Bilo kuda BHF svuda: Izvjestaj s Armenia-toura
Putovanje je islo preko Stokholma i Beca, cekalo se, zivciralo se, da vas sad ne peglam detaljima znate manje-vise svi kako jedno lose avionsko putovanje moze izgledati (tijesno, ljudi sto desmr na znoj, turbulencija itd).
Slijecemo u Jerevan oko 5 ujutro po njihovom vremenu (tri sata su ispred nas), vize dobijamo na aerodromu bez ikakvih problema (10 dolara po osobi), sjedamo u taxi koji nas pred dolaskom u hotel pokusava naguziti trazeci cetiri puta vise od dogovorenog na startu. Nasli smo nekako kompromis i rijesili se konja jer smo bili previse iscrpljeni i nervozni da se sad i s njim cimamo. Btw, od aerodroma do centra smo izbrojali mozda nekih 50-ak kasina i to smo brojali samo one sa bljestecim neonkama.
Hotel Ani Plaza, cetiri zvijezdice od kojih su barem dvije dobivene na lijepe oci, je bio nase mjesto prebivalista dok smo boravili u Jerevanu. Ljubazni recepcionari su bili jedina svijetla tacka ovog hotela. Sobe su bile sa balkonima na koje se nije moglo izaci jer su pocupane rucke na vratima. Prozori su se otvarali sa puno sile i dvije Bismille zbog straha da bi se moglo ispasti kroz njih. Klima jos nije dosla u ovaj kraj svijeta.
Sto se tice svega ostalog, grad je za 10, ljudi su za -2, temperatura je +35, zene su im male, ljute, crne i cupave po rukama.
Na dan tekme se uopste nije moglo naslutiti da ce se u tom gradu igrati fudbal taj dan. Losi rezultati a pogotovo sraman poraz od Moldavije je uticao na njih. Mi preko recepcije hotela sredjujemo karte, 15 dolara po karti. Dolazimo pred stadion taksijem, nekakva djeca se slikaju s nama, ko eto mi im egzoticni. Ispred stadiona vojske i policije ko da dolaze englezi. Ne daj Boze da nas je doslo 200-300, kunem vam se da bi tenk bio parkiran na sluzbenom parkingu stadiona. Murija prava ona "crvena", ne seru, ne peglaju ali zato mjerkaju i to dobro.
Ulazimo na stadion, kod tunela za igrace srecemo Sinana Sinanovica, pozdravljamo se s njim, pita kako smo putovali, koliko nas dolazi ovo ono. Tek nakon minute razgovora skontah da Ciro stoji nekih dva metra od njega i blago se smijeska. Nek me isprave Brcak i Geronimo ako grijesim ali lik je izgledao prestraseno, vidio je majice BHF-a na nama, tacno se zaledio i nije progovarao. I mi onako u soku pozdravljamo ga sa "Ooo vidi selektora, pa sta ima selektore?", on nam je promucao nesto za odgovor, nisam ga razumio, na to ga odma' Miran lomi u kuku "Ko brani danas?" "N-N-N-Nemanja." Ciro ko Sefa, promuca kad mu bas i nije svejedno. Na to njegovo Nemanja mu odgovaramo "Pa lik nema kluba nikako!" a on opet nesto promrmlja sebi u bradu. Dok smo "pricali" sa Cirom jedan od novinara Avaza nam prodje iza ledja i uslika nas ali stao je u takav ugao da je to trebalo da izgleda kao da BHF prica sa Cirom a ne sa Sinanom. "Jel to slika za novina?", upitasmo ga. "Pa jeste, trebala bi biti," odgovori otograf. " E pa ne bi trebala biti." "O-o-ok, kako ti kazes." Jebote, novinar a muca..
Tu se pozdravismo sa Sinanom i krenusmo da sjednemo iza gola i da zakacimo transove, murija nam odobrava medjutim VOJSKA nam to nije dozvolila i tjera nas pod krov odma' lijevo iza novinskih loza.
Sjedamo u taj dio predvidjen za gostujuce navijace, nas cetvorica, nekakav nas lik sto radi u Rusiji i sa njim neka, po mojoj laickoj procjeni, od 50 eura. U minuti se oko nas stvorilo nekih 60 drotova, opkolise nas, ko eto da nas cuvaju. Nama sega, prazan stadion samo mi i murijasi. Zezamo se da smo i mi trebali obuci plave kosulje i naci kakve shapke pa da smo svi isti. Jedan tip za vas koji mozda nekad se namjerite otici u Armeniju na tekmu:
NE HODAJTE IM PO STOLICAMA, PUCACE U VAS!
