Papac: U ©kotskoj nema dru¾enja kao u Bosni
Donedavno je igrao po Èitluku, Bugojnu, Banoviæima, a posljednjih godina jedan je od najboljih defanzivaca u slavnom Glazgow Rengersu. Papac je jedan od najzaslu¾nijih za pobjedu nad Verderom, jer je uspješno krotio Vranješa i Diega, koji su bili bespomoæni, ali i pomagao napadaèima.
Nakon utakmice hercegovaèki Nesta je prièao o svojoj karijeri, ambicijama Glazgova, o reprezentaciji…
– Evo me još sam u krevetu. Nisam dugo zaspao. Tako je uvijek nakon utakmice – bespotrebno se isprièava stoper, boèni ili vezni po potrebi.
Jeste li negdje proslavili pobjedu nad Werderom?
– Nismo. Nema toga ovdje. U Škotskoj nema dru¾enja kao u Bosni. Nakon utakmice svako ide na svoju stranu. Ovdje je surovi profesionalizam.
Oèito vam godi takvo okru¾enje?
– Profesionalac sam i ne zanima me noæni ¾ivot. Istina, u Austriji je bilo drugaèije. Gdje god izaðeš èuješ naš jezik. Onda, puno je kafiæa, restorana, diskoteka koje dr¾e naši ljudi. U Austriji je najte¾e nauèiti jezik, jer si uglavnom sa svojima. U Škotskoj sam upoznao tek jednu gospoðu sa naših prostora. Od igraèa sa ovih prostora jedini sam na Otoku. Donedavno je bio i Bešlija.
Napokon imamo pravu repku, respektabilan struèni štab. Kako komentirate moguæi povratak Sergeja Barbareza?
– Barba je duša reprezentacija i ne mo¾e bez toga. Drago mi je zbog Kodre i Boliæa, ali i svih koji æe ponovo biti u reprezentaciji.
Mo¾emo li pobijediti Špance. Proteklih godina smo se zadovoljavali remijem i dostojnim otporom?
– Ne treba unaprijed praviti kalkulacije i sabirati bodove. Treba odraðivati utakmicu po utakmicu. Evo, ja sada mislim samo na Hibernian, sa kojim igramo èetvrtfinale škotskog kupa. Kada je reprezentacija u pitanjum, mislim na Makedoniju. U inozemstvu sam nauèio da je najva¾nija prva naredna utakmica.
Imate šansu osvojiti sva tri trofeja u Škotskoj?
– U jednom smo kupu izborili finale. Èeka nas Dandi United. U drugom nam je prepreka Hibernians. Ako u jednom pobijedimo, mo¾emo u Evropu. U prvenstvu imamo èetiri boda više od Seltika. Za dvadesetak dana igramo sa Celticom. Pobjeda bi nas uèvrstila na prvoj poziciji i trasirala put ka tituli. Tri trofeja u jednoj sezoni, bio bi sjajan uèinak.
Èujete li se sa prijateljem iz Austrije, sa Almedinom Hotom?
– Naravno da se èujemo. Hota me zna ponekad nazvati i pitati za rezultate zbog kladionica, premda se ja ne kladim. Igram na sigurno, vjerujem samo ono što ostvarim na terenu.
Koga bi ste ¾eljeli za suparnika u narednom kolu Kupa UEFA -e?
– Volio bih da dobijemo Bayer. Najviše zbog Barbareza, da se vidi ko je bolji. Mada se zna da bi Glazgow izašao kao pobjednik. Sergej i ja smo i kao klinci igrali po mostarskim mahalama. Iz istog smo naselja, on je nešto stariji. Kada me prvi put vidio na reprezentativnom okupljanju, a od tada je prošlo desetak godina, pitao je: otkud tebe ovdje? Pamti me kao ¾golju, nije bilo metar u meni. Eto, što je nogomet. Postali smo saigraèi u reprezentaciji – otkrio je za San Saša Papac, profesionalac i jedan od najboljih defanzivaca u Evropi.
Arapoviæ, Sliškoviæ, Smajloviæ…
Saša se prisjetio svojih selektora.
– Husnija Arapoviæ me vodio na turneji u Maleziji i Indiji. Bila je to sjajna generacija. Sa finala u Indiji, danas je malo aktivnih. U toj ekipi su bili još Gušo, Joldiæ, Rizviæ, Kavazoviæ, Nediæ, Ikanoviæ… Za neke ne znam gdje su danas. U A timu sam debitirao kod Smajloviæa, a potpuno se dokazao kod Sliškoviæa. Pratim koliko mogu dešavanja na bh. sceni. U Mostaru sam roðen, a u Širokom sam igrao, a trenirao sam u ranim godinama u Vele¾u. Sa Bubalom sam igrao u Karntenu, igrao sam u klubovima i selekcijama i sa Šiliæem, Mariæem i Ivankoviæem. Sjajni su igraèi i momci< – hvali Saša svoje frendove i bivše saigraèe.
san/sportin.ba