fbpx

Bilo je tako lijepo

ImageNaš fudbal? Prièa preprièana bezbroj puta i svi mi imamo nešto da ka¾emo. Sasvim oèekivano, jer smo nezadovoljni, gladni rezultata, navijamo za neke druge zemlje na velikim takmièenjima.

Sada mi Danska izgleda toliko daleko, kao da se nikada nije ni desila. Sliškoviæeva reprezentacija mi veoma nedostaje, naravno, rezultatski, nisam ni sanjao da æu ovo nekada reci, ali zaista, nedostaje mi! Zašto?

Vjerovatno zato sto nas niko nije razvalio, pobijedio sa lakoæom. Zato što smo dva puta ostali u igri do zadnjeg kola kvalifikacija (Danska i Srbija). Nedostaju mi komentari Sabahudna Bahe Topalbeæireviæa, evo noæi, evo ludila, još jedna pobjeda našeg tima, gotovo je, gotovo je, Elvir Boliæ je strijelac.

Svi mi koji smo uz reprezentaciju od 1995. godine, od poraza protiv Albanije, Grèke, Hrvatske, legendarne pobjede nad Italijom, Slovenijom, velikih gostovanja Brazilu i Argentini, jednostavno nismo zaslu¾li da nam se ovo dešava.

Jedan Bosanac je 1999. godine potpisao za Real Madrid, bili smo toliko ponosni na njega, igrao je za najtrofejniji klub Evrope. Bio je to Elvir Baljiæ, ali povrede su ga sprijeèile da pru¾i sve ono što se oèekivalo od njega. Situacija je bila idealna. Evropa je èula za nas, a mi smo igrali veoma dobar nogomet, pobjeðivali smo sve redom, svi su ¾eljeli igrati utakmice sa nama, poštovali su nas, napuniti bilo koji stadion nije bio nikakav problem. A sada…

Prvi ciklus kvalifikacija (Svjetsko prvenstvo 1998.) došao je pod dirigentskom palicom Fuada Muzuroviæa. Tim sastavljen od mladosti I iskustva u pojedinim trenucima je pru¾ao veoma jak otpor. Savladao dva puta Sloveniju, na Koševu ponizio Dansku, nadigravao se sa Hrvatskom i Grèkom i ostavio veoma dobar utisak.

U meðuvremenu smo odigrali prijateljske utakmice protiv Italije I Brazila. Italiju smo savladali na Koševu, rezultatom 2:1. Azzuri su došli sa zvijezdama tipa Toldo, Albertini, Maldini, Di Matteo, D. Baggio, Casiraghi, Ravanelli, Casiraghi, Zola, Chiesa, a na klupi je bio veliki Arrigo Sacchi. Strijelci za naš tim bili su Salihamd¾iæ i Boliæ, dok je za Italiju pogodio Chiesa.

18. decembra 1996. godine nas tim je otputovao u Manaus, na prijateljski meè sa selekcijom Brazila, aktuelnim prvakom svijeta. Cafu, Denilson, Djalminha, Giovanni i Ronaldo bile su zvijezde svjetskog kalibra sa kojima se Seleção suprotstavio našem timu u tijesnoj pobjedi svjetskih prvaka do koje su došli golom Ronalda u 67. minuti.

U pauzi izmeðu dva kvalifikaciona ciklusa, NSBiH dobio je poziv iz Buenos Airesa na prijateljsku utakmicu sa drugim velikanom ju¾noamerièkog fudbala, Argentinom. Selektor D¾emaludin Mušoviæ je uz dosta problema i otkaza okupio tim koji æe se suprotstaviti puno jaèem protivniku koji se pripremao za predstojeæe Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. 14. 05. 1998. godine u Cordobi naš tim je do¾ivio veoma visok i neugodan poraz od Gaucosa predvoðenim genijalnim Batistutom, sjanim Ortegom, Veronom, Lopezom, Ayalom, Sensinijem, Zanettijem, a tim je predvodio Daniel Passarella. Batistuta je postigao tri, Zanetti I Ortega po jedan pogodak za visoku pobjedu Argentine od 5:0.

