BHF Tour – Istanbul

Utorak 20.11.2007.
Nakon sto je Mesa "sredio" sve sa fakultetom ekipa iz SA (Nizo, Mesa, Ernad, Lesaux i Welshanin (u daljem tekstu :Pashaga)) krece za TZ oko 11:30 preko Karaule. Na putu do TZ su vidjeli zanimljivu cistilicu snijega koja ih je naprosto fascinirala a koju ce vam oni bolje pojasniti.

Oko 13:30 se nalazimo pred Mercatorom u TZ gdje im se nas trojica (Sioux, Teco i ja) pridruzujemo. Ispraceni oda strane moje djevojke(BHFanaticosica), Kurte i ljubaznih cura iz RedBull-a koje su nam dale po konzervu za put krecemo prema Bijeljini.
Ulazimo u Srbiju sa minimalnom kontrolom i zadrzavanjem na granici. Prilikom ukljucivanja na auto-put zaustavlja nas prva policijska patrola obzirom da je nas vodja puta Al-Tinawi upravljao vozilom samo sa upaljenim pozicionim svjetlima od kojih jedno nije radilo :)…drotovi nas ljubazno opominju i pustaju dalje…nastavljamo auto-putem pravac BG.
Samo da napomenem da smo u medjuvremenu kupili jednu halogenu H4 sijalicu kao rezervnu opremu za auto te smo se dogovorili da ce je najbolji vozac ponijeti sa sobom kuci nakon zavrsenog tour-a.
Negdje oko 19 uri smo upali u spicu u BG te smo tu izgubili oko sat vremena. Trenutni vozac je bio Lesaux. Vozeci se prema Novom Sadu (nakon emitovanja naseg intervjua na NTV Hayat po kojem smo vec bili u Solunu) stize nam zanimljiv telefonski poziv. Sudija Salem, dusa od covjeka, je cuo na Hayatu da smo bez karata te je skontao da nam pomogne tako sto ce nam od Muniba srediti karte za tekmu. Razgovor sa njim je vodio Nizo. Nakon sto nas je Nizo upoznao sa detaljima razgovora fino smo se raspjevali u kombiju prilikom cega smo se sjetili i Munibove a bogami i Ahmedove mame.

U momentu euforije Lesaux pri cca. 130km/h malo "zabaci" kombi, kao fazon, prilikom cega smo se apsolutno svi usrali. Ovim cinom je zaradio automatsku diskvalifikaciju u utrci za najboljeg vozaca. (Napomena : dio razgovora sa Salemom, pjesma nakon toga i sporno zabacivanje kombija su zabiljezeni na kameri, sto ce clanovi moci vidjeti nako sto Slaven odradi svoj dio montaze).
Makedonska, Grcka i Turska granica prolaze bez ikakvih problema, uz suplju pricu sa carinicima i granicarima, uz razliku sto nam Grci govore "dabogda pobijedili Turke" a turci kazu "dabogda izgubili"….

Iz tog dijela puta bih samo izdvojio lagano gubljenje u Solunu ali smo se vjesto vratili na pravu cestu. Takodjer bitno je napomenuti da je Mesa preuzeo volan nakon Soluna. Ovaj dio je vazan za nasu pricu obzirom da, iako je vozio uslovno receno najlosiji dio puta (krivine, uzbrdo, nizbrdo) te da se radilo o 4 sata ujutro, Mesa nas je posteno razbacao nazad u vec pomenutim krivinama kao da je prevozio krompir a ne 7 insana i Pashagu :). Ovim potezom Mesa je dikvalifikovan iz utrke za najboljeg vozaca.

U Istanbul smo ujahali negdje oko 12 uri, te smo se bacili na trazenje Askoc hotela gdje se vec trebala nalaziti ekipa iz NOR kao i leteci odred BHF-BiH. Nakon 2 sata neuspjesnog lutanja odlucili smo se parkirati pred prvi hostel i tu smo se smjestili.
Oko 15 sati smo se nasli sa svima ostalim u jednom kaficu gdje nas je ekipa iz NOR fino ugostila. Respect.
Tu se zapocela tema karte, ovo, ono. Nakon krace rasprave i manjih dilema odlucili smo da odbijemo karte koje su nam ponudjene od Muniba te da ulaz probamo obezbijediti putem ponude na crnom trzistu. Pojavila se ideja da takodjer odemo do hotela gdje je Munib pa da malo napravimo scene tamo ali se iz jos uvijek nejasnih razloga nismo odlucili na to.