Neposredno prije tekme dolazi grupa gastarbajtera na privremenom radu tu negdje u Armeniji, nasi ljudi iz okoline Zavidovica. Na licima im ispisano "ISTROSENO" ne mislim doslovce ali svaki od njih, vidi se, krvavo zaradjuje svoj hljeb. Njima drago sto smo mi tu, nama drago sto su oni, vec nas je 20-ak. Onda tu dodje jos jedan nas lik iz Prijedora koji je dosao u Jerevan na nekakav seminar, na njemu kosulja, hlace na peglu ali kad tekma poce nije nimalo zaostajao za nama u navijanju bas kao ni gastosi.
Tekma ko tekma, gledali ste je. Armenci su nas provocirali kad je Dzeko fulio penal ali u sustini su bili gotivni. Mi smo navijali koliko smo mogli, pokusavali smo dici gastose u prvom poluvremenu sa "BOSNA BOSNA" medjutim i to im je trebalo vremena da skontaju. U drugom poluvremenu puno bolje navijanje gastosa, posebno im se svidjela "IGRAJTE BOLJE IGRAJTE JACE…" ali oni su to intrepretirali na svoj nacin, u svom ritmu i u 91. minuti susreta. 
Salu na stranu, drago nam je sto su bili tu jer ovako smo barem licili na grupicu, onako dok smo bili samo cetvorica sami smo sebi bili smjesni.
U drugom poluvremenu nam dolaze jos jedna nasa zena i njen muz, madjar, koji su iz svecane loze dosli da sa nama navijaju. Respekt!
Pred kraj tekme dolazi do cimanja izmedju njihovih navijaca i murije, nekakva parola na armenskom i bijele maramice a lá Spanija su bili namjenjeni njihovom savezu ili selektoru. Zanimljivo..
Kraj tekme, armenci idu kucama, neki pokusavaju doci do nas da se slikaju sa nama odnosno sa gastosima ali murija ih sprijecava. Mi, znajuci proceduru, sjedamo, grickamo kospe kad eto ti Cire. Krenuo je na pressicu pa se uzletio uz tribinu da grli navijace. Prvi saf, ja i Geronimo. Ciro, vidjevsi nase face valjda sta li, staje na cetiri metra nize nas, dize sak u zrak i govori "ovo je i vasa pobjeda!" Gastosi svrsavaju od dragosti, uzvracaju sa "Ciro majstore!"..
Ispred stadiona srecemo igrace, najprijatnije iznenadjenje je Adnan Mravac, veseo i nasmijan, pozdravlja nas, nabacuje, draze njemu sto smo tu nego nama ili barem tako izgleda. Sve i jedan igrac dolazi, pruza ruku, neki me prepoznaju, za neke sam nepoznanica, Spaha dolazi i pocinje sa "Koji ste vi ludjaci majko mila, pa gdje ste vi dosli!"
Pozivaju nas u hotel poslije da se vidimo, tako i bi, poslije tusiranja smo otisli do hotela, sjedili sa Spahom, malo njuskali, malo suskali, malo pokazivali zube grupi armenaca sto je prolazila kraj hotela i prijetila i govorila da je Kosovo Srbija izmedju ostalog. Ciro nam se ulizivao, pokusavao da dopre na sve moguce nacine do nas, kako licno tako i preko svojih "satelita" ali dali smo mu do znanja da NAS NE MOZETE KUPIT'!
Za ovaj kratak period boravka u Armeniji imali smo fajt manjih razmjera. Lokalne barabe su se zaletile na nas cetvoricu misleci da smo turisti. Bilans je bio porazavajuci za domaci tim, zavrseno je sad vec popularnim rezultatom 0-2. Niko od nas nije ni okrznut dok ce par domacih "igraca" provesti u "out-u" iducih par dana sa minimalno jednim laksim potresom mozga. Nismo doktori da dajemo dijagnoze, mi smo samo anestezicari.
Pozdrav iz Jerevana, let nam je u 2.30 po nasem vremenu
ZIVJELA BIH, ZIVIO BHF!
SEMPER FIDELIS!
ASFALT CREW