BHF Tour – Žilina

Subota, 7. septembar 2013

Sumorno jutro ne samo zbog vremenskih uslova koji su vladali taj dan, nego i zbog gorčine i tegobe koja je nastala u stomaku nakon izgubljene utakmice protiv Slovaka na Bilinom Polju u Zenici. Nije nas bolila glava i nije nas mučio stomak zbog same činjenice da smo izgubili nego što je taj poraz otvorio vrata zlim jezicima da opale paljbu po Papetu i njegovim momcima. 

Po raznim sportskim portalima, novinama, pojedinim tv kućama iskakali su tekstovi skandala, tekstovi mržnje i osude. Pljuvalo se i bljuvalo iz svih oružja po našem dobrom Papetu i njegovoj ekipi. Izgubili su jednu od sedam utakmica kvalifikacija i odmah su počeli da kopaju grobove – mezare, spremali su se da ih žive sahrane, čekao se samo znak, čekala se tekma u Slovačkoj koju su unaprijed miševi predali. Miševi su iskakali iz rupa, bio je to njihov idealan dan, idealan vikend.

Povraćalo nam se od takvih naslova i članaka, kako nama tako i svim istinskim navijačima Bosne i Hercegovine.

Pred nama je bio vikend a poslije vikenda druga tekma protiv Slovaka, ovaj put kod njih na njihovom stadionu u Žilini. Mediji su trubili o svađi u reprezentaciji, već su pričali o baražu ili čak o potpunom ispadanju na treće mjesto. Već su postavljali naslove Adio Brazil, već su tražili zamjenu za Papeta.

U nama je vrilo kao u vulkanu, nećemo i ne smijemo se predati, idemo u Slovačku po tri boda, idemo iz prkosa, iz inata. Idemo i poderaćemo se na tribinama do zadnjeg atoma snage i zadnje glasne žice. Vjera u Papeta i zlatne momke bila je veća nego ikad.
Digla se raja iz BiH, Švice, Njemačke, Skandinavije, Austrije, čak i iz Amerike. Inat silan bosanski je proradio. Rekoše neki da su tekmu slovaci prebacili u Žilinu da bi nas bilo što manje. Ali ne znaju oni da ne mogu odmaknuti toliko daleko koliko naš INAT može dobaciti.
Ni Sibir nam ne bi bio daleko. Spremala se kontra ofanziva navijača da ušutkaju miševe.

Tako je i bilo. Kolone autobusa, automobila su se slijevale prema malom gradiću na sjeveru Slovačke. Pripremala se invazija na Žilinu.

Napunili smo stadion i od prve minute se poderali dajući podršku našim momcima na terenu, stadion pod Dubnom se tresao pod našim nogama a na semaforu je uporno stajalo 0 : 0. Kao u inat, kao namjerno u korist miševima. I onda gol Slovaka pred kraj poluvremena. MUK. TIŠINA. TEGOBA. U prsima, u glavi, glasovi su se oduzeli, suze u očima pojedinaca, nevjerica u očima drugih. Na sve smo bili spremni ali na ovo ne, ni u kom slučaju. Već smo vidjeli miševe kako vješaju Papeta i igrače, ili kako ih žive u vatru bacaju. Bio je to košmar, najstrašniji horor film sa najgorim scenarijem. Kraj prvog poluvremena.

Pauza na poluvremenu je prošla, igrači se ponovo vraćaju na teren a u našem kopu i dalje MUK, ugasili smo se, stali. I onda naš dobri Sani uzima megafon i održava nam lekciju iz morala kao niko do tada. Izgledalo je kao šamar koji nas je probudio:
"Idemo momci do kraja, imamo još 45 minuta, možemo ih okrenuti, NIJE JOŠ GOTOVO.
Idemo za naše momke na terenu, IDEMO ZA BiH."

Ponovo smo na nogama i ponovo nastaje ludilo jače i glasnije nego prvo poluvrijeme. U inat.
Gol Bičakčića je napravio zemljotres na tribinama, vulkan je proradio, proključao. Malo nakon toga na scenu stupa Izo Hajrović koji je svojim projektilom poderao mrežu Slovaka a među nama je napravio eksploziju. Ludilo, opšte ludilo na tribinama. Izin gol je napravio eksploziju i u našim grudima, prolazili smo kroz nekoliko emotivno-duševnih stanja u par sekundi. Vrištanje, urlanje, pjesma, plakanje, gotovo sve u isto vrijeme. Stvari su se dešavale nekontrolisano, u transu, ekstazi.
Neopisivo, nevjerovatno.
Izetov gol je učinio da eksplodira onaj gorki zalogaj koji smo progutali u Portugalu nakon primljenih šest komada, da eksplodira ona lopta u prsima koja nas je gušila već dvije godine.
Njegov gol nas je oslobodio, jednostavno oslobodio.
Kraj tekme i počasni krug naših heroja na terenu zajedno sa Papetom. Žilinom odjekuje Jedna si Jedina i nakon toga lagano napuštamo stadion. Mi smo odradili svoje.

Nije bilo bakljade na kraju, nije bilo pretjeranog slavlja, nije bilo pobjedničke pjesme na tribinama u našem kopu. Nekako napustismo stadion u normalnoj atmosferi.
Sigurno se mnogi pitaju zašto i zbog čega je tako pa su Fanaticosi najmanje slavili na kraju, mi koji smo poznati kao najglasniji i najbičniji, prvi dođemo a zadnji izađemo.

