fbpx

INTERVIEW: Haris Hodžić za www.bhfanaticos.com

Rođen je 1994. godine u Borehamwoodu (blizu Londona). Dok su oči medija bile uprte prema Francuskoj, gdje se održavalo Svjetsko prvenstvo, 1998 godine, Haris Hodžić krenuo je učiti fudbalsku slovaricu. Kasnije je mjesto pronašao u omladinskim pogonima Tottenhama, da bi danas bio član Watforda. Do sada ga niko nije kontaktirao iz N/FS BiH, a hoće li se šta promjeniti, pokazat će vrijeme….

 

  • Harise, reci nam nešto o sebi i svom životnom i nogometnom putu.. Rođen si u Engleskoj? Zašto baš fudbal i kako je počela, kako teče tvoja karijera na otoku, gdje sad igraš i da li si zadovoljan?

Rođen sam 28. 06. 1994. god. u Londonu. Počeo sam igrati fudbal od svoje pete godine, sa tatom u parku smo igrali svaki dan. Trenutno živim sa roditeljima i bratom u malom gradu blizu Londona. Igram za Watford, zadovoljan sam ovdje, volim trenere i suigrače tako da se slažem dobro sa svakim u klubu.

  • Kako funkcioniše juniorski fudbal u engleskoj? Koliko klubova se takmiči u tvojoj ligi?

Engleska ima mnogo fudbalskih liga, imaju amaterske lige u cijeloj državi a utakmice se igraju nedjeljom, zatim imaju posebno lige za profesionalne klubove kao što je Watford. Naša liga u kojoj se takmičimo zove se ‘Football Conference Youth Alliance’. Ima 11 timova u ligi i par velikih timova iz Premiershipa, između ostalog Chelsea i Birmingham. Trenutno smo drugi na tabeli ali ako pobjedimo u srijedu onda smo prvaci.

  • Englezi su poznati po visokom tempu na utakmicama. Kakvi su treninzi? Koliko puta dnevno treniraš i kako inače izgleda tvoj sportski radni dan?

Treniramo svaki dan po dva sata, ujutru imamo školu dva sata gdje učimo samo o sportu, i onda poslije podne imamo trening 2 sata.  Ponekad ta dva sata zavise od toga kada imamo utakmicu. Treneri uvijek hoće da se trenira pod velikim tempom, pritiskom i naravno brzinom, jer je vrlo važno kada dođu utakmice da budemo potpuno spremni.

  • ‘Ganjaš’ li školu ili ti je fudbal apsolutni prioritet i jedina ljubav?

Škola ide sa fudbalom, imamo Sportsku školu ujutru dva sata, i onda trening poslije podne.

  • Kakav je osjećaj kada protivniku sa pozicije lijevog beka ‘podereš’ mrežu?

U ovom standardu fudbala u kojem igram, svaki gol koji daš je mnogo važan, jer trener odmah javlja glavnim trenerima iz kluba ko kako igra, i to je mnogo važno ako hoćeš da uspiješ u Engleskoj, da uvijek daš 110% od sebe na utakmicama a pogotovo na treningu!

  • Pratiš li utakmice Jedne Jedine (reprezentacije BiH) i ako da, da li si ih nekada gledao uživo?

Pratim sve utakmice reprezentacija, a išao sam gledati 2002. god.  kad smo igrali protiv Škotske i Velsa.

  • Koliko su igrači iz naše zemlje poznati na Otoku i da li tvoji saigrači znaju za neke naše igrače?

Jedini igrač koji je poznat iz naše države je Edin Džeko, ali dok nije došao u Manchester City nisu znali ni njega! Ima nekih ljudi koji pomalo znaju neke igrače, poput Miralema Pjanića i Zvjezdana Misimovića.

  • Koliko jedan prosječan Englez zna o reprezentaciji Bosne i Hercegovine i da li išta zna?

Englezi misle da je Bosna i Hercegovina mala država, koja ima lošu reprezentaciju, kada im pričaš o našoj reprezentaciji samo se smiju i pitaju kako nisu nikad bili na evropskom i svjetskom prvenstvu. Nadam se da će se to sve uskoro promijeniti.

  • Kao fudbaler, šta misliš koje su tvoje prednosti na terenu, a na čemu bi još trebao raditi, kako bi izrastao u svjetsku klasu?

Najveća moja prednost je sto sam lijevak, u Engleskoj nema puno lijevaka tako da mi je to prednost, a da bi bio svjetska klasa trebala bi mi desna noga početi raditi hehe. Mogu igrati sa desnom nogom al nije kao lijeva. Brzina i jačina dolazi sa godinama.

  • Na jednom od naših portala smo pročitali da bi tebi Bosna i Hercegovina i njena fudbalska reprezentacija bila prvi izbor, kako se u tebi uspjela sačuvati takva ljubav za svoju zemlju, mada si rođen u Engleskoj?

Za to dosta zaslužni moji roditelji i porodica, moj prvi jezik je Bosanski tako da kad sam krenuo u školu sa 4 godine nisam znao ni jednu riječ na engleskom, tek sam sa 6 godina počeo pričati engleski. A mnogo pomaže i to što idem u Bosnu svake godine.

  • Koja ti je najdraža pobjeda naše reprezentacije, a koji poraz ti je, kao navijaču, najteže pao?

Najdraža pobjeda reprezentacije je kada smo pobijedili Belgiju u gostima 4-2, a rezultat koji mi je najteže pao je kad smo izgubli protiv Srbije na Marakani 1-0.

  • Kada dođe vrijeme i kada zabiješ prvi gol u dresu reprezentacije, hoćeš li završiti na ogradi i slaviti sa BHFom iako će te to koštati žutog kartona?

Naravno da hoću, mislim da su Bosanski navijači najbolji na svijetu! Niko ne zna da slavi kao mi.

  • Da li te je iko na bilo koji način kontaktirao od strane fudbalskog saveza naše zemlje?

Do sada me nije niko kontaktirao iz bosanskog saveza, nadam se da će se to promjeniti uskoro.

  • BHFanaticos će pokušati učiniti sve da dobiješ priliku u dresu Jedne jedine. Ti nam možeš pomoći u tome tako što ćeš nastaviti vrijedno trenirati, vjerovati u sebe i konstantno napredovati. U tom slučaju ćemo se 100% sresti na jednoj od budućih utakmica naše reprezentacije i zajedno slaviti velike pobjede. Želimo ti puno sreće. Imaš li na kraju nešto poručiti navijačkoj armiji Bosne i Hercegovine?

Želio bi poručiti Svim navijačima Bosne i Hercegovine da se spremaju za Evropsko prvenstvo 2012 u Poljskoj!

 

 

BHF PRESS