"Nikad me nisu zvali da igram za reprezentaciju BiH"
Pred poèetak rata u BiH, Borka Marin iz Bosanske Gradiške se prijavila na konkurs za medicinske sestre koji je raspisao njemaèki konzulat u Sarajevu. Pošto je ispunila uslove, dobila je posao i sa mu¾em Rankom i dvogodišnjim sinom Markom doputovala u Höcht pored Frankfurta.
Kada je Marko napunio pet godina, svi su primijetili da to dijete u sebi ima nešto posebno. Njegovi pokreti su nepredvidivi. Smjer kretanja mijenja brzo kao niko drugi i lopta mu je uvijek uz nogu. Kao takav je noæna mora za protivnièku odbranu. Dok su odrasli predviðali blistavu karijeru, njegovi vršnjaci su ljubomorno posmatrali.
“U školi nisam imao nikakvih problema zbog toga što nisam Nijemac. Naravno da je bilo ljubomornih, ali tako je u ¾ivotu“, ka¾e Marko.
Èarobna desetka
Nogometna karijera ovog, kako ga Nijemci od mila zovu “èarobnog patuljka“ vodila ga je od lokalnog “Höchta”, preko “Borussije” iz Mönchengladbaca, do “Werdera” iz Bremena, u kojem nosi broj 10.
“Mislim da je 10 najbolji broj. Veliki igraèi su uvijek nosili taj broj“, istakao je Marin.
Desetku su nosili i slavni nogometaši kao što su Maradona, Pele ili Zidane. Kao i svi djeèaci, Marko je u svom djetinjstvu imao nogometnog idola. Bio je to Dejan Saviæeviæ.
“On je uvijek bio moj idol. Njegov naèin igre mi se dopada“.
Marin je do kraja 2008. godine imao dvojno dr¾avljanstvo, bosanskohercegovaèko i njemaèko. Imao je pravo nastupati za reprezentaciju BiH, ali se odrekao dr¾avljanstva BiH i odluèio za njemaèko.
“Sa 16 godina sam se odluèio za njemaèko dr¾avljanstvo. Iz BiH nisam nikada dobio poziv da igram za reprezentaciju tako da mi se uopæe nije bilo teško odluèiti izmeðu BiH ili Njemaèke. Za Njemaèku reprezentaciju sam igrao sa 16 godina (mladi) da bih debitovao sa 18 godina“, prièa Marko.
Sarma i æevapi
Marko rado odlazi u BiH u kojoj još uvijek ima familiju.
“U BiH sam bio za Novu godinu. Mislim da zbog uèešæa na Svjetskom prvenstvu (2010) preko ljeta neæu otiæi u BiH. Uvijek se radujem odlasku u BiH u kojoj imam baku, djeda i mnogo prijatelja. U BiH se lijepo osjeæam: naši ljudi i naša hrana me posebno oduševljavaju. Kada je rijeè o jelu, najradije jedem sarmu i æevape“, ka¾e Marko za “Deutsche Welle”.
Bez obzira što je u Njemaèku došao sa dvije godine, Marko Marin dobro govori, kako ka¾e, “naš jezik”. Radi se o jeziku za koji Marko nema pravi naziv.
“Nekada se to zvao srpsko-hrvatski, a danas, ma šta ja znam. Zar je bitno kako se zove. Bitno je da se razumijemo”, ka¾e kroz smijeh Marko.
Za poznavanje tog ,”našeg jezika”, mo¾e zahvaliti èlanovima porodice sa kojima iskljuèivo razgovara na tom jeziku. Marin je u augustu 2006. godine za njegova nogometna umijeæa Njemaèki nogometni savez nagradio srebrnom medaljom “Fritza Waltera”.
Godinu dana kasnije je ta nagrada prerasla u zlatnu. Marin je u martu ove godine proglašen najboljim nogometašem mjeseca, a njegovi dresovi su u Njemaèkoj na drugom mjestu po prodaji. Ispred njega je Holanðanin Arjen Robben.
(Deutsche Welle)
