Kada legende postanu smrtnici II. dio
Neki dan procitah kolumnu na sportin.ba o Edinu Dzeki gdje se dovodi u pitanje njegov sjaj i status (novopecene) legende. Nepotpisani autor se okomio na Dzekinu preporuku Amira Spahica selektoru Susicu gdje ga Dzeko namece kao moguce rijesenje za lijevi bok. Autor se pita da li je to Dzeko uradio sto mislio dobro repki ili zato sto je pravo dobar jaran sa Spahicem a uz to je ovaj "dobrodusni" autor dodao i sliku kako njih dvojica, dakle Dzeko i A. Spahic, pjevaju u nekom od Sarajevskih restorana.
Bio je to prvi, otvoreni udar na "dijamanta" od strane nekog od novinara pa makar se tu radilo o nekom nepotpisanom, koji se krije iza cijele redakcije ovog web-portala. Po meni, hrabar potez jer ocigledno je da su igre i igrice u i oko repke iste kao sto su bile i krajem 90-ih odnosno iz doba Zenickih kontra Sarajevskih kontra Hercegovackih klanova i kada se maltene otvoreno pricalo da sastav kroje igraci i menadzeri a ne tadasnji selektori a kada bi se neko od tih selektora drznuo i pokusao da sastavi sam svoj sastav bivao bi smijenjen brzinom svijetlosti (Miso Smajlovic, Faruk Hadzibegic).
Meðutim, pitanje je da li je Edin preporuèio Amira selektoru jer je dobar igraè, ili mu nedostaje jaran s kojim æe zatvarati sarajevske kafane i s kojim æe bijesnim automobilima juriti kroz crveno. Što zna cijelo Sarajevo. Da li je Spahiæ pravo rješenje za lijevi bok jer to D¾eko iskreno misli ili je to pokušaj da se ojaèa klan u reprezentaciji koji je svoje korjene dobrano pustio u vrijeme mandata Æire Bla¾eviæa. Kraj citata.
Mahalska prica, kazace neki. Sindrom slave, kazace drugi. Papak s Pofalica, kazace "prave Sarajlije" kojima Sarajevo zavrsava na Marijin dvoru. Jebiga, ja ne znam kako da ovaj fenomen nazovem i na sta da ga skrivim. Mozda smo opet krivi mi, navijaci i obicni ljudi, koji smo dozvolili da od Dzeke napravimo nekog nedodirljivog i bezgresnog.
Imao sam jednog jarana u pubertetskim danima koji je bio slijepo zaljubljen u jednu trebu. To vise nije bilo zaljubljivanje nego obozavanje. Jednom prilikom smo htjeli da ga ubjedimo da je ona samo prosjecna riba sa malo vecim sisama medjutim nije htio ni da cuje. Njenu cibu na celu smo vidjeli svi osim njega. Na kraju, kad smo mu rekli da njegova Belma sigurno vrsi veliku nuzdu najmanje dvaput na dan jer je mrsava pa ima garant dobru probavu, pozvao nas je sviju na fajt, ili jedan po jedan ili svi odjednom svejedno, njegova Belma ne sere i on je bio spreman da brani njenu cast.
Ista stvar je i sa repkom. Oni najzagrizeniji pricaju o patriotizmu kao najvecem pogonskom gorivu u glavama nasih igraca i misle da su svi oni u istom filmu, i Supic i Spaha i Dzeko i Miske i Muslimovic i Pjanic i.. E pa drugari, jesu kurac! S prostenjem..
Neki su tu fakat jer vole BiH, vole onaj narod dole, neki su tu jer ne mogu igrati tamo gdje bi najradije igrali, neki su tu da se prodaju, neki da bi stekli slavu itd..
Svi su oni ljudi od krvi i mesa. Seru, pisaju, psuju, cugaju, mahmuraju.. Neki tacnije mnogi od njih, dok su u Sarajevu, to rade nerijetko u drustvu sa balzamovanim Usanovicem (imam to negdje u foto-arhivi), istim onim Usanovicem koji je simbol nepatriotizma, kvislinzma i svega loseg u nasem nogometu. Medjutim, o tim stvarima se ne prica. Kako pobogu da jedan Spaha koji voli BiH cuga sa Usketom ili da jedan Dzeko, kojeg voli i staro i mlado, projuri kroz crveno?
Svi oni zive pod uzasnim pritiskom u svojim klubovima, biti profesionalac znaci biti vojnik, zivjeti pod relativno strogim rezimom. Naravno, oni za to dobiju ogromnu lovu ali jebo lovu kad 10-15 godina zivis na relaciji kuca-svlacionica. I onda te nase zvijezde i legende dodju u Sarajevo, svi ih znaju, svi ih vole, niko ih ne dira, imaju sta jesti.. Pa otcepi i njih, zarakijaju se, ovo ono.. I onda dodje neko sa ispruzenim kaziprstom i kaze "Vidi papaka, docepali se.."
Poenta?
Mozda da malo manje sanjamo i da shvatimo da su igraci samo igraci sa svojim manama i vrlinama. Do neki dan se nije smijelo napisati slovo ako bi neko od nasih "untouchables-a" odigrao lose a sada vec se i provuce neki kritican tekst najcesce pisan od nekog mladog, nepokvarenog i neafirmisanog novinara koji jos uvijek trijezno gleda na stvari oko nas. Ista stvar je i sa njihovim kafanskim manirima i provodima. Danas se slike njihovih "izvedbi" po kafanama pojavljuju u tracerskom Expressu a mozda bi bilo bolje da se iste salju na direktnu adresu Wolfsburga, Montpelliera, Lyona, PAOK-a pa da vidimo da li ce i ubuduce da haraju po Bazenima. Ovo naravno ako su na reprezentativnom okupu a ne na godisnjem jer za vrijeme godisnjeg, svako bi trebao moci raditi sve sto mu se radi. Valjda..