Sjećanje na prvu međunarodnu utakmicu reprezentacije BiH: Kroz tunel do fudbalske sile!

Sada već davnog 30. novembra 1995. godine reprezentacija je gostovala u Albaniji

– Našao sam satelitski faks i slao pozive mnogima, ali ih se dosta nije odazvalo. Neki su bili spriječeni, a neki nisu željeli igrati. Okupili smo se u Zagrebu, gdje smo dobili dresove, pa smo letjeli u Tiranu. Husref Musemić prestao je igrati fudbal, ali je na pitanje može li igrati odgovorio potvrdno. I tako je bilo… Okupljali su se oni koji su srcem željeli igrati i oni koji su to tijelom još mogli.

Ovo je sjećanje Fuada Muzurovića, koji je na jučerašnji dan prije tačno 16 godina kao selektor predvodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine u prvoj međunarodnoj nogometnoj utakmici u historiji naše države.

Prijenos radioamatera

Tog 30. novembra 1995. godine reprezentacija je gostovala u Albaniji. Izgubili smo sa 0:2, ali nam je tada to bilo najmanje bitno. Bio je to duel koji je označio ulazak naše države u međunarodna nogometna takmičenja i utakmica u kojoj se prvi put zaorila himna samostalne Bosne i Hercegovine.

Utakmicu u albanskoj prijestonici nismo mogli gledati, ali smo je pratili zahvaljujući radioamaterima iz Prištine. Telefonskih veza nije bilo, ali uprkos tome, naša srca tog dana nisu bila u BiH nego u Tirani.

O utakmici se može pisati naširoko i nadugačko, ali su najupečatljiviji bili uvjeti u kojima je odigrana. Najljepše priče nastaju iz skoro nemogućih okolnosti, ali one koje su se te 1995. godine nadvijale nad našim timom, s današnjeg aspekta, definitivno izgledaju kao neponovljiv podvig, svojstven samo našem inatu.

Doček navijača

– Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Bila je to utakmica čiji se značaj ne može opisati. Na okupljanje nas je prvo došlo osam. Nismo uopće znali hoće li nas biti 11 koji ćemo istrčati na teren, ali uprkos tome, bilo smo pod pozitivnim nabojem. Ono što je naročito fascinantno, a čega sam se sjetio nedavno u Lisabonu, je da nas je tada u Tirani dočekala grupa naših navijača, koja nam je klicala. Iako nismo znali hoćemo li uopće doći u Albaniju i igrati utakmicu, oni su bili tu. A to je bio samo početak, sada se ti navijači broje hiljadama – kaže Muhamed Konjić, koji je igrao u Albaniji.

Bilo je tu i spremnih i nespremnih, i aktivnih i penzionisanih fudbalera, ali ono što im je bilo zajedničko je da su svi imali nadljudsku želju da se bore pod zastavom BiH.

Članovi ekspedicije koja je tada u Albaniju putovala iz BiH, izašli su iz Sarajeva kroz tunel ispod aerodromske piste, a neki su na skeli prelazili Savu. Želja da se igra bila je veća od realnih mogućnosti, jer su i tada svi znali da je time udaren temelj moderne evropske reprezentacije, na koju će njeni građani biti ponosni. 

Prešli trnovit put

Kao njen bivši član koji i danas prati sve što se dešava s reprezentacijom, Konjić ocjenjuje da je naš tim u proteklih 16 godina prešao golem i trnovit put, koji ju je doveo u poziciju reprezentacije s kojom malo ko voli igrati.

– Možemo govoriti o plasmanu na FIFA-inoj listi koji je najmjerodavniji, ali nezavisno od toga, izgradili smo imidž ozbiljne reprezentacije koju Evropa prepoznaje. Naravno, imamo još dosta minusa koje treba eliminirati, ali ukupno gledajući, ljudi nas cijene i poštuju, a put do toga nije bio lagan, jer svi znamo kakve smo sve probleme imali. Nadam se da to nećemo upropastiti i da ćemo posljednji neuspjeh iskoristiti kako bismo iz njega naučili i sljedeći put preskočili i tu posljednju prepreku zvanu baraž – kaže Konjić.

Ko je igrao u Tirani

Prvu međunarodnu utakmicu u historiji Bosna i Hercegovina igrala je u sljedećem sastavu: Pintol, Musić, I. Duro, Konjić, Begić, N. Fazlagić, Džafić (S. Fazlagić), Demirović, H. Musemić (Osmanović), Turković, Hrnjić. Selektor je bio Fuad Muzurović.

Reprezentacija u brojkama

• 200 golova postigla je reprezentacija BiH u posljednjih 16 godina, a primila ih je 214
• 194 fudbalera nosila su državni dres
• 147 utakmica odigrala je reprezentacija do sada, od čega su 97 bile zvanične, a 50 prijateljske
• 65 nastupa ima rekorder Zvjezdan Misimović
• 54 pobjede, uz 59 poraza i 34 remija
• 22 gola postigao je Elvir Bolić, naš najbolji strijelac
• 9 selektora smo promijenili
• 7:0 je naša najveća pobjeda, ostvarena protiv Estonije 2008. u Zenici
• 0:5 je naš najteži poraz, od Argentine 1998. godine u Kordobi