Drugi ciklus (Evropsko prvenstvo 2000.) je zapoèeo D¾emaludin Mušoviæ, u izuzetno teškoj grupi sa Škotskom, Èeškom Republikom (viceprvakom Evrope), Farskim Ostrvima, Litvanijom i Estonijom. Nakon veoma loših izdanja našeg tima, nekoliko teških poraza, mjesto selektora preuzima legendarni Faruk Had¾ibegiæ. Meðutim, nakon sedam utakmica, dolazi do nesuglasica na relaciji selektor-rukovodstvo saveza i umjesto Hadzibegica dolazi Mišo Smajloviæ.

Mišo Smajloviæ je uveo nacionalni tim u treæi pokušaj plasmana na jedno veliko takmièenje. Bile su to kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2002. u Koreji i Japanu. ®drijeb nam je donio Španiju, Izrael, Austriju i Lihtenštajn. Tim Miše Smajloviæa uspijeva savladati Lihtenštajn, remizirati sa Austrijom i Izraelom i zabilje¾iti èetiri poraza.

Nakon jako loših izdanja u prethodna tri ciklusa, tim je preuzeo legendarni Mostarac, Bla¾ Baka Sliskoviæ. Sliskoviæ je poèeo katastrofalno, sedam prvih utakmica nije okusio slast pobjede. Pora¾en je od Hrvatske, Jugoslavije (ex.), Rumunije i Norveške, a remizirao je sa Njemaèkom (B), Velsom i Makedonijom.

UEFA nam je za protivnike u kvalifikacijama donijela Dansku, Rumuniju, Norvesku i Luksemburg. Bili smo bolji od Luksemburga, savladali Norvešku u Zenici, a Rumunija nam je nanijela dva poraza. Unaprijed otpisan, naš tim dolazi do velike pobjede nad Danskom u Kopenhagenu i golovima Barbareza i Baljiæa istièe kandidaturu za jedno od prva dva mjesta u grupi. Igrom sluèaja i rezultatima koji su nam išli na ruku, došli smo jednu veoma specifiènu situaciju. Posljednji meè grupe, protiv Danske na Koševu nam je nudio samo dvije opcije, pobjeda – prvo mjesto u grupi i direktan plasman na Evropsko prvenstvo, a druga opcija bila je remi ili poraz, sa kojima bi izgubili sve šanse za plasman na Evropsko prvenstvo (bara¾).

Došla je i ta famozna utakmica protiv Danske na Koševu, stadion pun veæ od 15 sati, igra nam samo pobjeda za plasman na Evropsko prvenstvo u Portugalu, najveæu smotru evropskog fudbala. Poèelo je veoma loše po nas, Jørgensen (Aarhus GF) nas je zaledio veæ u 12. minuti.

Meðutim, Elvir Boliæ (Fenerbahce), ikona našeg fudbala dovodi nas u egal pred kraj prvog poluvremena. Na ¾alost, nismo uspjeli, izgorili smo u velikoj ¾elji, a Bog nam je svjedok, momci su ostavili srce na terenu.

Hasagiæ, Barbarez, Salihamid¾iæ, Boliæ, Music, Konjic, Spahiæ, Baljiæ, Hrgoviæ, Hibiæ, Bajramoviæ, Bišèeviæ, Grujiæ, Bešlija i 35,000 navijaèa, napustili su Koševo sa suzama u oèima, uz velike ovacije. Slika prepunog Koševa obišla je sv
ijet. Svi su vidjeli koliko vrijedimo, Bosna i Hercegovina se predstavila u najboljem svjetlu. Otišli smo nakon toga na noge Francuzima, velesili modernog fudbala, odigrali jednu veliku utakmicu i što je najbitnije nismo izgubili. Barthez, Gallas, Henry, Cisse i selektor Domenech su oèekivali malo jaèi trening, a dobili su tim koji ih nije respektovao, koji je igrao svoju igru i ponovo pokazao svoju velièinu.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemaèkoj 2006. godine, doèekali smo u izvanrednoj atmosferi. ®rijeb nam je dodijelio veoma tešku grupu, a u prvom kolu u Zenici smo doèekali Španiju, ¾eljnu dobrih rezultata. Španiju, koja je do¾ivjela veliku sramotu te iste godine, na Evropskom prvenstvu u Portugalu. Tim koji je bio kandidat za titulu, eliminisan je u grupnoj fazi takmièenja.

