nekima slu¾i za promociju, za prodaju. Na¾alost, ta praksa nije prekinuta. Pjaniæ se ne zna laktati, lobirati, kucati na selektorova vrata, poput nekih.
– Iako sam imao pozive Lukemburga i Francuske, ja sam silno ¾elio da igram za BiH. Bio sam jako sretan kada sam zaigrao sa Misimoviæem, Hasagiæem, Muratoviæem, Ibiševiæem, Salihoviæem.., ali me boli to što se niko nije sjetio nazvati me. Ipak, to neæe u meni ubiti volju, naprotiv, imat æu još više motiva. Ja nisam prihvatio poziv da igram zbog pojedinaca, veæ radi Bosne i Hercegovine, radi navijaèa, najboljih navijaèa na svijetu. Kada mi je najte¾e, sjetim se skandiranja sa tribina – izjavio je za “San” Miralem Pjaniæ. Nisu se u Savezu i reprezentaciji sjetili èestitati Ibiševiæu, D¾eki, Štiliæu, Misimoviæu, Salihoviæu, koji igrama i golovima podi¾u rejting bh. nogometu.
S.S.
Moj sin to nije zaslu¾io
Fahrudin Pjaniæ je u protekle dvije godine shvatio svu jalovost naše birokratije. Obilazio je bh. institucije, sakupljao brojne papire, kucao na razna vrata, istovremeno ignonirao pozive iz fudbalskih federacija Francuske, Njemaèke, koji su pokazivali zanimanje za Miralema.
– Nisam sretan zbog svega što se desilo proteklih mjeseci. I prije povrede, ja sam osjetio neke igre. Moj sin to nije zaslu¾io. Miralem je u Lionu zato što ga je neko gledao, pratio, platio i anga¾ovao. On nije u najboljem francuskom klubu na lijepe oèi ili zato što ga neko gura. Na¾alost, shvatio sam da se u reprezentaciji neko poigrava sa mojim sinom. Ja to neæu dozvoliti – poruèio je Fahrudin Pjaniæ.