Vratićemo film dvije godine unazad u Portugal, na Estadio da Luz u Lisabonu. Druga utakmica baraža za EP i naša repka doživljava brodolom. 6 komada u našoj mreži.
Nekoliko minuta prije kraja tekme kreće pjesma sa naše tribine iako gubimo baraž. Jako, još jače, onako spontano iz inata, iz prkosa. I traje dugo, dugo poslije zadnjeg sudijskog zvižduka, traje i ne prestaje iako je stadion ostao potpuno prazan. Otišli su igrači sa terena i navijači Portugala, ostali smo samo mi i redari i drotovi pored našeg kopa. Gledali su nas Portugalci i čudom se čudili šta se dešava, zbog čega pjevamo i šta to slavimo.
Nismo ni mi samo znali ali sad znamo, mi smo slavili pobjedu i odlazak u Brazil. Unaprijed na 2 godine, unaprijed za čitavi kvalifikacijski ciklus. Slavili smo jer nadu i vjeru u Papeta i naše Zlatne momke nikada nismo izgubili, slavili smo jer smo znali da će nas obradovati u narednom ciklusu i odvesti u Brazil. I dok su se mediji drugi dan nakon tekme naslađivali pljuvanjem po Papetu i igračima, dok su miševi tražili ostavku i sjećali se familije igračima, Mi BHFanaticosi smo prvi uputili pismo podrške našoj reprezentaciji i tražili od njih da podignu glavu gore. U Pismu između ostalog piše ovako :

Idemo na PUT U BRAZIL, a mi vam obećavamo podršku jaču nego ikad!
-Bili smo ludi, bićemo jos luđi 
-Bili smo brojni, bićemo još brojniji 
-Bili smo glasni, bićemo još glasniji 
Obećavamo vam da ćete se na većini utakmica osjećati kao kod kuće. Obećavamo vam da ćemo napraviti invaziju na Vilnius, Bratislavu (Žilinu), Rigu, Vaduz, Atinu Nismo vam okrenuli leđa, bićemo uz vas gdje god igrali.
UZ VAS DO KRAJA I DO KONAČNE POBJEDE!
BHF PRESS

Naša vjera u kapitena Spahu i naše momke nije nikada prestala, jer mi smo znali da hoćemo i da možemo , znali smo da Spaha i ekipa isto tako hoće i mogu. Nismo im okrenuli leđa nikada, ni nakon izgubljenih tekmi od Brazila, Njemačke, Meksika, niti nakon medijskih hajki kao ona za lažnu humanitarnu večeru u Americi. Nikada i nigdje.
Ono sto smo obećali to smo i učinili , ostala nam je još Litvanija i Kaunas da pokorimo i bacimo pod noge.

A vi miševi kako vas Edin lijepo nazva koristili ste svaku priliku da im bacite prašinu u oči, da im se sjetite familije i roditelja, koristile ste najmanju mahalsku priču da bi to uvećali i napravili medijski skandal, nikada niste stali na njihovu stranu. Izmišljali ste razne priče i afere samo da bi prodali par primjeraka novina više ili za par klikova na vašim portalima. Neka vam je na obraz. Ustva
ri vi obraza i nemate jer koliko vidimo da na njemu sjedite. Spremni ste prodati i sebe i sve oko sebe za komadić slave i par markica ili evrića. SVE ZA PARE CARE. Vi ste jednostavno obični šljam, otpad, prefektni idioti. Riječ miševi je za vas mala i nepodobna.

Nego uzećemo sebi na obraz pa da vam uputimo jedan pozdrav od Papeta, Spahe, Edina, Misketa, Pjane, Lule, Vede, Seje, Ize, Babuke iz Kine i ostalih Zlatnih momaka. U ime njihovih familija kojih ste se sjećali i koje ste često ružno spominjali i u ime svih nas istinskih navijača BIH. Uzećemo sebi na obraz da vam uputimo pozdrav sa visoko podignutim šakama i visoko podignutim srednjim prstom na obe ruke. Vjerujte nam da je ovaj pozdrav toliko srdačan, toliko topal, i toliko veliki da možete komotno svi stati na njega i uživati u prelijepoj panorami.

Pogledajte malo MIŠEVI preko Prenja niz Hercegovinu, pogledajte preko Jadrana, preko Mediterana i Atlantika sve do Brazila i prelijepe plaže Copacabane. Pogledajte malo bolje na plaži i vidjećete u jednom dijelu jednu veliku zastavu na kojoj piše :

Dobrodošla BIH 
Dobrodošao SAFETE SUŠIĆU 
Dobro došao EMIRE SPAHIĆU i tvoji Zlatni momci

Pogledajte miševi malo bolje u dnu zastave sitnim slovima piše: BHFANATICOS.
Tu zastavu smo postavili one noći kada smo u Lisabonu započeli pobjedničku, slavljeničku pjesmu.

A vama miševi na kraju možemo da poručimo samo jedno : 
ODJEBAUS od naše svetinje reprezentacije. Bilo bi grubo da kažemo da ste neprijatelji ali jedno je sigurno, niste njeni prijatelji. Ratovali smo sa onim uhljupima u bivšem NFSBIH, neće nam biti mrsko ponovo ustati na noge i ratovati protiv uhljupa kao što ste vi. Belaj nama ne smeta. Bili smo i stajaćemo iza repke u svakom pogledu. Svaki tekst i prozivanje upućeno njima biće upućeno i nama Na tribini i van nje, na ulici, u svakom sokaku i u mraku.

I ŠAKAMA I SRCIMA; BILO GDJE BILO KADA

Hogra