U paklu Bilinog Polja Španci su poveli, sjajnim golom Vicentea (Valencia CF), ali Elvir Boliæ je veoma brzo poravnao rezultat. savladao je Bola Casillasa rutinski, lob udarcem, u stilu velikih majstora, što on svakako i jeste. Nakon tog velikog meèa, na Koševu je gostovala Srbija, meè velikog rizika završen je bez pobjednika, rezultatom 0:0. Belgija se nije pokazala kao gostoljubiv domaæin, poveli smo u prvoj minuti i raspali se kao mjehur sapunice. Emile Mpenza (Hamburger SV) je bio veoma raspolo¾en i nas tim je nakon nepunih godinu dana do¾ivio prvi poraz. Osjetilo se to i u meèu protiv Litvanije na Koševu, gdje smo osvojili samo bod, ali to je samo bilo zatišje pred buru. Pobijedili smo San Marino rutinski, nismo se previše umorili, a èekala nas je još jedna velika utakmica, gostovanje crvenoj furiji.

Legendarna Mestalla je bila puna do posljednjeg mjesta. Španija je ponovo ugostila tamo neku Bosnu i Hercegovinu. Španski tim je izgledao impresivno, bio je to skup planetarnih zvijezda, predvoðen velikim struènjakom Luisom Aragonesom. Mestalla je grmila te veèeri, ali naši momci nisu bili sami. BH Fanaticosi su opet bili uz njih, strašna ekipa koja je ponosno predstavljala našu zemlju, a naš tim im nije ostao du¾an.

Krenula je crvena furija ¾estoko na našu odbranu, napadi su se smjenjivali svake sekunde, ali Barbarez, Musiæ, Spahiæ predvoðeni sjajnim Toljom ne prezaju i veoma vješto uklanjaju sve opasnosti od našeg gola. Silno su Španci ¾eljeli pobjedu, igralo se samo na jedan gol (naš, naravno), ali jedna neopreznost španske odbrane dovela je Zvjezdana Misimoviæa samog pred Casillasa, a Miske nije zakazao. Bacio je Realovog golmana u jednu stranu, zaobišao ga i pogodio praznu mre¾u. Mestalla je zatajila, èula se samo pjesma BH Fanaticosa.

Savladan je Iker Casillas nakon gotovo 700. minuta. Mo¾e li se ponoviti Danska? A evo i navijaèa Bosne i Hercegovine – bio je srèani komentar Velida Spahe, komentatora dr¾avne televizije.

Meðutim, ponovo nam viša sila nije dozvolila da naši snovi postanu java. Pokušavali su Španci na sve naèine da doðu do izjednaèenja, izveli su 26 kornera, satjerali nas u kazneni prostor, ali bez pomoæi sudije nije se moglo. Steve Bennett, ugledni engleski sudija je stupio na scenu, dodijelivši 6 ¾utih I 2 crvena kartona našim igraèima. Meðutim, kao da ni to nije bilo dovoljno, produ¾io je utakmicu nevjerovatnih 6 minuta. I to je bilo premalo. Španija u 98. minuti pogaða mre¾u Almira Tolje.

Radovali su se Španci, slavili, da nisam znao o èemu se radi pomislio bih da su osvojili neko veliko takmièenje, da su postali prvaci svijeta? Ali ne, znao sam, Španci su postigli izjednaèujuæi gol protiv Bosne i Hercegovine. Carlos Marchena (Valencia CF) je pogodio i donio svom timu neviðenu radost. Nevjerica na licima naših igraèa, ne mogu da vjeruju šta im se desilo, sav trud je pao u vodu u kobnom 98. minutu. Niko nije razmišljao o tome da je i bod sa Mestalle bio veliki podvig, ali veæ tada se dalo naslutiti da æe ta dva boda biti presudna u kvalifikacionoj utrci za Svjetsko prvenstvo u Njemaèkoj 2006. godine.

Naredni protivnik bila je Belgija, ona ista Belgija koja nam je utrpala èetiri komada. Belgija kojoj je (kao i nama) ovo bio zadnji voz koji putuje prema Njemaèkoj. Sliškoviæ je postavio sjajnu taktiku, strpljivo smo èekali svoju priliku, dr¾ali Belgijance daleko od našeg gola i doèekali smo. Nakon jednog ubacivanja iz ugla, Spahiæ pogaða Barbareza na drugoj stativi, a Sergej dovodi naš tim u vodstvo.

