Krah sportskog novinarstva u BiH

 

1996. godine nije bilo dana kada neka utakmica nije bila na dr¾avnoj TV. Prenosili su, pored engleske, španske, njemaèke i svih ostalih jakih liga, èak i škotsku, rusku ili hrvatsku ligu. Košarka je takoðe bila veoma popularna, a ponekad su i plaæali za te usluge, mada se to dešavalo rijetko. Slièno je bilo i sa filmovima, te muzièkim TV stanicama, gdje su uglavnom privatne televizije uzimale bez pitanja signal MTV-a ili èak najnovije svjetske filmove. Tako smo «Pakleni šund» mogli gledati prije svjetske premijere, te pratiti najnovija muzièka i sportska zbivanja. Nakon toga, odreðeni strani mediji su zabranili korištenje njihovih resursa, pa su u bh. medijskoj rupi napravili dno s kojeg nikako da se odlijepe i da konaèno krenu da se bave onim za šta ih plaæamo, a to je, izmeðu ostalog, i novinarstvo. Dotad su kao rupa bez dna prikazivali sve ono što su nam, iz sevapa, stranci davali besplatno ili su jednostavno bez pitanja puštali na ekrane.

Hljeba i igara

Iako predugo pratim sport, ne mogu se nazvati ekspertom za ovo polje, jer mi tu i tamo promakne i koji fudbalski rezultat ili poneka košarkaška utakmica. Neke sportove uopšte ne volim i smatram ih gubljenjem vremena, bilo da ih igramo ili gledamo. Naravno, samo gledanje sportskih kanala je popularno jedino u dr¾avama gdje je ¾ivotni standard veoma nizak, pa je narodu dovoljno da ima «hljeba i igara», da se raduje uspjesima svoje ili tuðe reprezentacije, te da slavi klubove koji nemaju veze s mjestom gdje ¾ivi i koji okreæu milione dok taj isti narod crkaje od gladi. Zato upravo u Srbiji, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Maðarskoj mo¾emo gledati najjaèe sportske kanale i oni su uglavnom sadr¾ani u osnovnim kablovskim paketima, a nerijetko èak i na obiènim antenama. Kladionice su svugdje pune i svi znaju napamet sastav Barcelone, Manchester Uniteda ili Bayerna. U Sarajevu èak postoji i fan klub navijaèa Barcelone, koji samo na Facebooku broji oko 7.800 èlanova, a osnovan je prije samo tri mjeseca. Ako se nastavi sa sliènim osnivanjima fan klubova drugih evropskih timova, vjerovatno naša djeca neæe navijati za Borac, ®elju, Vele¾, Sarajevo, Slobodu i druge, nego upravo za klubove s kojima nemaju nikakve regionalne, niti bilo kakve druge veze. Naravno, novinari su ovaj potez pozdravili i uredno prate dešavanja u Barceloninom sarajevskom fan klubu. Radi slabih ili nikakvih dr¾avnih sporskih uspjeha, ovakvi fan klubovi su nešto sasvim oèekivano. Primjerice, Manchester United ima navijaèe širom svijeta, èak i u Aziji, Africi ili Sjevernoj Americi. Kod nas, radi manjka sopstvenih sportskih uspjeha, nestruènih kadrova u svim sportskim organizacijama, korumpiranošæu klubova i sportskih saveza, te nezainteresovanosti novinara da barem pokušaju tome stati u kraj, imamo ovakvu situaciju, a poneki uspjeh naših reprezentativnih selekcija, te veliki dogaðaji kao što je trenutno Svjetsko prvenstvo u fudbalu, samo dodatno zakomplikuju stvar i otkriju neobrazovanost sportskih komentatora i drugih ljudi koji sve to prate i izvještavaju nas.

Takvo nešto se dešava veæ godinama, i godinama nas svojim groznim komentarima siluju likovi koji imaju knedlu u grlu, koji imaju vokabular od stotinjak rijeèi, koji završavaju Fakultet za tjelesni odgoj, a ne novinarstvo ili koji uopšte nemaju visoko obrazovanje, a takvi su najèešæi. U moru takvih sportskih novinara, nije ni èudno što jedan od njih, koji se veæ predugo vrti u tom poslu, otvoreno tvrdi kako je Odsjek ¾urnalistike na sarajevskom Fakultetu politièkih nauka, ustvari isto što i kurs. Taj isti novinar redovno objavljuje kolumne koje su potpuno neèitljive i koje sadr¾e više lokalizama nego prosjeèan kladionièarski razgovor. Drugi su, ipak, poèeli svoj zanat u sada veæ tradicionalno la¾ljivom Avazovom Sportu, gdje se u njegovim prvim izdanjima moglo proèitati kako «na turnir u Brezu naredne godine dolaze Parma i Milan», te kako «George Weah prelazi u jedan od sarajevskih klubova», i to na vrhuncu svoje karijere.

Boj se Danaca!

