Sadisti i mazohisti
Mazohizam je psihicka poremeæenost koja rezultira sklonosti osjeæanja zadovoljstva prilikom izlo¾enosti fizièkoj boli ili poni¾enju. Na prostom narodnom jeziku bi se moglo reci da je mazohista osoba sto voli da ga, s prostenjem, jebu, dal’ u mozak dal’ u analni otvor, nebitno. Sadizam, s druge strane, je nanošenje ne samo fizièkog veæ i, daleko èešæe i suštinski va¾nije, duševnog bola. Cilj sadiste je da unizi i ponizi.
Bosna i Hercegovina sve vise lici na drustvo u kojem je obicni narod sklon mazohizmu a ovi nasi vlastodrsci su sadisti kakve ljudski tkov ne pamti. Ista je situacija i u sferi koja najvise zanima posjetioce ovog sajta, u fudbalu. Sta se desava u glavama igraca, navijaca, novinara koji su do jucer svi u glas trazili promjene u NS-u a veceras sami sebe pogazise i stadose u Cirin stroj? Kako funkcionise mozak prosjecnog Bosanca i Hercegovca u ovakvim situacijama? I ti igraci i ti navijaci i ti novinari, svi su svjesni situacije oko nas, svi su svjesni lopovluka u NS-u, pendrekanja navijaca, prijetnji novinarima, svjesni su svega i opet odlucise da se “vrate”. Ko fol, radi Cire a u biti sve se svodi na uvodnu rijec a Ciro im dodje kao izgovor da jos malo budu donji u prici o sadistickom NS-u i mazohistickoj javnosti.
20 000 ljudi na Kosevu prije dva i po mjeseca i 100 ljudi na Bilinom u istom danu se “pretvorilo” u 10 000 veselih Zenicana, Kalesijaca, Sanjana od kojih su mnogi dosli tu, kako oni kazu, ne radi NS-a nego zato sto vole BiH. Sasvim savrseno objasnjenje u kojem jedino jedna stvar ne stima a to je da je i mi, svi mi koji nismo bili na Bilinom danas jer nam smeta krimogeni NS, volimo BiH u najmanju ruku isto koliko i oni samo sto mi, za razliku od njih, to ne ispoljavamo zvizdanjem himni Bugarske, zemlje koja je prva priznala nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine, ne ispoljavamo to mahanjem zastavama Turske i Saudijske arabije i na koncu, ne ispoljavamo tu nasu ljubav tako sto cemo dopustiti sadistima iz NS-a i njihovim poltronima da se na nama izivljavaju a da im mi za tu “uslugu” jos i placamo.
Dosli su mnogi da pozdrave Nermina Sabica, fudbalera NK Celika kojem je ovo bio oprostajni nastup u reprezentaciji BiH. Nemam nista protiv Sabica, cak sta vise uzivao sam u njegovim majstorijama jos dok je igrao u Dinamu medjutim kako da ovaj susret bude oprostajni jednom Sabicu (koji je, by the way, svoj poslijednji mec u repkinom dresu odigrao prije ravno cetiri godine protiv Francuske u Rennesu) a da ne bude jednom Salihamidzicu, Barbarezu ili Bolicu? Toliko o profesionalnom razmisljanju ljudi iz NS-a i toliko svjesti obicnog naroda. Ljudi su maltene preko noci zaboravili Bracu, Barbu, Bolu i Kodru, ljude u koje su se do jucer kleli. Jednostavno, okrenuli su novi list i to bez da se upitaju “sto vi vise necete s nama da nas i dalje guze?”
NS im je doveo novu nadu, novu igracku koju ce, kad je izgustiraju i potrose nakon par poraza, zamjeniti ponovo s nekom novom a sve u svrhe zadovoljavanja svojih sadististickih pozuda a narod ko narod, sa nestrpljenjem ce cekati nova izivljavanja celnika NS-a..
Svi smo mi sadisti: Marquis de Sade, Ahmet Pasalic i Munib Usanovic
