Njemački ultrasi na tribini sa BHF-om

Ultras grupa Uniona iz Berlina je u svome èasopisu Wuhlepradikat (pregled sezone 08./09.), èitavih šest stranica posvetila BHFanaticos-ima. BHFPress vam prvo donosi dio koji se odnosi na utakmicu u Genku, koja je odigrana 28.3.2009. i na kojoj je uz BHF bilo prisutno i pet pripadnika Wuehlensindikata, kako sebe nazivaju naši prijatelji, ultrasi iz Berlina. Ovaj tekst je pogled na to gostovanje iz njemaèkog ugla.

Taèno u 03.00 smo se zaputili prema autoputu. Cilj je bio da do podne stignemo do Genka. Taèno u 12.00 smo se sreli sa BHFom u jednom pabu u centru grada. Nakon što nas je pozdravio Sefa, oko nas se sa svih strana pojavilo masa ljudi spremnih na dru¾enje. Predstavljeni smo kao "Sefini prijatelji. Iz Berlina. Navijaèi Uniona" i s tim je sve bilo riješeno. Ubrzo su svi znali za nas, a u mojim se rukama konstantno nalazila piva. Kako smo sve više tonuli u razgovor sa pripadnicima BHFa sa svih strana Svijeta, meni je sve jasnije bilo kolika slo¾nost vlada u toj grupi. Sve više Bosanaca je dolazilo o paba i okolni trg je ubrzo bio obojeni ¾uto plavim bojama. Neki od njih su bili "šabani", kako mi je objašnjeno. Interesantno je i to da nigdje nismo vidjeli ni jednog drota, a i kada bi ga ugledali, uvijek je se kretao pješke i bez palice ili bilo kakve zaštite.

Kao što sam veæ rekao, pripadnici BHFa dolaze sa svih strana svijeta tako da je na tešku probu stavljeno moje poznavanje engleskog i francuskog jezika, ali sam se dosta dobro snašao. Ovim putem bih htio pozdravit momke iz Australije, Francuske, Amerike, Austrije, Holandije i naravno Bosne i Hercegovine. Poslije tri sata je raspolo¾enje bilo dosta srdaèno i skoro svi na trgu su znali ko smo mi i odakle dolazimo.

Nakon Sefinog poziva se u roku od tri minute ispraznio cijeli trg i svi su krenuli prema stadionu. Put do tamo je trebao biti dug 5 kilometara, ali se uprkos tome masa dr¾ala zajedno te je na samom poèetku odjekivala i pjesma. Vrijedno spomena je i to da je podmladak BHFa, cijelim putem, bez pogovora, sa sobom nosio ogromne transparente koji su trebali da bude dio koreografije.

Napokon smo stigli do stadiona KRC Genka. Isti ima 24.500 mijesta i nosi naziv "Cristal Arena". Sada su nas sve rasporedili na tri ulaza koja su bila dobro kontrolisana jer je BHF poznat kao dosta aktivan kada je pirotehnika u pitanju. Mali vrhunac su bili papiri velièine A4 koje smo zatekli na stadionu. Na njima nacrtana i prekri¾ena raketa kakva se koristi prilikom proslave Nove godine

Stadion nam se svidio. Blok za gostujuèe navijaèe zatvoren ogradama kakve je dosta nas veè do¾ivjelo i vidjelo. Na rubovima stadiona se uzdi¾u okomite tarase za stajanje, a na jednoj od njih, direkt iznad nas, je stajao i bosanski nacionalni heroj Sergej Barbarez. Njemu se odmah zapjevalo iz sveg glasa.

Na njihov poziv smo stali u sredinu BHF kopa. Pred sami poèetak su nam podjeljeni i ¾uto plavi listovi za koreografiju, a sam transparent nam redari na¾alost nisu dozvolili unijeti. Koreografija znaèi nije bila kompletna. Prije nego je sudija zasvirao poèetak, na Sefin poziv su se svi popeli na tribinu, ostavljajuèi podno¾je tribine praznim. Dole su smjeli stajati samo Sefa, dva njegova pomagaèa i èovjek sa kamerom.

Onda je poèelo zaglušujuæe skandiranje "Bosna, Bosna". Ekipa je istrèala na teren.

Kada je poèela nacionalna himna, iz hiljada grla se zaorila pjesma na kakvu su nas veè navikle ovakve istoènoevropske navijaèke grupe. Èesto sam imao prilike ovakve navijaèke kopove gledati sa druge tribine i baš uvijek sam bio fasciniran baritonom koji je iz njih odzvanjao. Ovaj put sam stajao sa njima i dobro osjetio energiju koja izvire iz takve zatvorene grupe. Koreografija je uspjela, ¾uto-plavi papiri (bosanske nacionalne boje) koje su podjeljeni po tribini. Prije same utakmice, moje oduševljenje je naraslo do neba… naime, èuli smo da je, uprkos sna¾nim kontrolama na ulazu, unešen veæi dio pirotehnike.

