Vaše vrijeme je prošlo!

U Briselu se 26. marta 2005. (Belgija –BiH 4:1) desilo “događanje naroda”. Tog dana 13 hiljada Bosanaca i Hercegovaca došlo je da podrži jedanaestoricu izabranika Bake Sliškovića, te da na taj način ispolje i svoju bezuslovnu ljubav prema svojoj domovini. Trianeast hiljada ljudi stiglo je u Brisel unatoč pokušajima Muniba Ušanovića da zaustavi rijeku navijača pristiglu iz svih krajeva Europe, Bosne i Hercegovine i grupe bh.navijača pristiglih čak preko okeana (iz Chicago-a).

{youtube}peVSMPIHgQk{/youtube}

Lagao je Munib kako je nestalo karata, pričao je kako će nas hapsiti ako na trgovima, ulicama, vozovima budemo pjevali i navijali. Prijetio nam je najrigoroznijom policijom zapadne Evrope, a sve iz ličnog straha da ce navijači predvođeni BHF-om napraviti neko “sranje” koje ce koštati lično njih. Upravo je to i glavna karakteristika jadovnog NSBiH. Ne dozvoliti nikome da im se miješa u manifetluke i sadržaje vlastitih novčanika koje pune preko nogometa i reprezentacije. Stoga im je BHF koji se trznuo da masovno pozove naše ljude na utakmicu već te daleke 2005. postao kost u grlu.

{youtube}biQ22yHxi_I{/youtube}

Briselska istina je naravno sasvim drugacija od one koju je Munib pokusao predstaviti nasem narodu. Tog se lijepog i suncanog dana u Briselu ulaznica za utakmicu mogla kupiti u svakom postanskom uredu grada Brisela, a nakon sto su nasi navijaci putem telefona i e-maila danima prije utakmice kontaktirali belgijski nogometni savez, ljubazni domacini su otvorili pred stadionom nekoliko desetina mobilnih prodajnih punktova. Na taj nacin su se ulaznice prodavale bez ikakvih problema.

{youtube}PX63NkRS2Vk{/youtube}

Sa Belgijancima u njihovom nogometnom savezu kao i sa federalnom policijom drugog odjeljenja grada Brisela naši su navijači pričali na holandskom, francuskom, engleskom i njemačkom jeziku uz obostrano poštovanje i ljubaznost. Belgijanci su ostali zatečeni ponašanjem i razinom ponašanja i kulture naših ljudi. Od trga Velike Tržnice u centru Brisela gdje su se naši navijači okupili, do stadiona Kralja Boudewijna svuda i uvijek se vidjelo samo veselo raspoloženje i uzajamni respekt. Glavni grad Evropske Unije pozdravljao se tog dana na ulicama, u kaficima, u javnom prevozu i na stadionu srdačno sa svojim gostima – navijačima, odnosno bosanskohercegovačkim narodom koji mu je u tako velikom broju došao u posjetu. Tog dana u Briselu BHF nije ni pepeljaru slučajno prevnuo, a NSBiH sa Munibom na čelu zauvijek je izgubio lice i poštovanje.

Munibu i kompaniji je objavljen rat 29. marta 2005. Pismo su podpisale tadašnje vođe BHF-a, a poslano je u javnost da bi se ljudima otvorile oči, jer tako nije moglo dalje. Dan poslije 30. marta na Koševu je osvanuo prvi trans “SAVEZ NAPOLJE” , odnosno “DANAS U SAVEZU SUTRA U KAVEZU”.

Poslan je poziv svim našim navijačkim grupama da nam se pridruže i na trenutak je izgledalo kao da će BHF dobiti podršku uvaženih Hordi zla, Manijaka, RA, Fukara i Robijaša. Medjutim, generalni sekretar je uspio “umiriti” te grupe tako sto je nekima poklonio po kovertu na jednoj neobaveznoj kafi u Holiday Innu, a nekima je svaku tekmu poklanjao po stotinjak karata kao nagradu za nedavanje podrške pokrenutoj ideji BHF-a.

Neljudi iz NSBiH su stim potezom na trenutak umirili strasti prvenstveno u domovini. Ubacili su kost sumnje među ljude.

