Ne bih podnio dva neuspjeha zaredom

Već svima dobro poznati kra(h)j kvalifikacija za EP 2012. duboko je razočarao Safeta Sušića, zbog čega izbornik itekako dvoji hoće li se prihvatiti još jedne avanture, ovaj put one za SP 2014.

Premda je dojam da je glas javnosti za Sušićev ostanak, a i iz Nogometnog saveza dolaze pozitivni signali, Pape sam sa sobom nije raščistio isplati li se riskirati dva uzastopna neuspjeha, koja bi mu, sam priznaje, vrlo teško pala.

– Iskreno, nisam još odlučio, a i nismo još razgovarali na tu temu (s NS-om BiH, nap.a). U pitanju je novi ciklus od dvije godine tako da nema razloga za žurbu, ni s moje, a ni sa strane Saveza, jer imamo potpisan ugovor do kraja ove godine, započeo je Sušić razgovor za Dnevni list.

Neostvaren cilj

U prvi mah nakon završetka kvalifikacija činilo se da je Sušićeva želja za nastavkom suradnje neosporna, no situacija uvijek onakva kakva se čini.

– Činjenica je da se cilj nije ostvario, a to je za mene bio odlazak na Europsko prvenstvo. Došao sam u reprezentaciju s ciljem voditi Bosnu i Hercegovinu na Euru, ali to nisam ostvario, bez obzira što je tijekom kvalifikacija bilo dosta dobrih stvari. Dva puta neuspjeh…., za mene to ne bi bilo dobro, a naravno ni za reprezentaciju. Poraz od Portugala me baš pogodio, otvorio je dušu izbornik.

Pogled na kvalifikacijsku skupinu za SP 2014. nudi optimizam. Grčka, Slovačka, Lihtenštajn, Litva i Latvija nisu reprezentacije od kojih treba strahovati, ili pak treba?

– Strah me je idućih kvalifikacija jer Portugal mi je otvorio oči u mnogo čemu. Moram reći da nisam siguran u svoju momčad, koja je na krhkim nogama. Kada smo svi na okupu, onda mogu sastaviti dobru momčad, međutim, čim nedostaje jedan ili dva igrača, kreću veliki problemi jer nemamo toliku kvalitetu da možemo zatvoriti rupe koje nastanu u igri. Vidjelo se to itekako u Portugalu, gdje se osjetio izostanak Mujdže i Salihovića. Vjeruješ u nešto i boriš se zato, ali u jakim utakmicama kakva je bila zadnja s Portugalom ipak se vidi velika razlika. Bolji su i individualno i kolektivno.

O razlozima visokog poraza pisalo se danima, no rijetko tko je spomenuo očiti problem, a to je nedostatak fizičke spreme i žustrine, osnovnih stvari bez kojih se ne može biti kompetitivan s iole jačim protivnikom.

– To je istina. Nisam bez razloga konstantno ponavljao i igračima, a i u javnosti da se igrači u svojim klubovima moraju nametnuti što me je znalo dovesti u neke konfrontacije, jer kod nas su “svi” treneri. Igrači moraju igrati, konstantno biti u formi i napredovati, ako se misle ravnopravno nositi, recimo, s Portugalom. Međutim, četiri-pet naših reprezentativaca imaju puno manju minutažu u klubovima nego u reprezentaciji i kada dođe vrijeme da se bori s jakim i objektivno kvalitetnijim protivnikom, taj problem ispliva na površinu. Treba reći iskreno, mi smo dizel ekipa! Imamo dobru tehniku, ali realno je da je naš najhitriji igrač Darko Maletić. Imamo mi još puno nedostataka.

Jesu li kvalifikacije izgubljene puno ranije, recimo, u Tirani gdje smo remizirali, a ne u Lisabonu, gdje smo objektivno bili autsajderi?

