fbpx

Sa BHF foruma

 
Image

Dani prije tog 7. septembra… Pokusavas naci 15 ljudi koji su "ultra mega" navijaci, obozavaoci nase repke, ali cifra od 15 ljudi je nedostizna! Tako se na put sprema ekipa "Amidze Bosanski Petrovac" (tako se zove nasa navijacka skupina (?!)), nas 7-ero, sa prevoznikom iz Bihaca koji nam je obezbjedio put i karte, ka skoro 300 km udaljenom Sarajevu da bi srcem i dushom navijalo za nase voljene, dalo im onaj trun pomoci koje navijaci mogu dati.

Izjebemo se u minibusu, gdje jedva mozes sjesti a kamoli raskomotiti se. U Travniku provale u bus pa pokradu nam zastave, salove, i nekoliko duxerica. No ni to ne moze pokvriti atmosferu unutar busa. S pjesmom stizemo u Sarajevo! Ispuni ti dushu masa zuto-plavih anvijaca vec na prolasku kroz Vogoscu, pa tamo kraj onog mezarja (Bare?!)! Placamo nekakav "parking" (u nekakvom sljiviku do Koseva) 5 kermi i cudimo se broju automobila (nasa racunica, minimalno 150 auto * 5 kermi). Izlazimo iz busa, krecemo ka stadionu vec 2ipo sata ranije, samo da osjetis atmosferu, raju, navijanje. Ulazimo na stadion, tribine se pune. Mi smo imali ulaznicu za istok (jer nam je takve prevoznik obezbjedio). ÿ`Ajde ok, ono prije tekme, ustanes, sjednes, zajebavas se… Istok se napunio do kraja, gledamo u zapad, nikad se napuniti, jug se puni donekle, i gledamo ka sjeveru pitajuci se gdje su BHF-ovci?! Nakon ulazka BHF-a i pocinje ono pravo zagrijavanje…

Pocinje tekme, i nakon onog nekog pocetnog navijanja istocne tribine (i to na zahtjev BHF-a, (Bosna je sampion…)) shvatam zapravo zasta sam dao jebenih 30 kermi. 30 kermi sam izdvojio da bi gledao oko sebe kako vecina raje sjedi, posmatra neku utakmicu, jede kospice, neki sok, i jebe familiju sudijama, igracima i sta vise… Nas grupica od 7 vec spomenutih "amidza", te nekoliko klinaca pored nas pokusavamo napraviti atmosferu… Bezusjpjesno. Situacija, zavladao nekakav muk iznad nas, i lik se prodere mjesta iza nas, "`ajmo ba malo sjest`" i jbt, skoro citav onaj nas odjelak sjeda!? Tad smo vec poceli jebavat sve moguce cega smo se domogli i sjetili, jer sjediti na istocnoj tribini je jednostavno fuj… I dalje navijajuci, pokusavajuci nasa grupa od 7 + klinci da napravimo atmosferu, nasi zmajevi igraju na terenu, a mi se divimo BHF-u i atmosferi koju prave. Vec u toku prvog poluvremena smo zakljucili da nikad vise na istok necemo!

Utakmica k`o utakmica. Malo zalaganja nasih, deranje guzova od strane francuza… Kao da su dosli da nam udjele humanitarnu kao u ratu! Nasi sutali one lopte nidje veze, nisu sastavili 3 pasa, a francuzi odigrali na "nivou". I tako dodjem na utakmicu, razocaram se u igru, taktkiku (ako se tako moze nazvati), navijace na tribinama (izuzev sjevera)… Razocaram se u nase igrace sto nisu ostali na terenu da se zahvale navijacima, jer svaki navijac dodje zbog njih, i ljubavi prema toj BiH, dok francuzi lagano setaju Kosevom pozdravljaju se sa svojim navijacima i aplaudiraju navijacima plavo-zutih!

Onakvi popisani, razocarani, izlazimo sa Koseva spremamo se a polazak nazad. Dok smo izasli iz Sarajeva trebalo nam je 2h (1ipo sat smo proveli u guzvi u vec spomenutom sljiviku). I glavno pitanje u busu je JEL IH STID? Dodje ih gledati 20 i kusur hiljada gledalaca i oni pruze nikad goru partiju! Jel ih stid? Kako god okrenes, onu fino odose u neki hotel, na vecericu i sta znam, dok mi put od 300 km nazad u vec spomenutom busu.

I dodjes ujutro u 5i30 pred motel u nasem gradu, svratis na kahvu, kad ono Safet Nadarevic unutra… "Sta je Safko ba ono? Pa niste ni igrali? Reci ba onom Dzeki ako nece da igra nek` ne igra?!", dok nas on posmatra, vidno i on razocaran… Jedini njegov komentar je bio "Bili ste – vidjeli ste! Ne moram vam nista pricati"! Slika za "Hvala" i Safko ode, dok mi svojim kucama, okupaj se, operi se, i `ajd otvori u 7 u prvu!

I skontas, sto to meni treba?

No medjutim, ta grupa od 7 nas, je spremna dati sve reprezentaciji. Volimo tu BiH, bez obzira na igru! Tako da, vidimo se u Albaniji, i aBd na sledecem domacem okrsaju nase repke, ali ovaj put na sjeveru!