Međutim BHF je nastavio rat, a sve u svrhu čišćenja našeg nogometa od korova zvanog NSBiH. Akcije se redaju, bakljade u svrhu prekidanja utakmica i ekonoskog udaranja po džepu nesposobnih hojrata se nastavlja, plakati, grafiti sa jasnim porukama kontra lopova iz saveza osvanjuju širom BiH. Nakon utakmice u Beogradu na stadionu Crvene zvezde, Ušanović optužuje naše navijače za napad na srpske navijače(!?), odlazi u Beograd i potpisuje neku vrstu sporazumnog preuzimanja krivice na našu stetu. Dakle, ‘’evanđelje po Munibu’’ kaže da je 900 bh.navijača u Beogrdu napalo 55 hiljada Srba (uglavnom četnika, fašista i sljedbenika genocidne ideologije Karadžića, Mladića, Miloševića, Šešelja, Arkana….)

{youtube}yj3UB0gBOIo{/youtube}

{youtube}QNu_3Wlbkf8{/youtube}

{youtube}XMbrqAi5RtE{/youtube}

{youtube}XZgqyq3pNHw{/youtube}

Protiv Francuza na Koševu 2006. poslane su poruke u svijet na Bosanskom, Francuskom i Engleskom jeziku o korupciji u našem savezu, dodirnuli smo se i kockastih simpatija Ilje Dominkovića koji je na okupljanje reprezentacije dolazio sa Hrvatskom šahovnicom na kaišu.

U oktobru 2006. nakon poraza od Mađara, te neriješenog rezultata kontra Moldavije, na red dolazi utakmica sa Grcima u Zenici. Utakmica
koja će biti presudna za buduće vođenje rata kontra saveza. Dolazi do nemilih scena nakon sto je istaknut transparent “Barba progovori, obraz
nacije je u pitanju”, pri tom aludirajući na oproštaj Sergeja Barbareza. Ljudi iz saveza koordiniraju policijskom akcijom, upiru prstom u neke od vođa BHF-a nakon čega isti bivaju uhapšeni i privedeni u MUP. Kapiten Sergej Barbarez, od kojeg smo očekivali da će konačno stati pred
kamere i reći istinu i za sobom povesti armiju navijača koja je za njega i njegove kolege dala sve i još malo više od toga, je prešutio. Nije htio da se zamjeri Munibu koji mu je valjao prije u životu i time bacio na sebe mrlju koja je zasjenila njegov status legende među onim najvjernijim.

{youtube}8FgLRBqPyyQ{/youtube}

{youtube}uKK9QYXasvg{/youtube}

Nakon toga dolazi do pisma 13-orice igrača koji odbijaju igrati za reprezentaciju BiH dokle god vrh saveza izgleda onako kako izgleda. Njih 13 se priključilo borbi BHF-a u borbi za ozdravljenje našeg nogometa. Nažalost, Berberović, Hrgović, Misimović te još par njih ubrzo je povuklo svoju odluku i odlučili su da se odazovu pozivu novog selektora Fuada Muzurovića koji je bio jedini koji je imao hrabrosti da preuzme “usijanu stolicu”.

U Oslu dolazi do 45-minutnog prekida, preko 250 baklji je unešeno i zapaljeno unatoč ogromnim kontrolama. Praćeni od strane policajaca u civilu, na konjima, i na koncu svega i iz helikoptera, BHF odrađuje zacrtano i nakon toga napušta zapaljeni Ullevål. U gradu nije ni jedna flaša razbijena a kamoli izlog, tako da priča Muniba i kompanije o razularenoj bandi koja ruši sve pred sobom još jednom nije prošla. Ovog puta, kod Norvežana koji su direktnu krivicu prebacili upravo na naš savez, te time još više podgrijali lošu atmosferu koja je vladala u NSBiH.

{youtube}Rh9vK160rdE{/youtube}

{youtube}tTA6JkBnsnI{/youtube}

{youtube}D_zAb5L3s4U{/youtube}

{youtube}xbQZeFvx47Y{/youtube}

Slijede tri vezane pobjede kontra Norvežana, Turaka i Maltežana, pa se time donekle ublažava gnijev široke narodne mase protiv NSBiH.

