Amer Delić: Nastupanjem za BiH ispunio sam želju neni i djedu

Moja porodica nije imala automobil s kojim bih išao na treninge

Ljubitelji tenisa u našoj zemlji godinama su navijali za mladića koji se takmičio pod zastavom Sjedinjenih Američkih Država. Razlog za to bio je jednostavan – taj mladić, koji je redovno učestvovao na najjačim svjetskim turnirima, rođen je u Tuzli. Amer Delić je, tako, bio “naš” i kada je na papiru slovio za Amerikanca, a od prošle godine i ta administrativna “sitnica” više ne predstavlja problem, jer je lani postao član teniske reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Tako se igrač, koji je svojevremeno bio 60. na svijetu i pobjeđivao tenisere kalibra Nikolaja Davidenka, vratio korjenima i značajno pojačao bh. tim, koji je lani ostvario historijski uspjeh plasmanom u drugu grupu Euro-afričke zone Dejvis kupa. Tenis je od malih nogu njegova velika ljubav, a sve je počelo s običnim poklonom.

– Nisam imao ni šest godina kada mi je otac Muharem kupio reket. Prvo sam se malo igrao tenisa, a poslije sam ga počeo trenirati u Slobodi. Nažalost, nisam dugo bio član kluba, jer sam već kao devetogodišnjak sa porodicom napustio Tuzlu. Otišli smo kao izbjeglice u gradić Džeksonvil na Floridi kod rođaka Hajrudina, gdje je nas sedmero živjelo pod jednim krovom u malom apartmanu. U Ameriku smo majka Sedina, sestra Lejla, otac i ja došli sa svega četiri kofera i 1.000 dolara – govori Delić na početku razgovora za “Dnevni avaz”.

Ubačen u mašinu

Upravo u ta četiri kofera, kako sam kaže, uspio je utrpati i dva reketa kako bi se nastavio baviti sportom i u SAD.

– Srećom po mene, u Americi te na startu ubace u mašinu. U školi su me tako pitali bavim li se nekim sportom i, čim sam rekao da sam trenirao tenis, odmah su me uputili gdje se trebam javiti kako bih se priključio školskom timu. Sport mi je pomogao da se adaptiram i da me društvo prihvati, što je veoma bitno, jer je ipak u pitanju američki jug, koji je poprilično zatvoren prema strancima. Svi su me poznavali kao Amera tenisera, uživao sam određenu popularnost među kolegama iz škole, jer se u SAD talent i rad izuzetno cijene – govori sportist.

Kao srednjoškolac, redovno je osvajao turnire te je jedan lokalni list o Ameru objavio priču, što se pokazalo kao jedan od ključnih događaja u njegovoj karijeri.

– To su pročitali ljudi iz filijale ATP-a (Svjetska teniska asocijacija – op. a.) u Ponte Vedri. Pozvali su me da treniram kod njih, ali se tu pojavio jedan problem. Ponte Vedra je blizu Džeksonvila, ali do tamo možete stići samo automobilom, a moja porodica u to vrijeme nije imala vozilo. No, rekli su: “Nije problem, naš sponzor je “Mercedes”, nešto ćemo smisliti.” I tako je svakog dana po mene dolazio jedan “mercedes” – nastavlja Delić.

Kucnuo je čas

Glavni trener u ATP-jevom trening-kampu bio je Rikardo Akunja (Ricardo Acuna), danas jedan od najvećih svjetskih stručnjaka, koji je značajno doprinio da Amer postane treći srednjoškolski igrač u cijeloj Americi, a na koncu, i osvajač NCAA (koledž) titule. Uslijedila je uspješna profesionalna karijera, tokom koje je učestvovao na sva četiri gren slem turnira, a postao je i član američke reprezentacije. Ipak, ostala je jedna neostvarena želja, nastup pod zastavom BiH.

– Bio sam u Dejvis kup timu s Agasijem (Agassi), Rodikom (Roddick) i Fišom (Fish), ali nikada nisam igrao nego sam grijao klupu. No, osjećao sam obavezu da se odazivam na pozive reprezentacije SAD, jer nisam mogao okrenuti leđa ljudima koji su mi toliko pomogli.