Dok takvi uglavnom pišu, sa malih ekrana nas ovi drugi èesto podsjeæaju da smo idioti i da trebamo biti zadovoljni onim što oni nude, a mi finansiramo, bilo kroz RTV taksu ili poreze. Veæ su postali legendarni neki od njihovih glupavih komentara, kao što su «Boj se Danaca, èak i kad darove nose», «Izlazi taj i taj igraè, a ulazi Cambio (tal. izmjena, op. a.)», te drugi, a tokom svjetskog prvenstva nas gaðaju izrazima kao što su «šutina», «prvi crnac u ekipi» i sl. Kada su takvi komentatori i novinari zavladali bh. sportskim novinarstvom, pojavljuje se jedno novo ime: Marjan Mijajloviæ. Taj èovjek je za vrlo kratko vrijeme potukao sve svoje kolege, iako mu to ni blizu nije bila namjera i ustvari je postavio neke sasvim nove standarde. Mo¾e nam se njegov glas sviðati ili ne (on ga nije birao, a sigurno glas Velida Spahe nije mnogo ljepši za slušati), ali je nevjerovatna doza netrpeljivosti koje su njegove kolege ispoljavale prema njemu tokom njegove kratke, ali veoma uspješne karijere. Takoðe, doza obrazovanosti je vrlo brzo došla do izra¾aja, pa je Marjan bio jedini koji je poznavao gramatiku, koji nije imao poštapalica, koji je imao sve informacije u malom prstu, koji je govorio nekoliko jezika, pa samim tim strane nazive izgovarao pravilno, koji je bio spreman i na konstruktivnu kritiku i koji se konstantno usavršavao i pokušavao biti bolji. Pored svega toga, došao je u svoju zemlju i kao takav mnogima nije odgovarao. Nije im odgovarao jer je govorio ekavicu, a ponašao se patriotski, a drugima je smetao jer je jednostavno bolji od njih za nekoliko klasa. Slièan primjer se mo¾e naæi i u bosanskohercegovaèkoj stvarnosti u bilo kojem polju. Rijetko ko ¾eli pametne ljude zaposliti, jer ne mo¾e njima upravljati, a ponekad, ako se to sluèajno desi, kolege æe mu slomiti kièmu i na kraju æe sam/a odustati od posla. Ukratko, ovdje se najviše isplati biti kao i drugi, ponašati se sukladno masi koja nas okru¾uje, ne talasati i ne isticati se ni u èemu, pa taman to bilo i obrazovanje, upuæenost, informisanost ili bilo kakav talenat. Tako je u svim porama društva, tako je na¾alost i u novinarstvu, posebno onom sportskom.

Pored Marjana, koji je kao duh došao i otišao sa scene, bitno je napomenuti da veæ godinama odreðeni sportski novinari ne èine ništa za boljitak bh. fudbala, košarke, rukometa i ostalih sportova. Kada prime svoju dnevnicu, èesto se ušute i jednostavno ne istra¾uju ni o kakvom kriminalu, kao što je recimo onaj u Fudbalskom savezu BiH, jer znaju da više neæe putovati avionom s njima, niti da æe uop&sca
ron;te biti akreditovani za utakmice. Iako svi od njih pomalo pišu i o nepravilnostima, to toliko smiješno zvuèi, da je svima jasno kako nikome u tom krugu Savez – klubovi – novinari – sudije – igraèi nije u interesu da se išta mijenja. Npr. fudbalska liga od 16 klubova je preglomazna i za mnogo veæe zemlje, ali niko nikad neæe da progovori o tome, upravo zato što je matematièki najlakše namještati u velikoj ligi, iz koje u evropske kupove ide mali broj timova, a ispada još manji. Kad bi se ponekad ta tema i pokrenula, prelazilo bi se preko nje æutke, a vjerovatno je jedna od najva¾nijih za naš fudbal, jer bez jake lige, teško mo¾e biti i jake reprezentacije, a kamoli jakih bh. klubova (otrcana fraza s kojom se svi sla¾u). Da u savezima sjede mediokriteti, to veæ svi znamo, ali zato niko ne zna èak ni proceduru kako se npr. postaje sudija. Ako ¾elite postati fudbalski ili košarkaški sudija, morate veæ biti u tom zaèaranom krugu, inaèe neæete dobiti informaciju iz medija gdje se odr¾avaju seminari i kako mo¾ete uopšte i raditi taj posao. O tome kako to izgleda i kad postanete sudac, drugom æemo prilikom, jer ne bi stalo ni u tri teksta.

aUstralija, skANDinavija i konTInent

Kada su nam naše medijske kuæe zabranile zakonom da gledamo prenos utakmica sa kanala susjednih dr¾ava, tada je kvalitet programa još više opao. Zbog toga se više niko od njih ne trudi, jer znaju da smo osuðeni na njihove nestruène komentare i na izjave kao što su «mi smo bili bolji ovaj put, zato smo pobijedili, a oni su bili gori, pa su zbog toga izgubili». Struène analize i poneki interesantan komentar mo¾emo èuti samo od gostiju i do nedavno od Marjana Mijajloviæa. Kako Marjana sada nema, mo¾emo Boga moliti da se u studiju pojave Amar ili Ivica Osim, da bismo èuli nešto konstruktivno, ili mo¾da Nikola Nikiæ, pa da se barem pošteno ismijemo. U protivnom æemo slušati hercegovaèko zavijanje dotiène gospoð(ic)e koja pojma o fudbalu nema, rogobatnu standardizaciju svake višeslo¾ne rijeèi iako to više niko s ovog govornog podruèja ne radi (primjeri aUstralija, teLEvizija, raDIjator, skANDinavija itd., (namjerno napisano malim slovima, radi isticanja drugog sloga)), gospoð(ic)u s FTV-a koja je svojevremeno bez mnogo pompe odmah uletjela na ekran, a pritom je pogrešno èitala prezimena igraèa iz svih naših liga, te masu nezanimljivih komentara na svim utakmicama. Da su barem vuvuzele jaèe, mogli bismo ih i ne slušati, ali ovako mo¾emo i odspavati, jer oni utakmicu uèine potpuno nezanimljivom.

{youtube}SReUeQfewVU{/youtube}

www.6yka.com