Nas ne možete kupit’

Naša navijačka grupa je prije tri dana proslavila svoj dvadeseti rođendan. Nije lako trajati dva desetljeća a nositi prefiks ”bosanskohercegovačka” u okruženju gdje zemlju za koju živimo napadaju i nipodaštavaju i iznutra, i s vana.

Nažalost, i ovaj rođendan nam je prošao u sjeni majstora iz N/FS-a koji po ko zna koji put napraviše ”reality show” od izbora novog selektora. Bez ikakvog nagovještaja profesionalnog i dugoročnog plana, opet smo svjedoci podmetanja i forsiranja istih imena sa tek ponekim novitetom kao što je ovaj put slučaj sa imenima poput Peteva i Jakirovića.

Razlog zašto šutimo je taj što smo ovaj put radili na prikupljanju dovoljno materijala, kako bi svakoj individui koju zanima fudbal u Bosna i Hercegovini pojasnili kakvi nam fudbalski analfabeti kroje sudbinu. Nismo željeli da idemo grlom u jagode dok se nismo dovoljno uvjerili u sve ono što koči napredak našeg fudbala. Pitate se šta smo našli?

Pa, krenimo redom.

Adnan Džemidžić i sramna izjava vezana za povlačenje reprezentacije iz Zenice jer je jedna manja grupa navijača skandirala ”Savez napolje!” Generalni sekretar N/FS-a je sebi dao ovlasti da gura nos tamo gdje mu nije mjesto i umjesto da se izvine što su prostorije unutar stadiona ostavili napola devastirane, on je doveo atmosferu do usijanja i stvorio je novi jaz na relaciji Sarajevo – Zenica, jaz koji smo mi kao navijačka grupa najviše osjetili na svojim leđima i koji smo, zajedno sa našim domaćinima ”Robijašima”, uspjeli amortizirati i smanjiti na minimum.

Sukob selektora Bajevića i Zvjezdana Misimovića. Šta li se moralo desiti da neko ko je ugazio u osmu deceniju života krene na nekoga ko je skoro duplo mlađi? Desilo se to što i ovih dana gledamo, igranje igara iza leđa jednih drugima. Ono sto je važilo jučer, ne važi danas. Svaki dan nikne jedna nova koalicija nerijetko između, do neki dan, smrtnih neprijatelja i isto tako pukne po jedno prijateljstvo jer je neko namirisao bolji tal negdje drugdje.

Dojučerašnji predsjednik N/FS-a i odskoro počasni predsjednik Elvedin Begić je majstor u izbjegavanju metaka pa i onda kada prema njemu krene paljba iz svih raspoloživih oružja. Izmakne se, sakrije se iza ćoška, sačeka da paljba prođe ili napravi kakvu diverziju – skrene pažnju na druge teme. Tako mu je skoro pa neprimjetno prošla i promjena statuta kojom smo u principu vraćeni na fabričke postavke odnosno vraćeni smo u period najmračnijeg mraka, doba Ilje, Sulje i Čeke. Manje neprimjetno je prošla saga oko legendarnog Ivice Osima i njegovog statusa počasnog predsjednika. Titulu je zadržao, ali ne i pravo da se miješa pri donošenju odluka što je naišlo na neodobravanje javnosti.

Da je Begić jedini takav, bilo bi nam svima lakše. Novi šerif je ujahao u grad i to na leđima pastuha najplemenitije vrste, Zvjezdana Misimovića. Nije ušao tiho i vjerovatno neće otići u legendu, ali sigurno je da će se potruditi da njegova bude zadnja u svim kombinacijama pa tako i u onoj kada je u pitanju izbor novog selektora.

Vico i Zvjezdan zagovaraju Ivayla Peteva. Emir Spahić koji se našao u stručnoj komisiji za izbor selektora, te struja bliska Elvedinu Begiću, žele Sergeja Barbareza. Ovdje bi naš izbor bio i više nego jasan da nemamo gore navedene situacije gdje smo primorani da biramo između dva zla. Ni Begić ni Zeljković nisu dobre opcije za naš fudbal a mi, podrškom legendi kao što je Sergej Barbarez, bi se stavili na stranu jednog od njih.

Petev je instalacija menadžerskih struja, ljudi koji iza kulisa vuku poteze i koji će, ukoliko dovedu Peteva, biti vlasnici reprezentativnih mjesta od 12 do 23. Dakle, prvih jedanaest ce biti birano kvalitetom, a ovi ostali isključivo po tome kojem menadžeru pripadaju.

Kod Sergeja, vjerujemo, to ne bi bilo tako međutim sve su prilike da je njegova kandidatura osuđena na propast jer će se IO NFS-a, dirigovan Zeljkovićem, pozvati na činjenicu da nema potrebno radno iskustvo.

Pitate li se i dalje zašto šutimo? Očekujete od nas da izaberemo stranu?

Nastaviće se. I grmit će.