BHFanaticosi, nakon što su ponovo izigrani od strane pojedinih navijačkih grupa odnosno od strane njihovih vođa kojima je Munib “mahnuo kovertom ispred nosa”, iz revolta se obračunavaju sa pripadnicima Belaj boysa, Komandosa i BHLegiona u Mađarskoj. Dolazi do nemilih scena koje ne služe na čast nikome, ali na svu sreću, od tada pa do danas nije više bilo većih sukoba između navijačkih grupa koje podržavaju naše reprezentacije.

{youtube}tQg5fQw69WY{/youtube}

{youtube}58kdzFKSbOM{/youtube}

Do kraja 2007. nismo više nikoga pobjedili , a sa Koševa su pun plijen nosile “velesile” poput Moldavije i Norveške pred sablasno praznim tribinama našeg najvećeg stadiona.

BHF je i dalje radio na rušenju lopovske garniture NSBiH da bi početkom 2008. došlo do potpunog zaokreta. Na kormilo repke dolaze Kodro i Bolić, dvije nogometne legende i odmah vraćaju nazad skoro pa sve igrače koji su bili podpisnici pisma podrške BHF-u u ratu protiv NSBiH. Nažalost, nisu se stigli ni raspakovati kako treba, a već su morali spakovati kofere i napustiti svoje pozicije. Kodrino “NE” tekmi sa Iranom u Teheranu ga je koštalo posla, ali ga je istovremeno učinilo besmrtnim kod navijača.

{youtube}mCylWeYsuVo{/youtube}

{youtube}x6ND_eVQe_I{/youtube}

{youtube}W3Iddtornwg{/youtube}

{youtube}7Sw8TI1GT2I{/youtube}

1. juna 2008. je odigrana utakmica “Kodro, Bola i prijatelji za spas bh.fudbala” na Koševu. Oko 20 hiljada navijača na suncem okupanom Koševu je reklo svoje mišljenje. SAVEZ NAPOLJE! Isti dan, par sati poslije, igrala se tekma izmedju BiH i Azerbejdžana u Zenici pred rekordno malom posjetom. Jedva 100-injak ljudi da je prisustvovalo ovom “spektaklu”. Savez je bio pred rasulom, a igrači su jasno stali na stranu Kodre i Bolića. Javnost također. Sve je bilo spremno za promjene.

{youtube}hU8Oqc34_20{/youtube}

{youtube}r6Ip_9vnDtw{/youtube}

{youtube}sK3mlqsMqAY{/youtube}

{youtube}tgpTwrzN9o8{/youtube}

I onda na scenu stupa možda i jedini čovjek koji je mogao da im produži život, Ćiro Blažević. Imao je grandiciozan nastup. Novinarima je tepao, a oni su svršavali od dragosti. Bio im je i otac i majka, jer iz Ćirinih usta su izlazili naslovi iz snova: “Poderaćemo ih k’o bugarsku skupštinu”, ”Jebat ćemo im majku”, “Dijelio sam kurbane po Travniku kad sam bio mali” itd…

Najjači brend na Balkanu, Miroslav Ćiro Blažević, je počeo da nam iskače iz pašteta, čokolada, promovisao je telefone, auta, prodavnice, sve živo, a narod k'o narod, u neznanju da je Ćiri išao veći dio novca od sponzora koje je on doveo, okrenuo je to na zajebanciju. Zavolio je starog prevaranta, tako da je Ćiro preko noći postao zaštitni znak našeg nogometa.

BHF je i dalje ostao dosljedan svom cilju, a to je značilo, korjenite promjene u NSBiH, jer pozicija selektora je u biti uvijek bila najmanji problem. Ćiro je flertovao, molio, zvao, tražio sastanke, međutim BHF NIKAD nije nasjeo na laži stare varalice i to je nešto čime se svaki fanatik može ponositi!

Kada je cijela država tražila da se slika sa Ćirom, iz našeg kopa je odzvanjalo “Ćiro pederu!”.