Nizo, Sioux, Brcak, ja i jos par momaka smo se zaputili pred stadion kako bismo sa izvjesnim Abdullahom izpregovarali i pazarili 25 karata za nase momke. Ovo je naime jedan dio price koji i kad bih htio, ne bih mogao u potpunosti opisati. Ipak, u cilju boljeg informisanja ukratko cu pojasniti. Od trenutka kad smo vidjeli Abdullaha pa do trenutka bar-kod kontrole karte na ulazu bili smo ubijedjeni da nam je frajer uvalio laznjake…

Abdullah, lik od metar i zilet, od glave do pete u Galatasaray opremi,razmjena 25 karata za 500 EUR je izvrsena u maloj cajdzinici, uz puno suplje, laicko pojasnjenje da mu vjerujemo, kako smo braca, kako nas ne bi zavalio itd….ipak, moram priznati da se na kraju ispostavilo da je Abdullah momak koji haman na posten nacin zaradjuje svoj hljeb. Respect No.2.

Oko 18:30 Nizo, Sioux, ja i jos par momaka iz NOR upadamo na stadion dok je Brcak sa jos jednim momkom ostao vani da saceka ostale te da im uruci ulaznice. Ovo je takodjer jedan od najvecih propusta sto se tice ovog tour-a (barem po mom misljenju). Naime, ekipa koju smo ostavili u kaficu kad smo otisli po karte je doooobro zaglavila u gradu. OK, znam da je nekima iz NOR zagubljena prtljaga i sl. ali licno mislim da nije bilo potrebe da ih svi cekaju.
Problem je bio u tome sto su oni (njih 20-ak) usli na tribinu bukvalno 5 minuta prije himni. Sve parole i transparenti su bili kod njih tako da smo do tada bili "goli"…

Sad malo o tribini. Jedan dio cini mi se juzne tribine, bio je pretvoren u kavez za goste i tu nas je murija i smjestila. Pored nas na istoj tribini nalazili su se vjerovatno najvatreniji navijaci (pored Galatasarayevih UltrAslana koji su bili na svom Istoku). Prije pocetka, tokom i nakon tekme konstantno su navaljivali da sa nama razmjene bilo kakav artikal koji je imao oznaku BHF ili BiH. Najtrazeniji artikal je bio bar-sal za koje smo im uporno pokusavali objasniti da je to clanski i da se ne daje….nazalost, moram priznati da je par momaka pristalo i na takvu zamjenu.
Sto se tice naseg navijanja, bili smo….solidni…ili ipak ispodprosjecni. Zasto? Ma jebeno je objasniti…30.000
ljudi oko nas kad zagrmi bukvalno ne cujes covjeka do sebe. Ipak, odradili smo svoj repertoar i nismo se predavali.

Turci : prije tekme su izgledali fascinantno. Kod nas (u BiH) se zna desiti da cijeli stadion zapjeva po 10-15 sekundi zajedno i to samo kad ide Bosna – Bosna…ili Bosnom behar…. a kod njih : citav stadion pjeva pjesme! Jebeno do bola. Dobar dio tog i naseg navijanja je snimljeno tako da cemo i to moci pregledati.
Ipak, pred kraj utakmice, valjda od straha da ne prime gol ili slicno i turci su se usrali. Ne mogu ni pjevati. Komentator na stadionu ih je pokusavao nafuravati zadnjih 15 minuta ali je uspio povuci samo 10ak sekundi….

Najzanimljiviji dio (sto se tice nase tribine) se desio oko 43.minute kad je postignut i jedini gol na utakmici. vidjevsi da je i nekoliko hrabrih turaka na Istoku krehnulo par baklji i nasa hardcore ekipa (Mesa, Sioux i Ernad ) krehnula je svoje bebe. Moram priznati, veoma hrabar potez ako se uzme u obzir da je na nasoj tribini bilo cca. 70 drotova i redara i njih 15ak ispred nase ograde, na kojoj se nalazio jedan nas junak sa zapaljenom bakljom u ruci :).

