Svijet rukometa iz naše perspektive
Nakon završetka prvog ciklusa kvalifikacija i upisana dva poraza protiv Španije odnosno Austrije, šanse za prolazak dalje su nam znatno smanjene.
Da stvari nisu tako crne, poput rezultata, pokazuju nova imena u reprezentaciji i tu prvenstveno mislimo na Vegara koji je vidljivo osvježenje, barem sudeći po utakmici protiv Austrije.
Kao što to u BiH vazda biva, tako i ove kvalifikacije nisu mogle startati bez komplikacija, kako u igri tako i u ogranizaciji. Komplikacije su išle do te mjere da je i nastup u Španiji bio upitan! Ovaj put zahvaljujući sadašnjem treneru, što svakako i nije posao trenera, obezbjeđena su sredstva za odlazak u Španiju.
Ne želimo da kudimo ili hvalimo nekoga, jer je još rano, trebamo se samo zapitati kako funkcionišu stvari u našem sportu kada treneri, igrači ili neko treći mora da ”pogura” ekonomski tj. finansijski da bi se obezbjedio put i smještaj igračima i stručnom štabu.
Strah nas je da nam se organizacija svodi na dobru volju i ekonomsku mogućnost pojedinaca, što nam daje za pravo da budemo zabrinuti za budućnost sporta generalno.
Kada uzmemo sve ove činjenice u razmatranje, stvarno nemamo pravo zamjeriti igračima a ni treneru, bar ne za sada.
Mi navijači ćemo definitivno stati i stojimo iza rukometnih Ljiljana i do kraja ćemo biti uz njih bez obzira na loš ishod ove dvije utakmice, ali od njih tražimo da u narednim susretima izvuku zadnje atome snage i učine nas sve ponosnim po ko zna koji put.
Navikli smo mi bosanci i hercegovci da se dižemo iz pepela, tako da još vjerujemo u naše rukometaše i da zajedno možemo postići zajednički cilj!
Gore glavu, hrabro i nema predaje!