Iako nam je maltene cijela država psovala putem anonimnih sms-poruka i komentara, mi smo opstali! Ranjeni, popljuvani, milion puta poniženi od svog naroda, ostali smo da se borimo za pravdu i da upravo tom narodu pomognemo pri stvaranju jedne zdrave nogometne sredine u kojoj garancija za uspjeh neće biti “tatin novčanik”. BHF je preživio, ali je iz “Ćirine ere” izašao sa mnoštvom rana i gorkim ukusom u ustima. No to nas je učinilo još
upornijim i dalo nam još veću želju da uspijemo u borbi protiv korumpiranih neljudi iz NSBiH.

Ćirino je vrijeme prošlo nakon poraza od Portugala. Na kraju mu je dohakao taj isti narod kada se ispostavilo da za uspjeh treba red, rad, disciplina, dobra zaleđina i malo sreće, a da Ćirina magija nije dovoljna da bi se otišlo na neko veliko takmičenje. Pobjeđivala se Estonija, Belgija, Armenija, ali se i gubilo od NK Rijeke, Irana, Turske. Iza Ćire je ostala jedna velika praznina, pogotovo u srcima amatera iz NSBiH, jer su znali da je Ćiro bio garant njihovog ostanka.

{youtube}epKEsegG0ZQ{/youtube}

{youtube}oQwpysLyMmU{/youtube}

{youtube}BkiLK3mJ_Fg{/youtube}

{youtube}NNHadqEGDkk{/youtube}

{youtube}EDSb1hC3P9A{/youtube}

{youtube}v9p1Si8tQmg{/youtube}

{youtube}ybk1cH8H_zY{/youtube}

{youtube}e4XstDa8x60{/youtube}

{youtube}-SaaQySt8Mw{/youtube}

Poslije Ćire došao je Pape. Međutim, njegova smušenost i zbunjenost koja je dolazila do izražaja svaki put kad mu se pod nos gurne mikrofon mu nije baš pomogla pri buđenju ekstaze kod naroda. Par puta je dobri Pape progutao udicu koju su mu bacili Munib, Iljo, Bogdan i Suljo.

Pozivao je navijače da navijaju za igrače, a ne protiv saveza valjda ni sam ne znajući da time sebe stavlja na stranu gubitnika i da bezrazlozno troši kredit nogometne legende stečen ‘80-ih. BHF je ostao tu do kraja.

Danas šest godina nakon objavljivanja rata savezu, istina je isplivala na vidjelo. UEFA i FIFA su uradile ono o čemu smo mi trubili zadnjih šest godina. Došlo je do suspenzije koja če Bog zna do kad trajati. Narodski rečeno : “Nek’ traje i sto godina samo da na kraju bude kako treba”, tj. da se postavi zdravi temelj u našem nogometu.

Od utakmice sa Litvanijom u martu 2006. naši reprezentativci su odigrali 54 utakmice. Na 49 tekmi su imali podršku BHF-a, nije se samo išlo u
Koreju, Japan, Iran i Antaliju na prijateljske, te u Grčku na kvalifikacije. Na svim drugim tekmama je bila zastava BiH, čula se pjesma podrške i veličanju Bosne i Hercegovine, ali i povici koji su lopovima garantovali ne baš tako svijetlu budućnost.

Parola sa tekme sa Litvanijom “Danas u savezu – sutra u kavezu” je tu. Od danas, ovi lopovi više neće primati platu iz kase NSBiH, neće imati više istu zaštitu koju su imali prije. Nema više mrcina iz BIGA-e da vam čuvaju leđa. Nema više “kornjača” koji rade po vašoj komandi. Više niste specijalni. Od danas ste “obični”. Sada kada je zavrnuta “pipa” iz koje ste finansirali vaša druženja sa ljudima sa one strane zakona, mislite li da će vas i dalje vjerno čuvati i paziti ‘’opasni momci’’ u kožnim kaputima? Mislite li da ćete i ubuduće moći mirno sjediti po kafanama? Nema više šetnji Briselom, šenlučenja po lozama bijelosvijetskih stadiona, kurvanja po Evropskim grdovima, vodanjima švalerki po službenim putovanjima na račun Saveza, liječenja tripera u privatnim klinikama…

Vaše vrijeme je prošlo!

{youtube}G4xIIwJ6Gx8{/youtube}