Goražde – grad heroja i rukometa

„Preliminarno“ skupljanje BHFa pred muzejom u Sarajevu pokazuje da bi se cifra od 200 ljudi, o kojoj se prièalo danima, mogla i ispostaviti tacnom. Tokom  ulaska u RS obavješteni smo kako æemo kroz odredjeni dio puta imati policijsku pratnju. Upitnik velièine prosjeènog ananasa pojavio se iznag glava svih nas, obzirom da nismo shvatili èemu sve to. Skontali smo da postoje 2 opcije: a.) Policija RS-a se zabrinula za našu sigurnost, b.) Policija RS-a se zabrinula da ne napravimo kakvo sranje. Nakon du¾eg razmišljana od 2 sekunde skontali smo da je opcija B logiènija. Znaèi èulo se. BHF dolazi u Gora¾de.

Prilikom stupanja na teritoriju Federacije, pri samom ulasku u grad, kolonu BHF-a preuzima policija Federacije BiH, i tako smo u koloni, pod rotacijama, ujahali u Gora¾de – grad heroj. Zaista je teško opisati kako smo se osjeæali dok su gradjani aplauzom i osmjehom pozdravljali naš dolazak. Znaèi èulo se. BHF je stigao i u Gora¾de.

 
Pred dvoranom opšte ludilo. Svi u isti tren uz pjesmu iskaèu iz buseva, okupljamo se na platou ispred dvorane, gdje se uz upotrebu odredjene (ne)dozvoljene pirotehnike i kontinuirano forcanje predstavljamo domaæinima.

Nakon odredjenog vremena, kreæemo prema ulazu. Dvorana je veæ bila djelimièno popunjena a policija nas lagano usmjerava u jedan dio gdje su nam odvojili oko 50 mjesta. Svjesni da nam to nije dovoljno, lagano se proširuju „granice“ kopa koristeæi se pritom uljudnim objašnjenjima, fazonima, respektom… Igraèi izlaze – gromoglasan aplauz i bezuvjetna podrška cijele dvorane ih sigurno nije mogla ostaviti ravnodušnima.

Došlo je vrijeme intoniranja himni. Dvoranom se prosto orilo : „…jedna si jedina…“ i moglo se primjetiti kako nam se u toku pjevanja himne pridru¾io odreðeni broj domaæih navijaèa. Èak smo dobili i informaciju da je uz nas himnu pjevao i Adnan Jaškiæ.

Tekma je poèela. Pjesme su se smjenjivale jedna za drugom, prilièno dobro iskoordinirano i glasno. U par navrata smo uspjeli povuæi i èitavu dvoranu da pjeva sa nama. Ruku na srce, i gora¾danci su se pokazali kao dobri navijaèi, bodrili su naše igraèe svim srcem i veæinu vremena navijali. BHF je navijao SVO vrijeme. I prije poèetka i tokom utakmice.Èak ni sudijski zvi¾duk koji je oznaèio kraj utakmice nas nije zaustavio. Mi smo pjevali dok je naš predsjednik Nizar sa veoma dobrim sprinterskim spopobnostima uletio u teren da èestita našim momcima. Policija i zaštitari su taj trk mogli ispratiti samo zbunjenim pogledom. I dalje se pjevalo i skandiralo našim igraèima.

Nakon kraæeg zadr¾avanja na centru, igraèi su prišli našoj tribini, pozdravili nas i pobacali svoje dresove, trenerke, a neki èak i patike u naš kop. Ekstaza. Nakon obavljenih intervjua igraèi su se poèeli veæ polako povlaèiti u svlaèionice, dvorana se veæ gotovo potpuno ispraznila, a BHF je još uvijek bio u kopu i pjevao.

Na kraju, selektor Halid Demiroviæ nam je prišao, presretan, ponosan. Mi smo skandirali njegovo ime a on je prstima pokazivao na nas, kao da je htio da ka¾e: „I vi ste dio ovoga, i vi ste zaslu¾ni…“. 

To je to, zato i jesmo tu, da uvijek i u svakom trenutku i na svakom moguæem mjestu pru¾imo stopostotnu podršku svim selekcijama i svim igraèima koji se bore za Bosnu i Hercegovinu i koji našem sportu i našoj zemlji ¾ele samo dobro. Uvijek æemo biti uz vas!

Na kraju tekme prilazila su djeca da se slikaju sa èlanovima BHFa, a nakon izlaska iz dvorane dali smo si "malo oduška" i ispucali ostatak pirotehnike uz glasno forcanje. Napominjemo da je ispoštovan dogovor sa murijom i organizatorima da se pirotehnika ne pali u dvorani. Na taj naèin smo pokazali i dokazali pojedinicima da se samo sa iskrenim pristupom sa nama mo¾e SVE dogovoriti.

Ned