Utakmica je poèela. Odmah na poèetku su Bosanci napravili pravi pritisak. Belgijska selekcija je bila inferiorna i teško da su dolazili u posjed lopte. Odmah u 7. minuti uspjelo je D¾eki da postigne pogodak i tako Bosnu i Hercegovinu dovede u vodstvo. Sa tribina su svi odmah poletjeli na ogradu, niko nije raèunao sa tako ranim vodstvom.

Do poluvremena su obje strane imale manje šanse, Belgija se probudila i do same pauze je izgledalo kao da je uspjela nametnuti svoju igru. U meðuvremenu su se na belgijskim stranama tribine dešavale ru¾ne scene. Prije same utakmice su organizatori svima koji nisu na gostujuèoj tribini zabrinili podr¾avanje BiH reprezentacije. Kada su neki poèeli mahati bosanskim zastavama, organi reda su ih protjerali sa tribine.

Na poèetku drugog poluvremena, sad veæ tradicionalno, se poèela paliti pirotehnika. Oko mene je upaljeno nekoliko bljeskalica i baklji i one su proizvele veliki dim. Sama igra je sada sigurno le¾ala u belgijskim rukama i bosanska odbrana je bila pod sve veæim pritiskom. Raspala se u 65. minuti, Dembele je postigao izjednaèujuæi pogodak. Gostujuæi blok je onda sav bjesan, zapalio ostalu pirotehniku.

Toliko baklji, bljeskalica i petardi još nisam vidio u ¾ivotu. Za dvije minute sam bio okru¾en dimom iz kojeg su se èuli uzvici "Bosna, Bosna". Kada se dim razišao mogli su se vidjeti funkcioneri bosanskog saveza kako mašuæi rukama pokazuju prema tribini. Na¾alost nijedan nije pogoðen.

BHF se onda iz sve snage bacio na podgrijavanje atmosfere kako bi pomogli da se utakmica još jednom prelomi. Kada je Jahic pogodio u 74. minuti, tribine niko više nije mogao zaustaviti. Cijeli blok je napao na ogradu što se baš i nije svidjelo nekima od redara. Oni su, na njihovu ¾alost, preozbiljno krenuli u zavoðenje reda i sebi su dozvoli grubo postupanje sa dvojicom pripadnika BHFa. Da skratim, nakon otprilike dvije minute, svi redari su napustili cijelu gostujuèu tribinu. Pri tome je sve više Bosanaca i Hercegovaca, protjeranih sa drugih tribina, dolazilo u kop, što je onda još više zagrijavalo atmosferu i dovodilo je do kljuèanja. Svi su skakali, pljeskali i pjevali uz melodije.

Vrhunac se onda desio u 80. minuti kada je Bajramoviæ postigao pogodak za 1:3. Genijalno! Opet je poletjelo par zaostalih baklji, ali to više nije bilo va¾ni jer je na drugoj strani jedan od bosanskih navijaèa uspio uletjeti u teren te je tamo, praæen navijanjem sa tribina, uspio prodati par finti redarima.

Nisam ni pomislio taj dan mo¾e doæi do još glasnije podrške, ali sam se još jednom prevario. Pjesma je skakala sa tribine na tribinu, a stadion su veæ poèeli napuštati neki belgijski navijaèi. Gostujuæa tribina je kuhala i slavila. Misimoviæev pogodak iz 84. minute je samo podcrtao atmosferu i oduševljenje na tribini. Belgijska selekcija je izgledala prega¾eno. Niko nije više mislio na ostatak utakmice, svi su pjevali i èekali posljednji zvi¾duk. Tako niko nije tragièno shvatio ni
pogodak za 2:4 od strane

Belgijanaca jer su i sami igraèi na terenu u sebi poèeli slavlje. Na kraju su tribine slavile zajedno sa igraèima. Uèinjen je još jedan va¾an korak u kvalifikacijama i svi su pjevajuèi krenuli sa stadiona. Ispred stadiona je upaljeno još nekoliko baklji, baèeno nekoliko petardi i svi su bili zadovoljni.

Mi smo imali sreæu da nas BHF odbaci do grada gdje smo spavali u autu i ujutro u 5:00 h krenuli za Ahlen gdje je gostovao Union. U sjeæanju mi ostaje nezaboravna utakmica sa bosanko-hercegovaèkim Fanaticos-ima. Hvala vam za ovaj do¾ivljaj!

by Kernchen