Od mIRC-a do Brisela i beogradske Marakane
Piše: K. Hadžić / Klix.ba
BHFanaticosi su nedavno proslavili 19 godina postojanja, tokom kojih su na brojnim lokacijama širom svijeta s tribine pružali podršku bh. sportistima, a posebno impresivna izdanja imali su prateći nogometnu reprezentaciju BiH.
Svakako da se izdvajaju gostovanja u Briselu, Parizu, Beču, ali i ono u Beogradu, no Ismeta smo na početak pitali kako je došlo do ideje o formiranju navijačke skupine koja će pratiti reprezentaciju BiH.
“Moram se odmah ‘pobuniti’ i na početku reći da nije riječ o jednoj od najboljih, već najboljoj navijačkoj skupini (smijeh). Ime čovjeka koji je došao na ideju o organizovanoj navijačkoj grupi koja će pratiti nogometnu reprezentaciju BiH je Nedim Krvavac. On je tada putem nekadašnjeg mIRC-a poslao poruku na više adresa i pitao postoji li zainteresovanost da se organizuje navijanje na košarkaškoj utakmici u Malmöu između Švedske i BiH koja se igrala 27.1.2001. godine. Javio sam mu se i iz ove perspektive, mogu reći da je to jedna od najdražih odluka u mom životu. S obzirom na to da je Nedim imao sve spremno na papiru i da mi je odmah predstavio čitav projekat, shvatio sam da je riječ o jednoj ozbiljnoj priči”, rekao je na početku razgovora Ismet.
Nakon susreta u Malmöu, uslijedila su brojna druga gostovanja i kako Ismet kaže, veliku pomoć imali su razvijanjem tehnologije što im je omogućilo lakšu komunikaciju i organizaciju.
“Sreli smo se na toj utakmici u Malmöu, dogovorili neke buduće korake i najveći problem nam je predstavljala ‘geografija’, s obzirom na to da smo fizički bili daleko jedni od drugih, a samim tim bili smo u ograničenom kontaktu. Srećom, 21. vijek je donio tu neku novu tehnologiju koja je u mnogome olakšala komunikaciju, pojavili su se drugi ljudi koji su nam pomogli oko pravljena sajta i foruma, nakon čega se puno veći broj ljudi uključio u naš rad. U toj 2001. godini pokorili smo nogometne utakmice protiv Lihtenštajna i Španije, pratili smo košarkašku reprezentaciju u Malmöu, na EP-u u Antaliji i bodrili smo rukometaše protiv Danske u Kopenhagenu”, priča nam Ismet.
Ismet je izdvojio prvo masovno gostovanje BHFanaticosa, ono iz 2005. godine kada je nogometna reprezentacija BiH igrala protiv Belgije i kada je poražena rezultatom 4:1.
“U naredne dvije godine sve se dešavalo jako brzo, a od oktobra 2003. godine BHFanaticosi su bili redovni na svakoj domaćoj i gostujućoj utakmici naše nogometne reprezentacije te većinu utakmica ostalih sportskih selekcija. Nakon formiranja ozbiljne navijačke grupe, uslijedilo je puno putovanja, odlazaka na razna mjesta i u razne države i onda je teško izdvojiti bilo koje iskustvo. Ipak, Brisel u martu 2005. godine je bilo naše možda i najveće gostovanje i samim tim najveći izazov. Bilo je zahtjevno koordinirati dolazak tolikog broja navijača iz cijele Evrope i svijeta, što je bio ispit zrelosti za sve nas kao grupu. Srećom, uspješno smo to odradili i naš put se nastavio”, kazao je Ismet koji se potom osvrnuo i na gostovanje u Beogradu 2005. godine:
“Također, izdvojio bih i gostovanje u Beogradu na neprijateljskoj Marakani, što je opet neka druga vrsta izazova. Jako sam ponosan na taj dan jer smo oktobra 2005. godine uspjeli ujediniti sve patriotski nastrojene navijačke grupe klubova u BiH, organizovali smo konvoj od 13 autobusa i pojavili smo se u grotlu Marakane. Nakon toga, uslijedila su gostovanja u Kaunasu, Kišnjevu, Bukureštu, Taljinu, Rigi, Jerevanu, a sva ta putovanja su nešto posebno jer smo tu najčešće išli u manjem broju i znali smo da to neće biti turistički izlet kao gostovanja po zapadnoj Evropi. Samim tim, to je zahtijevalo homogenizaciju grupe, uvijek smo morali biti zajedno i disati svi kao jedan. Morali smo biti spremni na sve…”, priča nam Ismet.
BHFanaticosi su odigrali veoma važnu ulogu u formiranju reprezentativnog tima jer su bili otpor u trenucima kada je to bilo najvažnije. Ismet kaže da javnost u BiH uopšte nije svjesna koliko su momci u to vrijeme uradili dobro za budućnost bh. nogometa te da su preko noći od heroja postali izdajice.