„Opet napomena : Moram priznati da sam, kao kamerman, apsolutno pao na ovom ispitu. Naime, sredinom prvog poluvremena baterija mi je bila slaba te sam se „ustekao“ kod lokalnog prodavaca cevapa na stadionu da se malo „dopunim“ i pripremim za 2.poluvrijeme. Naravno, pade gol, bebe zasjase a ja kao ludjak trcim po kameru niz stepenice, uz stepenice…uspio sam snimiti dio atmosfere ali naseg junaka na ogradi ne :(….“

Nakon par sekundi, mudro razmisljajuci, bacaju baklje na pod i lagano se mjesaju rajom. U svoj toj euforiji Ruma i jos jedan momak dizu 2 baklje sa poda i masu njima na tribini te ih u roku 3 sekunde sklepase drotovi. Naravno, sada ce se opet otvoriti polemika da li smo ih trebali/mogli/smjeli/morali cupati ali to se nije desilo. Probali smo diplomatski izpregovarati sa redarima da ih puste ali su nasi (Ruma) rekli da odustanemo da ne bi slucajno i nas klepili. Njih 2ica su zajedno sa jos 2 ili 3 turcina koji sa pali zbog baklji odvedeni u stanicu i uz manje zadrzavanje i placanje kazne od po 300EUR pusteni vani.

Pred kraj tekme, obzirom da se samo cekalo da nasi igraci/jebaci postignu gol, redari su nam prisli i zamolili nas da izvrnemo duxe, sakrijemo salove i da se diskretno uputimo prema izlazu. Valjda su kontali da ako bude izjednaceno da mi necemo izvuci zivu glavu….ali jok, mi mu samo odmahujemo  i ostajemo na tribini do kraja….

Nakon tekme sabrali smo se u nekom fast-food-u, ubacili nesto u kljun i sacekali nase igrace/jebace. Onako, lezerno ih ispratili sa „Vi ste vi ste bruka drzave….“… potom smo se nas 20 ukrcali u 5 taxija te se prepustili na milost i nemilost turskih taksista koji su zapoceli svojumalo ego-utrku koji ce nas prije dovesti do nase zajednicke destinacije. Nije da se hvalim, ali nas je bio najbrzi 😉 he he…na trgu smo sacekali ostale koji jedan po jedan,  preblijedjeli do bola izlazili iz auta….rukovalac kamerom u tim taxi-trenucima je bio Ernad te ce i taj dio snimka biti na raspolaganju kako bi se docarao dio te atmosfere….poslije smo se razbacali po sobama te se nakon vise od 40 sati bacili u horizontalu….

Cetvrtak smo proveli turisticki, a navecer smo se opet nasli sa nasima iz NOR (Ruma je bio opravdano odsutan) te smo opet zaglavili u lokalnoj kafani gdje smo uz ispijanje iznimno kvalitetnog tocenog Efesa i povremeno duvanje marihuane sa okusom jabuke 😉 na kafanskoj nargili proveli noc uz zajebanciju… Opet se zahvaljujemo nasima iz NOR na gostoprimstvu. Respect No.3.

Povratak kuci je zapoceo u 6 ujutro po lokalnom vremenu i bio je djelimicno zanimljiviji od odlaska.
Prilikom ulaska u Grcku carinik nas je pitao da li smo nezadovoljni utakmicom. Ukratko smo mu objasnili da nismo dosli davati podrsku, kako se mi borimo protiv saveza i sl. a on nam rece :

-"Yes yes, I remember, you make fire on stadiums, yes yes. You make big fire in Oslo" a ja cu ti njemu :

– "yes yes :)". Kaze on meni :

– "Did you throw fire in Oslo?" a ja kazem :

– "noooooo, not me 🙂 " a mali Mesa ce kroz otvorena zadnja vrata :

– "I did I did 🙂"…he he….

Nastavljamo dalje, kulturno, sve do granice Srbije. Ponos, kuliranje, kurcenje ili glupost, ne znam ali smo odlucili da ostavimo bar-sal na komandnoj ploci prilikom prelaska granice. Carinik uze pasose i kaze : "parkirajte se sa strane, moramo izvrsiti kontrolu pasosa". Nakon 20-ak minuta, dolaze carinici i kazu : "Uzmite licne stvari i izadjite iz kombija, sad cemo sve pretresti". Uz drzak stav i malo suplje price, pronadjose jednu zaostalu petardu i kaze : "eh sad, ako vam nadjemo baklju, sve vas 'apsimo".

