Kraljevstvo za stopera!
Utakmica reprezentacije BiH protiv Slovenije pokazala je veliki napadaèki potencijal naše selekcije, ali i totalni propuh u odbrani…
Sinoænja utakmica u Ljudskom vrtu mogla je zadovoljiti sve fudbalske sladokusce. Obilje golova, dobrih akcija, poteza i na kraju, rezultatska napetost – je ono zbog èega publika dolazi na stadion. Ipak, najbitnija stvar od svega je rezultat, a upravo je rezultat ono zbog èega nakon predstave Slovenije i BiH svi moramo biti zadovoljni. Miroslav Bla¾eviæ je u svojoj stotoj selektorskoj utakmici zabilje¾io pobjedu koja je odra¾avala realno stanje stvari na terenu – naša selekcija je od Slovenaca bila bolja za upravo jedan gol. Slovenija je tako i treæi put pora¾ena od naše selekcije, i mo¾e se reæi, postala naša stalna mušterija.
Iako se utakmica igrala u Mariboru, naša selekcija je uz pomoæ oko 6.000 navijaèa praktièno igrala na domaæem terenu. Ipak, treba biti pošten i priznati da su reprezentativci Slovenije bili dominantniji tokom veæeg dijela utakmice i èini se, igrali suviše ofanzivno. Naši igraèi su to znali kazniti. Zvjezdan Misimoviæ, Senijad Ibrièiæ, Edin D¾eko i Vedad Ibiševiæ su pravili dar-mar svaki put kada bi naša selekcija bila u napadu. Slovenski selektor, Matija¾ Kek, nije na pravi naèin uspio zaustaviti pokretaèa svih akcija naše selekcije, kapitena Misimoviæa na naèin na koji je to uspjelo Fatihu Terimu, selektoru Turske u nedavnoj kvalifikacijskoj utakmici u Istanbulu. Kada Misimoviæ ima prostora, tek onda u punom sjaju zablistaju napadaèi, u ovom sluèaju D¾eko i Ibiševiæ. Èija izvrsna forma više nije sluèajnost, veæ potvrda visoke klase koja se iz kola u kolo potvrðuje u jednoj od najjaèih liga svijeta – Bundesligi.
Ipak, nije sve bajno. Èinjenica koja bi trebala brinuti selektora Bla¾eviæa i sve one kojima je reprezentacija BiH pri srcu je – mjesto stopera. Stoperi su znaèajno drugaèije biljke od veznih igraèa i napadaèa. Istinita je tvrdnja da se stoper ne raða, što se èesto ka¾e za genijalne vezne igraèe ili napadaèe, nego stvara radom, a još više – iskustvom. Taèno je da je zbog brojnih izostanaka Bla¾eviæ sinoæ bio prinuðen improvizirati sa Dariom Damjanoviæem na stoperu (što se uopæe nije pokazalo kao loše rješenje, jer Damjanoviæ na tom mjestu u reprezentativnom dresu pru¾a odliène igre, mada je najbolje partije u karijeri pru¾io na mjestu zadnjeg veznog), ali partija igraèa tuzlanske Slobode Nikole Mikelinija bi se najbla¾e mogla okarakterisati kao – kriminalna. Dva skrivljena jedanaesterca (ruku na srce, prvi je bio nepostojeæi, ali je odsviran – što je opet posljedica – neiskustva) uz mnoštvo nesigurnih, moglo bi se reæi i paniènih intervencija u odbrani, sinoæ, sreæom nisu bili kobni po konaèan rezultat. Dijelom zbog nesposobnosti Slovenaca da kazne brojne greške naše odbrane (izuzev odliènog napadaèa Milivoja Novakovièa), a dijelom zbog izvrsnog napada naše selekcije, koji je, kako smo veæ pomenuli, uradio i više od oèekivanog na sinoænjem meèu.