S druge strane, kada sam 2009. doživio tešku ozljedu koljena, promijenili su se neki moji prioriteti i tokom oporavka shvatio sam da je nastup za BiH jedna od stvari koju moram uraditi do kraja karijere. Uostalom, to sam obećao neni i djedu! Nikada nisam zaboravio ko sam i odakle sam, uvijek sam to podvlačio, čak i dok sam igrao za SAD često sam govorio kako želim pomoći bh. tenisu. Sada je, konačno, došao taj čas – ističe Delić.

Spomenuta povreda značajno je usporila Amerov uspon, koji je danas ispod 400. mjesta na ATP-jevoj listi, ali ovaj uporni Tuzlak ne krije ambiciju da se vrati među tenisku elitu.

– Zdravlje je, naravno, najbitnije i, ako me posluži, sigurno se mogu vratiti među prvih stotinu, a možda otići i dalje od toga. Osoba sam koja daje sve od sebe na treninzima, volim trenirati i znam da, uz naporan rad, rezultat neće izostati. Naravno, svim srcem želim i uspjeh s našom Dejvis kup reprezentacijom, vjerujem da je nedavni trijumf nad Marokom tek početak jedne lijepe priče – zaključuje Amer Delić.

Navijački obračun

Mnogi pamte Amerov dvoboj s Novakom Đokovićem na Australian Openu 2009. godine, kada se upravo zbog tog meča na ulicama Melburna desio obračun između bh. i srbijanskih navijača.

– Strašno mi je žao što se to dogodilo. Pozivao sam bh. fanove da smire strasti, isto sam zamolio i Novaka da poruči srbijanskim navijačima, ali naše molbe, očito, nisu urodile plodom. No, ako izuzmem taj nemili događaj, uvijek mi je bilo drago što su mi Bosanci pružali nevjerovatnu podršku na svim krajevima svijeta – kaže Delić.

Mukotrpan rad

Amer ističe kako su mu tokom karijere najveći vjetar u leđa davali roditelji.

– Da se prosto izrazim, crnčili su u raznim fabrikama i na drugim radnim mjestima u Americi kako bismo moja sestra Lejla i ja imali sve što nam treba za bezbrižno odrastanje. Nemam riječi kojima bih opisao to što su prošli – naglašava bh. teniser.

Slušam Merlina

Delić ističe kako redovno prati zbivanja u BiH, kao i rezultate naše nogometne reprezentacije. Također, voli slušati i muziku s ovih prostora.

– Uglavnom su to neke starije stvari od “Crvene jabuke” i “Bijelog dugmet
a”. Pogotovo volim slušati Merlina, drago mi je što će nas predstavljati na Evroviziji. Čuo sam i pjesmu “Love in Rewind”, veoma mi se sviđa, iskreno se nadam da će dobro proći – kaže sportist.

Golf s Blejkom i Isnerom

Pored tenisa, Amer uživa u još jednom sportu.

– Volim golf. Redovno igram sa svojim svojevrsnim mentorom, bivšim teniskim asom Todom Martinom (Todd), zatim s Džejmsom Blejkom (James Blakeom), Džonom Isnerom (John) i nekim drugim teniserima s kojima se družim i treniram u gradu Tampi, gdje trenutno živim – govori Delić.

Curriculum Vitae

– Rođen je u Tuzli 30. juna 1982. godine.

– U 2000. godini završio je školsku karijeru sa rezultatom od 45-2, ali je bio u nemogućnosti da odbrani državnu titulu, jer je morao nastupiti na turniru “Easter Bowl” u Kaliforniji.

– Osvojio je titulu prvaka NCAA u singlu 2003. godine.

– Postao je drugi sportist u historiji koji je priznanje “Times-Union” osvojio četiri puta i tako se pridružio bejzbol-igraču Keliju Vilkersonu (Kelly Wilkerson).

– Takmičeći se na brojnim turnirima, zaradio je oko 850.000 dolara.

– Učestvovao je na sva četiri gren slem turnira.

(Avaz)