ON THE FACE OF THE PLACE: Prvi dan u Cuiabi

Srećem svaki dan čitaoce ovih postova, pa ću iz poštovanja prema njima sam sebe cenzurirati. Teško je opisati ovu destinaciju, il' makar mahalu u kojoj završih a da ne lanem.

Slijećemo sinoć oko ponoći. Aerodrom mašala, Butmir je Heathrow za njega. Prtljag stiže brzo, super. Torba, ko da je Ronaldo trenirao slobodnjake sa njom. Sve visi. Amigo, divi ovo, ne mere ba ovo ovako. Jao oprostite gospodine. A kako on mehko ja se ložim. Pa ono moja prava, kofer od zlata, kompenzacija. Sve do, a kojim ste letom gospodine? TAM majmune. Gospodine ovo je šalter GOL-a. Aha, jeli znači, prijatno večer. Malo kulturniji nastup na sljedećem šalteru. Nude trampu, drugu torbu. Neću, piši raport. Nikakve fajde od toga, al ko reakcija na napuštanje Ria. Nisam baš pro Cuiaba iz pika.

Pregovori su u toku

Sjedamo na taxi. Vozi, ja bratić, ja sestrić Airtona Sene. 100 na sat, letimo preko ležećih policajaca ko u filmovima. 15 minuta, 30, 45, 60. Pojma nemamo gdje smo ni mi a ni bratić. Favelići, industrijske zone. Grlim ruksak, gdje sam došao Bože dragi. Koji sam bubreg spreman halaliti, a ako zakuha kud bježati. Fulio bratić. Sorry. Nazad ka aerodromu. Stižemo u hotel istovremeno kao oni koji su poletjeli iz Ria dok smo mi slijetali u Cuiabu.

Čeka nas prizor nevjerovatan. Hotel, mješavina štale i barake. Velika ograda ispred. Ulazimo, google translate pa u dialog. Da vidimo sobe. Dvokrevetne, nekih 5-6 kvadrata, sve u raspadnom stanju. Fali kreveta. Dodaji madrace iz skladišta. Valjaj po podu. Nema sanše zaspati. Hajmo napolje, sigurnije pred hotelom, ograda od 2m nas dijeli od alkosa, narkomana i kerova lutalica. U sobi me čeka ljubimac, pauk polukilas, nazvah ga Pablo. Odsjedišmo do 5. Idemo na izlet u 7, makar sat zaspati.

Ma neka nas vani, tek jer 5 ujutro

Ovaj ”view” nije korišten prilikom reklamiranja rezidencije

Ustajemo. Doručak, da se nešto kupi za puta. Šaljemo timove 2 po 2 jer se na samo ne valja kretati. Ostatak grupe dolazi po nas oko pola 9. Uspio sam odspavati malo na klupi na recepciji. Idemo na izlet. Obilazak klisura, džungle, vodopada, kupanje.

Nas 12 kreće, tek iz kombija vidimo okoliš. Bez taksija haman ni do recepcije u našoj mahali. Putevi, prosječna BiH varoš u poslijeratno vrijeme. A prvenstvo, a gosti, čudno. Napuštamo grad. Piči Senin sestrić, gori kombi. Svaki hendek je njegov. Kroz crveno gas, a koči na zeleno, konta može naići kolega istomišljenik iz drugog pravca valjda 🙂 Zaustavlja nas policija. Civili. Peglali su sestrića dobih pola sata al' ne skontah kako završi.

Onda se otvara priroda. Brda, doline, kanjoni, džungla. Prvi sat se pršćemo u autu, strah komaraca. Kasnije i to prolazi. Nakon 2 sata već pijehe kroz šumu. Obilazimo vodopad, visina 80m. Neki vidikovac, turistički fazon. Interesantno. Zatim plato sa kog se kanjon vidi, liči na Grand Canyon. Vidi se širina. Nigdje sela ni naselja. To prati centar Južne Amerike, škljoc, škljoc, idemo dalje. Nisam ljubitelj prirode inače, al' imajući frišku sliku hotela u glavi, ja sam bio spreman i na radikalne poteze. Neka nas, samk vozi dalje. Ručak, nas 12 jede 30-ak porcija. Ne mogu prinijeti. Uspot gledamo Italiju kako zijani. Nazad kombi, slijedi kupanje. Stižem na odredište. Probijanje kroz šumu do 2 vodopada gdje se raja kupa. Okolo bašte i kafane, ko Vrelo Bosne. Voda do koljena na jednom a do pasa na drugom. Ja u baštu. Poslije Copacabane mi nekako mrsko. Ko lokva, a ni odjeće nisam ponio. Ali se raja kupa. I naša ekipa. Zadovoljni, buć, škljoc, hajmo kafana.

The big vodopad

los Bojleros na centru Južne Amerike

Gdje god dođemo, odakle ste i otkud ovamo. Prijem pravi. Boznia, Boznia, 3:0 sutra. Ma vi ko naši. A mi cvjetamo. One reakcije iz Ria prvih par dana, ko je Boznia, šta je Boznia, su prerasle u čistu podršku. Edin Zeko (baš Zeko ovdje) superstar. Koliko podrške pružaju turisti i džunglaši toliko i stanovništvo Cuiabe u narednim susretima. Imam osjećaj da ćemo imati nevjerovatnu podršku.

Povratak u hotel. Nađosmo ga lakše ovaj put. Brzo tuš pa put čarsije. Područje zvano Praca Popular je popularno i čini se sigurno. Novi starosjedioci Cuiabe uče stare starosjedioce Ria gdje šta i kako. Područje pokriva nekih 6 kafana i tu kuha. 2 bloka na bilo koju stranu situacija skroz druga. Ako ste ovdje čuvajte se. Bez zalaženja, kretanja na samo ni kavge. Čuh da je jedan naš navijač napadnut na autobusu jučer.

Praca Popular

Bolje vas našli!

Klubovi kreću, raja se skuplja. Većinom poznate face, poneko nov. Vjerujem ipak da su svi bili u Riu. Nego je Rio nudio više u odnosu na Cuiabu. A sad kako je zeznuto okruženje sloga se budi.

O utakmici još ne razmišljam, valjda ću kad ustanem. Zato sad i pišem. Imam osjećaj da smo makar trenutno jači. To treba izvući. Podržati repku što se više može. Nigerijci potanki sa navijačima čini mi se, haj nećel. A Cuiaba uz nas. Natprirpodno veliki dio je uz nas. Vi koji pratite medije, šta kažu oni? Sam odgovor ” Bosnia” na pitanje odakle si budi sjaj u očima. Po ulicama, kafanama i restoranima lokalci vode naviajući i pjevajući za BiH.

Ja danas šutim, biće sutra dana. Treba se revanširati za Rio. Skup navijača je od 11 u lokalu Furnas.

Čujemo se!

/CR & nogolopta.com/