“Ono što je šira javnost možda i zaboravila jeste da su BHFanaticosi radili posao onih (ne)ljudi u Nogometnom savezu BiH koji su bili plaćeni da rade taj posao, a nisu ga radili. Od marta 2005. godine pa sve do suspenzije NS BiH te dovođenja Komiteta za normalizaciju u aprilu 2011. godine trajao je pravi rat između BHFanaticosa i NS BiH, a u tom periodu je urađeno jako puno posla i svi mi prošli smo kroz puno toga tako da generalno ne volim govoriti o tom vremenu. Nije to iz razloga što se ja stidim bilo čega, čak naprotiv, ponosan sam, nego zbog javnosti u BiH kod koje smo doslovno u dva dana od heroja postali izdajice i pobjegulje. Ipak, ponosan sam na mnoge stvari koje smo uradili, a izdvojit ću činjnicu da smo prvi stupili u kontakt sa Asmirom Begovićem te da smo pokrenuli inicijativu da Miralem Pjanić dobije bh. pasoš. Tada smo kao grupa stupili u kontakt sa članom Predsjednišva BiH Željkom Komšićem kako naš tim ne bi izgubio još jednog ‘kapitalca’, što se iz današnje perspektive pokazalo kao pun pogodak”, otkriva nam Ismet.
Ismet je danas rijetko na tribini, a kako je rekao, više vremena provodi ispred TV-a. Ipak, još uvijek je član BHFanaticosa, ali pasivan.
“Danas sam sve više ispred TV-a, a sve manje na tribini. Čak i kada odem na utakmice naše reprezentacije ‘držim se’ osmog-devetog reda, gledam da ne smetam mlađim momcima jer sam svjestan da je moje vrijeme prošlo. Još uvijek sam član BHFanaticosa, ali jako, jako pasivan član. Današnje vođe se ne razlikuju toliko od nas iz prošlosti, trude se i rade puno posla, ali mislim da imaju jednu puno stabilniju platformu. Ne smijemo zaboraviti da smo mi prije 15 godina izgubili masu članova koji se nisu slagali s nama i s našim ratom savezu i koji su, između ostalih, osnovali BHLegion. Danas srećom nema toga, puno je više izražen lojalitet prema grupi i ideji, tako da i kada se neko ne slaže, neće tek tako napustiti grupu i preći u drugu”, kazao je jedan od osnivača BHFanaticosa.
Popularni “Ića” nam kaže da je s godinama pokazivao više interesovanja prema onom što se dešava na terenu, zbog čega je položio UEFA-inu A licencu i jednog dana bi se volio okušati kao nogometni trener.
“Kako starim sve me manje zanima tribina i više sam uključen u ono što se dešava na terenu i pored aut-linije. Prije pet godina sam položio UEFA A licencu za trenera, a želja mi je da jednog dana živom od trenerskog posla iako znam koliko je sve to zahtjevno, opširno i pored svega, nesigurno. Već 13 godina u Švedskoj radim kao trener i nadam se da ću jednog dana dobiti pravu priliku da vodim jedan ozbiljan klub. Upravo zbog toga me duša boli svaki put kada vidim da je neki tim iz Premijer lige BiH otjerao svog trenera, posebno jer to rade ljudi koji nisu toliko stručni sa sportske strane, čime dolazimo do toga da ljudi koji uopšte nemaju veze sa sportom ponižavaju ljude iz struke. Pa, pogledajte Premijer ligu BiH ove godine, čak 16 trenera je ostalo bez posla, dok je u Srbiji i Hrvatskoj zajedno ta brojka 15, a moramo reći da su to zemlje čiji klubovi igraju grupne faze evropskih takmičenja”, smatra Ismet, koji je dodao da su edukacija i kontinuitet dvije ključne stvari s kojima možemo zadržati kakav-takav korak za svijetom:
“Smeta mi to nepoštovanje ljudi koji su školovani i smatram da tu dobar dio odgovornosti leži i na medijima koji nisu uvijek objektivni u svom izvještavanju i koji su nerijetko oružje u rukama pojedinaca. Mislim da više treba eksponirati ljude kao što je profesor Mensur Dogan, Zlatan Nalić i Nedim Jusufbegović koji znaju malo više od prosjećnog pratioca nogometa u našoj državi i koje je milina gledati i slušat kako objašavanju nogomet. Dakle, samo edukacijom širih narodnih masa ćemo dobiti i objektivnu kritičku publiku koja će znati šta treba tražiti od svojih klubova, a šta od igrača. Edukacija i kontinuitet su dvije ključne stvari koje su nam neophodne ukoliko želimo zadržati korak za svijetom”, kaže nam Ismet.
Za kraj, Ismet nam je ispričao nešto i o svom novom projektu koji je pokrenuo s bh. novinarom Sašom Ibruljem – podcast pod nazivom “oPsajd”.
“Prošli put kada sam krenuo u saradnju s jednim Hercegovcem, ‘ispali’ su BHFanaticosi. Zato nisam razmišljao ni sekunde kada me je Saša Ibrulj pitao da pokrenemo neku našu ideju. Mi smo pokrenuli podcast “oPsajd” koji bi se mogao gledati kao neka vrsta medijske dopune za sve ljubitelje bh. nogometa jer, koliko znam, ne postoji nijedan drugi podcast ove vrste na našem bosanskom jeziku. Obrađujemo teme vezane za Premijer ligu BiH, reprezentaciju, naše igrače koji igraju u inostranstvu i trudimo se da ljudima u BiH maksimalno približimo našu ligu i nogomet generalno. Jednom sedmično smo u eteru, a našu emisiju možete pronaći na svim podcast platformama te na Youtubeu”, kazao je za kraj naš sagovornik.