Slučaj Mijajlović ili Igrač s brojem 0

Na kraju, èovjek bude sretan jer na daljinskom ima i ono dugme na kojem mo¾e ukinuti ton.

Marjan Mijajloviæ, komentator nogometnih utakmica s velikim znanjem i nešto malo mana, sasvim sigurno nije mogao ni sanjati da æe na vlastitoj ko¾i iskustiti svu bijedu društva u koje je stigao, i profesije kojom se bavi. I mo¾da, najbitnije, da æe se na njegovom sluèaju pokazati sva bijeda meðunacionalnih odnosa i njihovog nefunkcioniranja u Bosni i Hercegovini.

U toku prijenosa utakmice Ju¾na Afrika – Meksiko, za gledatelje RTRS-a Marjanov glas je zamijenjen glasom drugog komentatora. Sa strane koja je anga¾irala Marijana, nije stiglo nikakvo objašnjenje osim da je to smjenjivanje uèinjeno jednostrano ("'ajde", rekao bi èuveni Bili Piton u filmu "Maratonci trèe poèasni krug"), niti je komentator zaštiæen. Iz Radio Televizije Republike Srpske objasnili su da su ga smijenili jer su to tra¾ili gledaoci, jer ima iritantan glas i plasira višak informacija.

Poni¾enja i sni¾enja

Nakon nekoliko dana stvar se zataškala, Mijajloviæ je odustao od daljnjeg komentiranja Svjetskog prvenstva i po svoj prilici neæemo ga više gledati kako se raduje uspjesima bosanskohercegovaèke reprezentacije i naziva D¾eku dijamantom.

Onaj ko ga je anga¾irao, nije ga uspio zaštititi, a to je za nas tako zakonomjerno, da skoro ne vrijedi ni trošiti rijeèi na to. Ko god te stvari nazove pogrdnim, ali u ovom sluèaju taènim nazivom – "baliluk", neæe pogriješiti. Ovdašnji (u ovom sluèaju bošnjaèki nacionalizam) nikada nije prerastao mindersko – familijarno-šiæard¾ijsku logiku u kojoj je va¾no imati sahan iz kojeg se ne daje nikome, osim onome "ko sluša". Nakon bljeska relativnog osloboðenja na nivou indvidualnog koji smo do¾ivjeli padom socijalizma u nas se (opet) uselio servilni i podanièki mentalitet, ovaj put pomiješan sa feudalno inspiriranom raspodjelom dobara. Kakva dobitna kombinacija za 21. vijek!?

No, vratimo se povodu, odnosno komentiranju utakmica. Da bi se taj kontekst razumio treba se malo vratiti u prošlost: mi u Sarajevu baš i nismo imali sreæe kad su u pitanju televizijski prijenosi utakmica. Vjeèito umorni, nezainteresirani i mediokritetstvom istesani, naši televizijski komentatori bili su bitno manje kvalitetni od, recimo, onih iz tadašnje Televizije Zagreb. Zagrebaèki komentatori, prije svih Boris Mutiæ, Bo¾o Sušec i Miæo Dušanoviæ, zvuèali su tako da si mogao èuti da vole svoj posao i da im nije teško proèitati sve do èega doðu samo da uljepšaju ugoðaj Svjetskih i evropskih prvenstava ili velikih atletskih takmièenja.

Nikita i Vladanko

Slièno favoriziranju igraèa iz beogradskih klubova u reprezentacijama Jugoslavije – pogotovo fudbalskoj – u mre¾i tadašnje jugoslovenske radio televizije beogradski su komentatori imali povlašteno mjesto, makar ga veæina njih svojim znanjem i zalaganjem nije zaslu¾ila. Dragan Nikitoviæ, pokoj mu duši, bio je sjajan èovjek i poznavalac boksa, ali se, ruku na srce, za košarku koju je èesto prenosio, nije bio prevelik ekspert. No, imao je veliki entuzijazam i neko poštenje koje je izlazilo iz svake reèenice, pa æemo ga se uvijek rado sjeæati. Tu negdje je bio i pokojni Vladanko Stojakoviæ èiji je poderani glas u domove donosio dim i miris vinjaka iz Madere i ostalih eksluzivnih kafana gdje se skupljala tadašnja sportska elita. Njega æemo zapamtiti po simpatiènim gafovimatipa "na stadionu se skupilo oko trideset hiljada dinara" i "dva centarhalfa Ajaksa, dva plavušana", dok æe kasniji beogradski komentatori pogotovo i danas aktivni Milojko Pantiæ, ostati negdje izmeðu prosjeènosti i onoga što dobri poznavaoci srpskog nacionalizma zovu pasuljarstvo – slijeðenja histeriène "logike" sazidane na uvjerenju da su èetiri najveæa stuba srpstva SANU, Crvena Zvezda, Vojska i mediji, odnosno dnevni list Politika.

