Kojim putem ide na¹ fudbal

Ne smijemo smetnuti sa uma da se ono što smo imali u bh. fudbalu prije agresije na BIH nije stvorilo samo od sebe, bez predanog, marljivog i dobro organizovanog rada u savezu i klubovima. No, nakon odlaska, što u penziju, što u inostranstvo trenera, igraèa, sportskih radnika, bh. fudbal se vratio – u podrum evro­pskog fudbala.

U poslijeratnom periodu u BiH nijedan igraè nije plod sistematskog rada veæ nekog individualnog talenta i rada, a i to je u posljednje vrijeme sve rjeðe. Jedina konstanta u vo­ðenju bh. klubova je – improvizacija. Iz sezone u sezonu radi se samo za neki kratkoroèan cilj, za poneki naslov prvaka i kratkotrajnu radost prije nekog velikog, uglavnom evropskog razoèaranja.

Koliko li je samo trenera i igraèa prošlo kroz bh. fudbal od osamostaljenja, brojevi su zasigurno debelo trocifreni. Sve ono što je dolazilo, prolazilo i još uvijek dolazi sa svih strana BiH i svijeta u ovdašnji fudbal, najbolji je pokazatelj koliko ne postoji ni sistem, ni plan, ni strategija razvoja.

Sistem klupskih politika os­im èelnika klubova obavezno kreiraju razni menad¾eri, prijatelji èelnika ili lièni asistenti. Gole i surove èinjenice govore da se u klubovima mnogi znani i neznani koriste za svakakve privatne interese.

Novac, koji predsjednici klubova nisu skupili svojom sposobnošæu, veæ donacijama gradova, sponzora, troši se bez strategije, bez plana, bez reda i smisla. Kada odluèe napustiti klub, iza sebe u pravilu ostave crne rupe, koje su godinama zajednièkim snagama kopali klupskom improvizacijom i promašenim trošenjem sredstava i vremena na “privremene zakrpe“.

Posljednji voz

Pred bh. klubovima je posljednji voz u koji moraju uskoèiti ako ¾ele u Evropu. Biæe to te¾ak period, ali jedini izlaz je zakonita i do zadnjeg detalja transparentna politika kluba, koja æe jasno definisati vlasništvo, upravljaèke strukture, kapital i ciljeve klupske organizacije. Ali, to mora da odluèe bh. parlame­ntarci usvajanjem jasno definisanih zakona.