Fino su nas uvukli u sobe i redom pretresli. Nekog do gaca a nekog detaljnije :)…naravno, nisu nasli vise nista osim cuna pa su nas pustili nakon vise od sat vremena izgubljenih na tom prelazu.
Anegdota : skinuo drot Tecu u gace i pita ga : "Sta imas u gacama?" a Teco kaze : "Nemam nista…"…opsti smijeh….:)

Ok, nastavili smo dalje, i negdje oko 00:30 bili smo na Pavlovica Most, granicnom prelazu izmedju Srbije i BiH. Iz cista mira, samo zato sto moze, carinik nas je izdvojio u stranu i naredio svojim sluzbenicima da nas totalno pregl
edaju. Sreca, ovaj sto nas je pregledao je bio mrvicu kulturniji pa nas je svakog posebno posjeo u sobu i rekao da samo sjedimo a da nas on kao fol pregleda. Rece kako mu je sef naredio da nas pregleda a da on nema pojma zasto….na kraju i tu smo izgubili vise od sat vremena….
Onda prilikom ulaska u nasu drzavu carinici su pokusali biti duhoviti i malo se saliti na nas racun ali ih je Nizo lagano odjebao te smo nastavili dalje….samo da jos napomenem da je Nizo Grcku i Srbijansku granicu prelazio sa majicom koja je na sebi imala natpis PALESTINA i INTIFADA '48 :)…znaci, dobro smo i prosli :)….moglo je biti i Guantanamo :)….

Od Bijeljine do Gracanice sam ja preuzeo volan, obzirom da suneki morali nastaviti od GR do Sarajeva, pakontam da se ljudimalo odmore…. Na tom potezu se desila jos jedna kontraverzna situacija. Naime samo sto smo izasli iz Bijeljine, pri brznini od cca.80km/h i po mokroj cesti, na pretrcavanje lokalnog puta odlucio se jedan masivniji srpski zec. Uzevsi u obzir lose stanje ceste te cinjenicu da u kombiju vozim 7 insana i Pashagu, preduzeo sam oprezne mjere u cilju izbjegavanja zeca koje su podrazumjevale umjereno kocenje i lagano skretanje ulijevo. Ipak, pomenutog zeca sam okrznuo…..po sredini :)….komisiji za odredjivanje titule najboljeg vozaca sam pokusao objasniti kako je zec sigurno prosao sa laksim povredama (nismo ga pregazili tockom) te kako sam sigurnsot putnika stavio u prvi plan. Ipak komisija je bila nemilosrdna te je odlucila da me zbog pomenutog nesretnog dogadjaja diskvalificira iz utrke za najboljeg vozaca.

U Lukavcu smo bili oko 03:15, u Gracanici u 04:00. Iako im je ponudjen smjestaj i nocenje ekipa je ipak odlucila da nastavi voziti do Sarajeva. Volan je preuzeo Mesa te ih je uspjesno i sretno dovezao sve u SA oko 06:15 ujutro gdje je i zvanicno nakon 24 sata povratne voznje zavrsen i ovaj tour.
Ne bih da nesto prcam ili slicno ali siguran sam da ce svi koji se odluce za popravni tour za Istanbul, koji nam je obezbijedio novi zrijeb, biti sretni….

Napominjem da imamo oko 6 sati sirovog materijala koji ce krajem ove sedmice biti dostavljen Slavenu kako bi izvrsio selekciju najzanimljivijih momenata sa ovog Tour-a te montirani snimak podijelio sa svima koji to zele pogledati. Obzirom da imamo i eksplicitne scene pisanja u lavabo i povracanja ispred jedne od najljepsih istanbulskih dzamija (Sultanahmet dzamija) uzdamo se u Slavenovo iskustvo i diskreciju ;).

pozdrav svima

peace…..ned

p.s. Obzirom da je put zavrsen u gluho doba, komisija nije donijela odluku kome pripada titula najboljeg vozaca. Usljed ranije pomenutih diskvalifikacija u igri su ostali samo Nizo i Ernad. Iako se radi o 2 iskusna vozaca koji su nas pocastili finom voznjom, licno misljenje je da titula pripada nasem duhovnom vodji Nizi. Razlog ovom misljenju je to da je Nizo ipak odvezao vise kilometara te u svakom slucaju moramo pohvaliti njegovu sjajnu voznju po Istanbulu. Naime, ulaskom u grad Nizo se adaptirao turskom stilu voznje te je uz maksimlano koristenje sirene i uvaljivanje ostalim ucesnicima saobracaja sasvim sigurno zasluzio ovu titulu 🙂

Ispravka : nemam pojma kako i zasto, ali sam potpuno smetnuo sa uma cinjenicu da se Ernadu, prilikom povratne voznje, pri izlasku sa benzinske pumpe ugasio kombi cime je APSOLUTNO diskvalifikovan. Cak se razmisljalo i da mu se trajno oduzme vozacka dozvola :)….

 

By Ned