Meč stoljeća – Ušanović vs. Kovačević

U svojoj do sad kratkoj novinarskoj karijeri, još nisam imao priliku pisati na ovako zahvalnu temu. Zahvalnu, iz razloga što se odreðeni apsurdi ne mogu zaobiæi, pa se tako i rijeèi same nameæu.

Za izlaganje slijedeæeg nije potrebno prebivati u visokim sferama duhovnog nadahnuæa – Ne. Dovoljno je malo razuma i obraza.

Prisjetimo se prvo još uvijek svje¾ih zbivanja, vezana za lica iz naslova.

Drug Kovaèeviæ zamjeri našem Ðeneralnom Sekretaru jer je ovaj navodno tu¾akao da UEFA zabrani prijateljski susret izmeðu mladih nada ponosne Republike Srpske i onog što je ostalo od Srbije. Kao što je poznato susret je i zabranjen, nakon što su guzonje iz UEFA-e progutali Munibov mamac. Taj nepoštenjakoviæ je društvo iz Banja Luke evropskim kolegama predstavio u krajnje mraènom izdanju, pa i ne èudi što su ovi rekli STOP.

Po Kovaèeviæu, cilj ove bratsko-srpske manifestacije bio je prije svega, i sad se dobro dr¾'te – Stabilizacija. Sumnjam da je gospon Kovaèeviæ uistinu htjeo reæi, da bi ovaj okršaj osam esova doveo do bilo kakvog zbli¾avanja ili harmonije na dr¾avnom nivou. Nije li bilo logiènije organizovati utakmicu s mladim nadama federacije. Ili mo¾da turnir Bošnjaka, Bosanskih Hrvata, i Srba, uz eventualno prisustvo i obiènih Bosanca, pa da se svi onako pravo stabilizujemo?

Izgleda da nije, pa ovakav meè materijarhalno srpske orijentacije, i to još pod zastavom Bosne i Hercegovine, priziva na ne toliko stara i lijepa sjeæanja ljubavno genocidne prirode.

Vjerovatno se varam, dragi èitaoèe. Vjerovatno bi ta utakmica ne bi imala nacionalne klice u sebi. Vjerovatno ni gospodin Kovaèeviæ i njegova dru¾ina nisu pucali u devedesetim, veæ su radili negdje kao gastarbajteri, ili ako ih je veæ neko mobilisao, vršili kuharske du¾nosti pri kasarnim i protiv svoje volje prireðivali koljaèke gozbe.

Ali, da ne odlutam predaleko. Posljedica ove nepromišljene akcije jeste, da fudbalski savez RS-a ne namjerava dalje podr¾avati Ušanoviæa. Sitnice poput utaje, korupcije, i pedofilije, te ostali hobiji gospon Muniba, bile su samo kapi u kanti govana koju je napokon prelilo stajanje na nacionalni ¾ulj. Sad kad se kanta izlila, neko æe se morati kupati, a po svemu sudeæi obojica, jer suviše znaju o drugom.

Prvo pitanje koje se nameæe, je da li je uopšte moguæe da dislektièni Munib-aga sastavi jedan obièni zahtjev, obzirom da se gubi i prosto proširenim reèenicama. Èak i da je našao prevodioca, obzirom da Ðeneral ne parla engleski ili bilo koji svjetski jezik, nemoguæe je objasniti odakle mu ta inicijativa. Novca nije mogao dobiti, pa bi uzrok morao plivati u moralnim vodama.

Hehe, ovdje se moram malo nasmijati, oprostite. Je li Ušanovoæu spajanje srpstva moglo biti toliko veliki trn u oku, da se drug nakani na takav poduhvat, imajuæi u podsvijesti da æe mu kolege otkazati lojalnost? Odgovor je kratak i jasan – Nije!

Gospodim Ušao-u-šanu-oviæ, pardon na mucanju, ne gaji nikakvu mr¾nju prema Srbiji, i svima koji se smatraju Srbima. Èak štoviše, za Beograd ga ve¾u izuzetno lijepa sjeæanja poslovne prirode. Nismo zaboravili kako je nakon odigravanja utakmice u Beogradu, u kojoj su se malobrojni navijaèi Bosne i Hercegovine sa samo mudima u rukama našli pretuèeni, Munib-aga potpisao, kako je upravo ta naša šaka jada, odnosno ponosa, izazvala nerede te u biti dobila što je zaslu¾ila.

Ko imalo konta matematiku, bar bi mogao naslutiti da je Munib dobio odreðen postotak od kazne, koju bi tadašnji FSJ morao platiti. Tako je zaobiðeno i ono osnovno pravilo, da je domaæin-organizator uvijek kriv, koje izgleda va¾i samo kad smo mi domaæini.

Kako dalje?

Ja sam, kao što se mo¾e primijetiti veæ dobro prokont'o materiju u o kojoj pišem, i da ljudi ne ka¾u da samo grdim i kudim, pronašao i nekoliko rješenja, u ovoj naizgled nerješivoj enigmi. Poslao sam pismo UEFA-i, i ukoliko mi neko odgovori, objaviæu ga, pa æemo svi znati, ko je šta rekao, a ko nije. Dok išèekujemo odgovor, mo¾emo i alternativno pristupiti problematici.

Rješenje prvo. (ujedno i najmanje realno rješenje)
Nek' Mile i Munib jednostavno priznaju kako stvari stoje, pa da se niko više ne pati. Vi èitanjem, a ja pisanjem.

Rješenje drugo. (najrealnije rješenje)
Nek' drug Munib, organizuje neki teferiè u znaku pomirenja, kao što je namjeravao i za vrijeme Æirinog dolaska, a prihode i novac æemo svakako obezbjediti na gostovanju u, primjera radi, Libiji. Vjerovatno æe se tada poslati reprezentacija domaæeg prvenstva pošto sumnjam da je Misimoviæu, Ibiševiæu i kompaniji sa sportskog aspekta znaèajno igrati protiv Khadaffijevog sina.

Treæe (najpo¾eljnije) riešenje
Boks meè na Bilinom Polju ili Koševu, po uzoru na èuvenu maklja¾u u Kinšasi (Ali vs. Foreman). Veæ sada predviðam istinski bum. Krcat stadion, plakate, reklame, grickalice, piæe, transparente, frenetièna skandiranja. Uistinu je ovoj dr¾avi potrebna jedna poštena maklja¾a, jer kad æe Zijo Poljo (sa svim respektom) napuniti pun stadion?

Posteri polugolog atletskog tijela (po povoljnosti premazanog uljem) vrhovnog nam ðenerala, su veæ druga prièa. Vidim i kako borci ulaze: Prvo Munib, koji na nekom svom engleskom ponavlja ABBA'in hit mani mani mani, vocke pani, in de rième vou, a nakon što primi prvu salvu trulog paradajza, za njim i Mile. Mile stisnutih zuba prodorno gleda Muniba, dok iz zvuènika odzvanja Ko to ka¾e, ko to la¾e..

Sudac poziva borce, i daje im posljednje upute.

®elim poštenu borbu, bez potplate, utaje, kriminala, i zlostavljanja djece iz protivnièkog kampa. Pri ovom zadnjem kao da se obraæa samo drugu Munibu, a onda, spektakl mo¾e zapoèet'.

Ko god da izgubi, narod æe pobijediti. Ko god da pobjedi, narod æe izgubiti.

Edim S/sportin.ba