ON THE FACE OF THE PLACE: Bubreg za dres

Da počnemo od rubrike.

BiH dresova, majica, privjesaka, zvečki ili bilo čega ni za lijeka u Riu. Guglamo, surfamo, zovemo ali niko da ubode. Poneko se pojavi sa ovom novom garniturom, a mi ostali balimo. Đes’ to naš’o, ima li još?

Sinoć neko u Roti pušta priču da u FIFA-shop danas dolazi ograničen broj Adidas dresova i da će shop otvoriti u 10 (inače 11). Sve to ide tišu-mišu. Ne širi ali ono ko ti da znaš. Hajd', nećel. Navijam sat, ustajem rano. Pred FIFA-shop stižem sat i nešto prije zvaničnog otvaranja. Petnaestak ljudi u redu, sve naši. Prebrojavanje, kužimo jedan drugog ko bi mogao biti konurencija za veličinu. Shop otvara fakat sat ranije. Dobar znak! Rasporedišmo se u strijelce, trk, obletismo shop…ništa. Personal, imal išta? Nemaju pojma. Daj gazdu. Ama ništa.Možda mejbi, možda never. Kolutamo..ništa..natrag u bazu.

Rota66 nam dođe ko kuća. Doručak, ručak, večera. Planiranje, izleti. fešta, sve iz Rote kreće. Konobar Šemso (naruči, možda te se sjetim nekad) nas uvijek dočeka sa osmjehom na licu:) Tu je i ekipa sa naše televizije. Priča o dolasku naših navijača. U igri je 5 termina i 3 različita hotela u predgrađu Barra. Svak ko je neko s nekim visi na telefonu. Neko zove produkciju, neko savez, rodbinu, menadžere. Tajnoviti Pape nas pokušava zavarati. A mi bi samo da ih pozdravimo sa strane, pokažemo da nas ima i nazad.

Dok neki ganjaju plan repke, mi se prebacujemo na plažu pred Rotom. Grupa ”los Bojleros” suludo pristaje na utakmicu fudbala na pjesku protiv sačice lokalaca. Nas 15 njih 6. Igramo 6 na 6. Kontamo mjenjaćemo se, satrati dječurliju. Loša procjena i dječurlije a i naših mogućnost. Zamjene svako 10 sekundi, crkavamo. Utakmica završava tjesnim rezultatom 7:0. Sitnice su je odlučile u korist dječurlije.

Slijedi kupanje. Po mnogome različito od onoga na šta smo mi navikli. U vodu se ulazi maksimalno do pasa. Valovi su metar i jači. Cilj igre je preskočiti val, baciti se na njega ili ga prereoniti. Igramo se tako dok nas valovi ne izbaciše na obalu. Nasukaše se ”los Bojlerosi”.

Rota. Neko iz raje ko zna nekog, i usput već ima novi Adidas dres (nisam ovo mogao prešutjeti), diže raju. Idemo u Barru. Diže se grupa, idemo, ne znamo tačno kad ni gdje, al ko eto, naši bi trebali doći. Idemo. Grupa mala al probrana. Bus za Barru prolazi Ipaniemu (šminkeraj) ali i Donje i Gornje ”Faveliće”. Kroz Ipaniemu se staje svako 500m, a ”Favelići” se prelijeću u stilu nagasaki bez stopa brzim manevrima šofera. Sat vremena klocamo, tu smo.

Stižemo pred hotel, obezbjeđenje je tu. Hoćel ko doći, da nisu možda naši? Odgovor nemamo informacije, ne znamo ništa. Jok neg nako 50 vojnika u panciru na 35+ coolira. Nalazimo obližnji bar. Tekma Španija – Holandija. Održa im van Gaal lekciju. Satraše ih. A meni drago. Djelom što ne gotivim taj tika-taka Barca/Španija fudbal, djelom što je vala i Španije dosta, a ponajviše radi RVP-a i van Gaala. United je to bolan:)

Neko skuži kolonu. Kolona u kojoj putuju igrači (ranije ove sedmice vidjeh i Engleze i Holanđane) počinju sa serijom motora, koje zaustavljaju saobraćaj. Zatim džipovi, marice, autobus i na kraju kamion dva vojnika da se nađe. Postrojavanje. Autobus stiže, himna, navijanje. Igrači direktno u hotel. Neki od nas se vraćaju za Rio odmah, većina ostaje. Nakon 10 min. izlazi Pjana. Daje izjavu za BHTV, pristaje na par fotki i puca par selfie-a. Svaka čast.

Mi nazad za Rotu a jedna grupa ostaje, nećel još ko izaći (izašlo ih je par). Rota puna do krova, ne može se prići. Naši a i po koji lokalac. Milina vidjeti a istovremeno je nekako simpa bilo naša 3 stola prije 3-4 dana. Taj početni sastav se zbližio ko familija. Haman nikod jedni bez drugih. Utakmica Chile – Australija završava. Tad počinje navijanje. To navijanje je čudna pojava. Ložimo sebe, prizivamo pažnju (atrakcija na plaži, blicevi sjevaju) i izazivamo protivnike. Propratimo posebno sudionike aktuelnih utakmica a i naše prijašnje protivnike (one koje smo pobjedjivali:)). Holanđanje pozdravljamo posebno danas, lijep dan za biti Holanđanin u Riu.

Svako malo grupa Argentinaca nam izađe na crtu. Jedno od natpjevavanja večeras je trajalo više od pola sata. Oni pa mi, pa oni pa mi, pa sve tako dok glasovi ne popucaju. Onda se ispoštujemo slikanjem, petacima i nazad u prvobitni položaj.

Ovo vam moram dodati, vezano za današnju temu dresova. Pojava Adidas uniformisanih navijača je ko pojava bijelog medvjeda. Privlače pažnju. Mnogo nas ih je htjelo pronosati u Brazilu. A samo nekoliko ih ima. Jedan od njih ga večeras mjenja za Argentinski dres sa njihovim navijačima u prolazu. A meni srce pući… Kontao sam dal potrčati za Argentincem i ponuditi da ga otkupim. Ovdje je to mjenjanje dresova normalan dio svakodnevnice. Sipmatično, fer. Al kad ga on može kupiti na svakom ćošku a naših nema ni deset komada… Ja ga ne bih dao ni da mi nude Messija u United.

Rota ori, seniori su tu, dižu navijače. Izvlače stare i smišljaju nove navijačke. Atmosfera je fenomenalna. Još se ne osjeti to da se igra u nedelju.

 

Sve u svemu, još jedan fantastičan dan u Riu. Sutra je veliko okupljanje naših navijača. Rota66 u 14 sati zvanično. Ako ste ovdje pokušajte doći oko 12. Ako niste, pratite prenose naših televizija. Oni će sutra biti u Roti, zajedno sa TV Brazil a imam osjećaj da će i poneka Argentinska stanica navrnuti:)

Laku noć

/CR & nogolopta.com/