– Ne možemo tako gledati stvari. To su za mene priče generala poslije bitke. Isto tako može se reći da bi se plasirali izravno da smo na startu kvalifikacija na domaćem terenu uzeli bod Francuzima. Naravno da bismo svi željeli da smo glatko prošli sve izazove, ali to u nogometu ne ide tako. Svaki bod se mora zaslužiti.

Činilo se je da je izvedba u Parizu protiv Francuske mogla biti dovoljna da se već tada izbori plasman na Euro, međutim, realnost je da je s druge strane travnjaka stajala ipak Francuska, nogometna velesila.

– Teško je sada reći što bi se događalo da na poluvremenu nismo morali prisilno mijenjati dva igrača (Hasagić, Mujdža, nap.a). Zadesila nas je ta nesreća, da smo bili kompletni, možda Francuzi nikada ne bi došli u situaciju iz koje su spretno i sretno došli do penala i gola koji ih je odveo na EP, a nas u Lisabon. Jesmo li zaslužili? Ne može se na to pitanje odgovoriti. Rezultat pokazuje tko je zaslužio, a tko nije.

Nedostaje nama svašta

Pozitivne stvari?

– Zadovoljan sam s dosta toga što se dogodilo u ovim kvalifikacijama, najviše atmosferom u momčadi i ponašanjem igrača kojima ne mogu ništa prigovoriti. Prije Portugala imali smo i odličnu seriju od sedam utakmica bez poraza, primili smo samo jedan gol, međutim, ponavljam, Portugal je na površinu iznio sve naše nedostatke. Moram reći da nikada nije bilo nikakvih konflikata između igrača, ili između mene i igrača, iako se jedno vrijeme stalno potencirao neki sukob kojeg nikad nije bilo. No, sve u svemu, jako sam zadovoljan atmosferom kakva je vladala u reprezentaciji.

Nedostaci?

– Nedostaje nama svašta, počevši od uvjeta za rad do širine kvalitetnog kadra. Ljudi u Nogometnom savezu se bore osigurati reprezentaciji dobre uvjete, ali ako želiš biti ambiciozan i ići na veliko natjecanje, onda moraš stvoriti i dobre preduvjete. Mi smo na pripremama smješteni u hotelu i putujemo na trening, a to nije isto kao kada bismo radili u vlastitom sportskom centru. Primjerice, već sada bismo morali imati spreman stadion od nekih 25.000 mjesta za slijedeće kvalifikacije, što i nije neko astronomsko ulaganje i nije neizvedivo, ali mi to nemamo. Potom, većinu naših domaćih utakmica igrali smo na lošem travnjaku i slično. Pogodilo me i pisanje portugalskih medija o našem Bilinom polju, pravili su reportaže o našem terenu stavljajući na sliku stadiona povrće koje se može uzgajati na njemu. Ali, najgore je što su to s pravom radili! Razumijem našu situaciju, ali ona se može popraviti. I mora se popraviti ako želimo biti pravi konkurenti.     
Nije tajna da je igrački kadar šaren. Pričali smo o napretku u stabilnosti i balansu momčadi, ali u Lisabonu nismo vidjeli ništa od toga.

– Nemaš loptu, to je problem! Portugal je potvrdio ono što sam u biti ja uvidio dosta ranije, a to je da, kada u veznom redu istovremeno imaš Misimovića, Pjanića, Medunjanina, u sredini nastane rupa koju nema tko zatvoriti. Protiv slabijih protivnika to se ne vidi, recimo, protiv Luksemburga smo u igri imali koliko hoćeš ofenzivaca, ali protiv jačih, poput Francuske i Portugala, pitanje je mogu li njih trojica igrati zajedno, pogotovo Misimović i Medunjanin koji praktički igraju istu poziciju. Da mogu nešto promijeniti, vjerojatno bi u igru stavio drukčiji vezni red.

Lulić me iznenadio

Kažete da igračima ne prigovarate ništa. Prigovarate li potezu Senada Lulića koji je bespotrebno zaradio isključenje u Lisabonu?

