Zašto smo uvijek na početku

Nekoliko dobrih prilika po našem starom običaju nismo realizirali, a gol koji smo postigli više je rezultat lucidnog trenutka i slučajnosti nego smišljene igre

alt

Dekoncentriranost. Labilnost. Tromost. I eto sedme u nizu utakmice u kojoj naša reprezentacija ne zna za pobjedu. Kroz prošle kvalifikacije dobio sam dojam da smo napravili korak naprijed u organizaciji igre, da ista dobija prepoznatljive obrise i da trebamo raditi iskljčivo na prikrivanju vlastitih grešaka. No, nakon ovog mini ciklusa od dvije prijateljske utakmice dojam je da smo ponovo napravili dva koraka unatrag.

ISKORAK

To se s našom reprezentacijom događa već godinama. Kao da smo uvijek na početku i bit će da je to razlog zbog kojeg nam nikako ne uspijeva napraviti iskorak u plasmanu i otići na neko veliko natjecanje. Nema potrebe pisati o pojedinačnom učinku igrača. Naše stare boljke i dalje stoje, a pogotovo su izražene u slučaju kad na suprotnoj strani terena imamo ekipe koje igraju dinamičan, brz i okomit nogomet.

Htijenje je, doduše, ovaj put bilo znatno izraženije nego protiv Iraca. Bolje smo i kombinirali i općenito odigrali smo bolju utakmicu od one u Dublinu, ali to nam nije pomoglo da ostvarimo pozitivan rezultat.

TRENUTAK

Nekoliko dobrih prilika po našem starom običaju nismo realizirali, a gol koji smo postigli više je rezultat lucidnog trenutka i slučajnosti nego smišljene igre. Netko će reći da su ove dvije utakmice nebitne, ali moramo se zapitati zbog čega smo uvijek, pred nove kvalifikacijske susrete, uvijek na istom mjestu, početku. Pogotovo jer je selektor ostao isti. Možda će sve odjednom biti drugačije kad se u tim vrate Spahić, Papac i Salihović. No, ja sam istinski zabrinut.

UBRZANJE

Moramo naći način kako da ubrzamo igru prema naprijed. Tranzicija iz odbrane u napad je previše troma i prečesto se traže rješenja preskakanjem igre u sredini. U odbrani vlada dekoncentracija čak i kad igraju Spahić i Papac. Čim protivnik prođe preko Rahimića mi upadamo u probleme. U takvoj situaciji možemo jedino biti zahvalni što na golu imamo sjajnog Asmira Begovića koji nikako ne zaslužuje imati ovako poražavajuću statistiku u rubrici primljeni golovi.

SREĆA

Pred našim timom su kvalifikacije u “nikad lakšoj” grupi, a na drugoj strani ćemo imati uvijek borbene Grke i Slovake predvođene Marekom Hamšikom. Sreća pa smo, barem do kolovoza i utakmice protiv Walesa, pošteđeni novih reprezentativnih mučenja.

(zurnal.info)