Ponovo smo bili u igri, slijedilo je neugodno gostovanje Litvaniji, ali ponovo je Barbarez donio pobjedu našem timu, pogotkom u 28. minuti. Protiv San Marina pobjeda se nametnula kao imperativ, ali nije sve išlo tako glatko. Momci su u mislima veæ bili u Beogradu, na paklenom gostovanju, gdje nam je igrala samo pobjeda. Prvo

poluvrijeme protiv autsajdera smo završili bez golova, ali u drugom poluvremenu Bola posti¾e hat-trck i San Marino posprema u zaborav.

Volja ¾drijeba odluèila je da je zadnji i odluèujuæi meè u Beogradu. Nama je potrebna pobjeda, dok Srbima odgovara i remi. Mogli smo samo pretpostaviti šta nas èeka na Marakani. Napokon æe dobiti šansu da pokazu koliko nas mrze, da pokazu koliko su primitivni, da vrijeðaju Srebrenicu i sve ono sveto. Ali idemo redom! Napokon su se ujedinili Horde Zla I Manijaci, Red Army, Robijasi I Fukare, pojaèani BH Fanaticosima, kreæu put Beograda, grada u koji su najmanje dobrodošli, grada u kojem æe braniti èast domovine.

Jedanaest autobusa krenulo je prema prijestolnici Srbije, obezbjeðenje na nivou, helikopterska pratnja, specijalne jedinice, ali samo do kapija èuvene Marakane. Tamo ih je èekao najveæi srpski stadion ispunjen do posljednjeg mjesta. Mjesto za naše navijaèe bilo je rezervisano, ali okru¾eno okorjelim tifozima iz Republike Srpske, koji nisu oklijevali i odmah su poèeli pjevati nacionalistièke pjesme i vrijeðati sve što ima veze sa Bosnom.

Do utakmice je ostalo još par sati, a atmosfera je bila sve napetija, incident se osjetio u zraku. Neposredno pred poèetak utakmice poèelo je divljanje domaæih navijaèa u vidu bacanja stolica, kamenja i oštrih predmeta u pravcu tribine sa našim momcima, uz upozorenja oficijelnog spikera da domaæini ne odgovaraju na provokacije gostiju. Apsurdno!. U meðuvremenu utakmica je poèela, veoma loše po nas, jer smo primili gol na samom poèetku. Zigiæ je visoko skoèio, spustio loptu na noge Ke¾manu, koji iz neposredne blizine pogaða mre¾u nemoænog Hasagica.

Ostala dešavanja na terenu bila su u drugom planu, jer su divljanja srpskih huligana bila sve veæa, a sigurnost naših navijaèa bila je sve manja. Naši igraèi se više nisu mogli fokusirati na igru na terenu, jer su bili svjedoci dešavanja na tribinama i sigurnost naših navijaèa im je bila u prvom planu. Barbarez je protestirao kod sudije, tra¾io pravdu, ali sudija oèigledno nije bio dorastao situaciji. Meðutim, nista drugo nismo ni mogli oèekivati od sudije koji dolazi iz Grèke, bio je to èuveni Kyros Vassaras.

Prišao sam sudiji i rekao mu da obrati pa¾nju na dešavanja na tribinama, jer se danas u sportu i za mnogo manje incidente izrièu drastiène kazne. Njegova jedina reèenica je bila da on nema tu šta puno da uradi, jer to je posao delegata, a jedini problem koji je vidio bio je neki navijaè koji je ponio pištaljku kojom je ometao suðenje. Za mene je utakmica krenula u nekom drugom
smjeru što se tièe moje glave i moje psihe. Ja sam se posvetio tim ljudima na tribinama i jednostavno više mi je pogled išao tamo, nego na teren i na ono što rade moji momci na njemu
– rekao je naš kapiten poslije utakmice.

Bilo je dosta povrijeðenih navijaèa na obje strane, ali utakmica je privedena kraju. Naši navijaèi su izvedeni sa stadiona, a obezbjeðenje je ponovo bilo na nivou i naši momci su se vratili u domovinu bez puno problema.

Nastavlja se…

 

sportin