–  Lulić me iznenadio svojim potezom. U biti, njemu ne treba dodatna kazna od mene, on je sam kaznio i sebe i nas. S igračem manje pri rezultatu 3:1 za Portugal, za mene je utakmica bila gotova. Čak i kada je Spahić dao drugi gol, nisam uopće reagirao, jer nisam vjerovao da se možemo vratiti. Isto tako, znam da je nervoza kod igrača znak nemoći, pa stoga znam zbog čega je Lulić onako reagirao. Sada ga vjerojatno čeka kazna od UEFA-e od nekoliko utakmica zabrane pa treba početi tražiti rješenje za njegovu poziciju. A i kada mu istekne kazna, morat će se dobro potruditi da se vrati u kadar.
Mnogi su poslije utakmice kritizirali Sušićevu formaciju s jednim napadačem. Vedada Ibiševića vidjeli su kao čovjeka koji je mogao nanijeti štetu Portugalcima.

– Žao mi je Ibiševića jer je u biti bio žrtva taktike. Na pripreme je došao dobro raspoložen, i protiv Željezničara je bio naš najbolji igrač, ali u posljednji trenutak odlučio sam se za jednog napada
ča jer bi nedvojbeno bilo previše riskantno napasti Portugal s dva napadača. Planirao sam ga uvesti u 60. minuti, ali dogodio se crveni karton nakon kojeg nije bilo povratka. Kada je Spahić smanjio na 3:2, nadao sam se da ću ga moći uvesti u zadnjoj dionici, ali odmah smo primili još jedan gol i onda je bilo samo pitanje s kolikom ćemo razlikom izgubiti.

Za kraj Sušić je poručio:

– Radio sam svoj posao pošteno, imao sam slobodu izbora igrača i nitko mi se nije miješao u posao niti sam imao neki poseban pritisak. U reprezentaciji je vladala odlična atmosfera i nisam imao nijedan problem s igračima, što je pomalo i čudno jer dvije godine nisu kratko razdoblje. Hoću li i dalje biti izbornik? Na to još ne mogu odgovoriti, jer trebamo, prije svega, obaviti konkretnije razgovore, a imamo dovoljno vremena za to.

Crna točka u Bukureštu

U jednom trenutku negdje na sredini mandata Safet Sušić progovorio je o određenim problemima oko reprezentacije. No, to nisu bili problemi vezani uz igru ili atmosferu…

– Bilo je to prije utakmice u Rumunjskoj, gdje je oko igrača jednostavno bilo previše ljudi. Tada nam je trebao mir i izolacija jer je to za nas bio važan trenutak, a dogodilo se suprotno. Igrači su bili previše eksponirani, ali tu više zamjeram igračima, koje nitko ne tjera družiti se s ljudima u hotelu. Uvijek imaju izbor otići u sobu i odmoriti. Ta se eksponiranost zna itekako odraziti na igrače, a svi smo vidjeli kako je završila utakmica u Bukureštu, kazao je Sušić.

Za one koji se ne sjećaju, Rumunji su deklasirali BiH s 3:0, a može se reći da je s obzirom na broj prilika rezultat mogao biti dvostruko izraženiji.   

Papac na dan utakmice primao infuziju

Tanak reprezentativni kadar se najbolje vidio po tome da je u Lisabonu na teren istrčao Saša Papac, koji je danima primao infuziju i skidao temperaturu da bi smogao snage odigrati krucijalni meč.

– Papac je i na dan utakmice primao infuziju i stvarno je igrao riskirajući svoje zdravlje. Nedostajalo nam je par važnih igrača i Papac je odlučio da želi igrati bez obzira na rizik, objasnio je Sušić.

Doček u Sarajevu

Bez obzira na visok poraz u Lisabonu reprezentaciju su na sarajevskoj zračnoj luci dočekali brojni navijači.

– Lijepo je to, ali njima je apelirano da dođu, a ja bih više volio da se dogodio spontani doček zbog nečega dobrog što smo napravili, kratko je kazao izbornik.

(Dnevni list)