Za koga (taèno) navijaš?

I tu smo negdje kod suštine stvari: sve i da je istina da su gledaoci RTRS-a svojim pozivima smijenili Marijana Mijajloviæa (a to nije i ne mo¾e biti jer se svaka takva "mana" da ispraviti, a objektivno se ne mo¾e dozvoliti da za 45 minuta anketa odluèuje o sudbini nekoga koga je postavila kakva – takva struka) ostaje nekoliko stvari oko kojih æe valjati postaviti neka pitanja.

Prvo, zašto su Marijana iz "njegove" matiène kuæe ponizili? Ostavljen je na cjedilu blijedim saopštenjem da je potez RTRS-a jednostran. Na stranu što je bio opstruiran od kolega tokom rada: to su stvari koje se rješavaju unutar kuæe i ne treba ih iznositi nakon svega. S druge strane, teško se oteti utisku da je Marjan smijenjen zato što je – Srbin. Ali, ne onaj "pravi", Dodikov, nego neko ko je slijedom profesionalne karijere i poziva koji voli došao u Sarajevu. Kao takav ne uklapa se u nejasnu «logiku» javnih televizija koje su konaèno doèekale Mundijal, vrijeme u kojem barem malo mogu umanjiti svoje dugove, pa se zato iz Televizije "mudro" šuti.

Govorni jezik Marjana Mijajloviæa je srpski, ekavski, ali on je opredjeljenjem, pa i roðenjem – navijaè Bosne i Hercegovine. Uz "iritantan glas i višak informacija" njega je u RS-u svakako diskvalificiralo i to što, poput recimo Milorada Dodika, nije navijaè reprezentacije susjedne zemlje, nego one u kojoj radi i zaraðuje kruh. Mijajloviæ je zamijenjen Dragišom Æorsoviæem (nekad Æosoviæem, predratnim novinarom tabloida AS), koji je "reputaciju" zaradio tokom ratnih godina, bivajuæi sportskom verzijom Riste Ðoge, èuvenog "propagandiste" Radovana Karad¾iæa.

Prièa koja najbolje ilustrira tadašnje Æo(r)soviæevo djelovanje vezana je za prijenos jedne utakmice Barcelone, 1995. godine. U toj sezoni centarfor mo¾da i najpopularnijeg kluba na svijetu bio je Hercegovac Meho Kodro. Æo(r)soviæ je sve vrijeme govorio imena igraèa Barce – Nadala, Ferrera, Barjuana, Popescua, èak i Prosineèkog, ali je Kodru, tokom cijelog prijenosa, uredno zvao "igraè s brojem 9". Zbog èinjenice da nije morao izgovarati to ime i prezime, Æo(r)soviæ se urezao u pamæenje veæine ljubitelja i poznavatelja nogometa, s ove strane entitetske linije. Gledaoci su u posljendjih nekoliko dana navalili s pozivima na BHT, ne bi li "isposlovali" isto što se desilo Mijajloviæu, ali iz TV-poola se, jednostavno, nisu javljali. Potvrdivši tako da nikakvi anonimni pozivi ne mogu smijeniti komentatora, nego da se to iskljuèivo èini ciljanim pozivima odozgo. Nije teško zakljuèiti èijim, zar ne?

Mijajloviæ tako više neæe prenositi utakmice, Æorsoviæ æe do kraja ovog Mundijala uredno nastaviti svoj posao – i nikom ništa. Gledaoci iz Federacije ne mogu smijeniti komentatora, ali ako ta stvar dolazi iz RS-a, onda mo¾e. Tu negdje bi se mogla udjenuti i prièa da ovdašnje akcije ili glas naroda nekako uvijek kasne za «inicijativama» iz drugog entiteta, te kako je iz Banje Luke uvijek lakše nešto oboriti, nego iz Sarajeva sagraditi, ali takva je praksa današnje BiH.

I onda
se ne treba pravdati: zbog svega ovoga i zbog nepodnošljivih vuvuzela, dobro je da na daljinskom postoji dugme na kojem piše "mute". Glasnost se, jednostavno, stavi na nulu, i gleda se utakmica. Kad veæ ne mo¾e drugaèije, to je zasad jedini graðanski èin koji je primjereno uraditi kad se dešavaju stvari kakva je "sluèaj Mijajloviæ".

sarajevo-x.com