fbpx

NEMA PREDAJE

ImageDraga braco i sestre da vam se i ja javim, opet nakon nekoliko mjeseci.

Kako znate od petog aprila ove godine saznalo se da bolujem od Hoadgkinove bolesti, te sam proteklih mjeseci proveo na lijecenju.
Ne znam kako da pocnem i odakle da pocnem jer mi zaista tesko pada o tome da pricam, ali ste vi u mojim ocima najvise zasluzili da znate kroz sta sam sve prolazio proteklih mjeseci i kako sam se osjecao. Bili ste mi najveca podrska od prvog dana pa sve do danas u svakom pogledu i stvarno ne znam kako da vam se na tome zahvalim. Iako je tesko sve napisati i opisati u jednom postu pokusat cu da vam priblizim zadnjih par mjeseci iz mog ugla.
Kada sam upucen u bihacku bolnicu ni slutio nisam da se radi o nekoj opasnoj bolesti, mislio sam dva tri dana ozdravit cu, odmorit cu od skole nekoliko dana i onda opet sve po starom ali nije bilo tako, u banja luci su mi rekli da imam vodu u plucima i neke zlijezde onda sam shvatio da ce ipak malo duze trajati to lijecenje. Kada sam hospitaliziran na hematologiju u sarajevu nisam jos uijek bio svjestan toga svega. Doktori su mi radili razne pretrage, davali mi razne terapije, govorili mi sta smjem sta ne smijem ali nikad mi nisu bili objasnili o cemu se zaista radi, dan i noc sam razmisljao zasto mi daju sve te terapije, sta se desava ali nisam ni od koga dobijao informacije sve do dana kada sam usao na bhf forum i procitao post u kojem je bilo objasnjeno sve o kakvoj bolesti se radi, kako se bolest zove, sta se desava samnom za vrijeme te bolesti te kako se lijeci….. u opisu toga sta se bolesniku desava, da se pojacano znoji, mrsavi pronasao sam sebe. Odlucio sam da sam potrazim mnogo vise informacija o tome svemu o nacinu lijecenja, trajanju i mogucim ishodima…i to mi je mnogo pomoglo. Dane sam proveo citajuci o slicnim slucajevima koji su me ohrabrili a ono sto me najvise ohrabrilo bili ste vi i vasa podrska. Telefon mi je zvonio non stop, stizale su poruke, dolazili ste mi u posjetu i sve mi je to mnogo znacilo i pomoglo mi da nikad neposustan…..onda su pocele prve hemoterapije, mucnine, opadanje kose ipak sam to sve dobro podnosio sve dok mi leukociti nisu bili opali na nulu samo tada sam imao uzasne bolove. Sve to vrijeme sem vas uz mene su bili moji roditelji koji su mi mnogo pomogli i pruzili mi ogromnu podrsku. Nakon zavrsenih hemoterapija pocelo je zracenje, to i nije bilo problematicno, stanovao sam u iznajmljenom stanu u sarajavu odakle sam svakodnevno odlazio na zracenje koje je kratko trajalo a setnja i sama cinjenica da nisam vise morao lezati u bolnici su me mnogo obradovali. Sada sam zavrsio za neko vrijeme sa hemoterapijama i zracenjem i vec nekoliko dana sam kod kuce u sanskom mostu, isao sam u skolu proslu sedmicu sa svojim starim razredom i mnogo toga sam propustio ali jos mnogo vise i naucio, lijepo je biti u svom gradu sa svojom porodicom kod svoje kuce i imati oko sebe svoje drustvo. Prosetati sa Dinom kroz grad, igrati sa Arminom igrica, pricati sa Ernadom o zgodnim sestricama u bolnici i evo kao jutros ganjati opasnog Shakala sa Ernom po livadama. Lijepo je imati opet osjecaj za normalan zivot i ne morati 24 sata dnevno gledati bolesnike, ljude koje sam bio zavolio koji su lezali kraj mene kako nestaju svakodnevno i razmisljati o svojoj sudbini. Sad sam na cekanju za dalje pretrage, trebao bih u ovom mjesecu u zagrebu obaviti jos jedan jako bitan pregled ciji ce ishod odluciti dalji tok moga lijecenja te cu vam moci vise reci o svom stanju, zasad znajte da se osjecam dobro.

Da predjem na vas dragi moji BHFANATICOSI:..

Kada sam postao clan BHF-a, postao sam to jer sam se u potpunosti slagao sa vasim nacinom razmisljanja, ali sam bio jako mlad , nezreo te nisam znao mnogo o zivotu, a sad mogu reci da sam uz vas naucio za osjecaj zajednistva, bratstva, sloznosti te kako je to putovati po cijele dane dijeliti sendivc, sok sa svojom ekipom, kad je hladno djeliti jaknu, uraditi sve za ostale clanove jer ih sve ma kakvi oni razliciti svi bili nosis u srcu i volis na neki svoj nacin jer dijelis snjima mnogo vise od istog misljenja, ljubavi prema sportu prema nogometu i prije svega imas zajednicku ljubav prema tribini i kopu i jednoj jedinoj domovini. Sada znam da je to sve bilo iskreno i od srca od vas, i to su one prave ljudske vrijednosti koje nikada necu zaboraviti kroz cijeli svoj zivot.
I nema tog nacina ni tih rijeci kojima bi se ja vama mogao zahvaliti na svemu sto ste ucinili za mene, znam samo da bilo kome nesto zatreba bio bi u stanju zivot dati. Jer ljudi poput vas nema mnogo, ljudi koji su od sebe odvojili da bi mene financijski pomogli i omogucili mi da primam najbolju mogucu njegu i lijecenje iz svih krajeva svijeta, mnogo su mi znacile vase akcije podrske, posjete, pozivi, poruke, pjesme u kojima me pominjete vasi transovi i vasa grla kojim ste me pominjali na tekmama.

VELIKO HVALA STO IMAM VAS KAO PRIJATELJE, BRACU I SESTRE I STO IMAM CAST DA BUDEM DIO VAS DIO CASNIH I SLAVNIH BHFANATICOSA!!!

P.S.: Vidimo se aBd uskoro na tribini
Vas Haris Sadic

Image