Da ne budemo pogrešno shvaæeni – niko nema ništa protiv Mikelinija, koji sigurno nije namjerno pravio greške, ali da je naša selekcija sinoæ odigrala neriješeno ili da je pora¾ena – iskljuèivi krivac za to bio bio Bla¾eviæ, koji je još nakon prvog Mikelinijevog kiksa igraèa trebao povuæi iz igre, jer je bilo više nego uoèljivo da Mikelini nije reprezentativna klasa. Èinjenica koja je sigurna je ta da naša napadaèka linija neæe baš uvijek biti raspolo¾ena kao sinoæ, a da æe ponekad najveæi teret ponijeti baš odbrambeni igraèi. Koji u Turskoj nisu izdr¾ali agresivne nalete domaæina, a i postavlja se pitanje šta bi se desilo u sinoænjem meèu da je isti trajao još nekoliko minuta?
Nakon svega, postavlja se pitanje – ima li naša selekcija boljih rješenja na stoperskim pozicijama, kada glavni oslonci odbrane (Kenan Hasagiæ, Emir Spahiæ, Ivan Radeljiæ) nisu u moguænosti da nastupe?
Prvi meðu jednakim je Vule Trivunoviæ (25), kapiten ruskog Khimkija i igraè koji je pet puta nastupao za reprezentaciju u mandatu Bla¾a Sliškoviæa, a potom – nestao. Trivunoviæ je igraè sa iskustvom iz U-21 i A reprezentacije BiH, standardan je u ruskom prvoligašu i upitno je zašto ga nema na Bla¾eviæevim reprezentativnim okupljanjima.
Drugi igraè koji je takoðer bio donedavni èlan U-21 i A selekcije BiH je 20-godišnji stoper splitskog Hajduka Boris Pand¾a, koji je kod novog trenera splitskog tima Ante Miše postao nezamjenljiva karika u odbrani. Za one koji ne znaju, Hajduk je od Mišinog dolaska na klupu zabilje¾io èetiri pobjede u pet meèeva, uz gola razliku od 10:0. Valjda i to govori ponešto…
Sjeæa li se neko Damira Mirviæa (26), svojevremeno igraèa FK Sarajevo i trenutnog èlana belgijskog Roeselarea, kojem je prije izvjesnog vremena Blae¾viæ obeæao poziv u reprezentaciju? Treba spomenuti i njegovog klupskog kolegu i bivšeg igraèa tuzlanske Slobode Mehmedaliju Èoviæa (22) koji je bio standardni èlan U-21 vrste kod Ibrahima Zukanoviæa, koja umalo nije dohvatila plasman na Europskom prvenstvo za mlade koje je prošle godine odigrano u Holandiji.
Takoðer, Bla¾eviæ se praktièno preko noæi odrekao i èlana grèkog Arisa Sanela Jahiæa (27), kojeg je prekri¾io zbog navodne nediscipline. Bla¾eviæ je Jahiæu zamjerio jer mu je ovaj dizao nos zato što sjedi na klupi ?!?
U tekstu smo naveli samo neke od naših igraèa širom Europe koji bi sasvim sigurno kvalitetno odgovorili trenutnim zahtjevima reprezentacije BiH. Ipak, unatoè svemu ne mo¾emo se oteti dojmu da su raznorazni menad¾eri opet upetljali prste u sastavljanje reprezentacije. Takve stvari u prošlosti našoj selekciji nisu donijele ništa dobro, a sigurno je da neæe donijeti ni u buduænosti. Sinoæ je naša reprezentacija imala sreæu da je sa druge strane stajao protivnik koji nije znao kazniti naše greške, ali u kvalifikacionim susretima svaka æe greška biti kobna. Bla¾eviæ je preiskusan trener i sigurno svjestan okru¾enje u kojem se nalazi i ostaje nada da neæe praviti iste greške kao njegovi prethodnici, u èije je vrijeme dr¾avna selekcija bila poligon za prodaju igraèa. U protivnom, SP 2010. i Ju¾na Afrika æe za nas ostati samo san.
sportin.ba
