Sedam dana u Litvaniji ili kako sam doživio Evropsko prvenstvo
Litvanija je predivna zemlja na obalama Baltičkog mora koja graniči sa Poljskom, Bjelorusijom, Latvijom i Rusijom. Ima oko 3,4 miliona stanovnika i glavni grad joj je Vilnijus. Toliko za vas koji ste očekivali turistički izvještaj.
Let do Kaunasa je trajao oko sat i deset minuta a prilikom slijetanja smo shvatili zasto je Ryanair onako jeftin, ljudi imaju maloumne pilote koji se kale na nama sto nemamo para za prave letove. Tol'ko smo otresli od pistu kad smo slijetali da sam mislio da je kreten zaboravio izbaciti tockove. Sve bude i prodje, kazu, pa tako i ova ne bas tako prijatna epizoda.
Helem, zakazani rent-a-car nas je cekao na aerodromu i krenuli smo laganini ka Kaunasu gdje nam je bila baza. Grad je bio skroz okej, velicine Sarajeva samo sto je u ravnici tako da izgleda dosta prostran. Nakon smjestanja u hostel uputili smo se ka Alytusu gdje su nasi taj dan igrali svoju prvu tekmu kontra grka. Ostatak BHF-a je skontalo sjajnu ideju a to je da iznajme satore i da kampuju u Alytusu tih sedam dana. Apsolutno romanticna ideja medjutim zaboravili su pritom da se turnir igra u Litvaniji pocetkom septembra tako da su se dobro posmrzavali prvu noc jer je padala kisa i bilo je jedva pet stepeni. Kad smo dosli u fan-zone-u, nasli smo ih kako spavaju na klupama, iscrpljeni, mahmurni i dobro natakareni kako jedni na druge tako i na makedonce kojih je doslo oko 100-njak i koji su svi bili smjesteni u tom kampu koji je kasnije dobio ime “sabirni centar”.
Odma’ na ulazi problemi. Ne daju da se unese udarni trans. Imamo problem sa redarima koji rijesavamo tako sto ipak ga unosimo ali ga ne razmotavamo da ne bi odma’ na startu doslo do gluposti. Protiv grka nismo ocekivali pobjedu a ni onako tjesan poraz, mislili smo da ce biti potop tako da smo se zajebavali, navijali i probavali neke nove pjesme nastale u hladnim nocima u satorskom naselju Alytus.
Sutradan je red dosao na crnogorce. Mirza je proradio i to je bilo dovoljno da oderemo “djetice”. Navijacki gledano, nasa najbolja tekma jer nam je dosla u ispomoc grupa iz Norveske, momci koji su sutradan bili i u Minsku.
Treci dan je bila pauza za sve druge osim za nas, neki su, poput mene, proslavili pobjedu nad “niksickim rezervistima” malo zesce tako da se petak odmahmurao i to zesce dok su neki pokusali da u Vinijusu u bjeloruskoj ambasadi izganjaju vize ali se ispostavilo da je lakse uci u Obaminu “Bijelu kucu” sa bradom i u trofrtaljkama nego u Lukashenkovu tvorevinu. Prvo su im trazili pare, pa onda jos para i onda na kraju toliko para da je sve postalo bezobrazno i nerealno (270 eura za vizu!) tako da niko od nase ekipe nije bio u Minsku.
U Kaunasu je bilo tesko naci mjesto za gledati tekmu jer je tu noc igrala Litvanija s Turskom i sve su kafane bile rezervisane za taj dogadjaj ali na kraju smo se ipak snasli i sredili kod nekakvog cifuta da gledamo Bjelorusija-BiH. Brcakova lozinka i cifutov laptop su bili dobitna kombinacija, pogledali smo tekmu u relativno dobrom kvalitetu. Svi su poslije tekme bili sretni osim mene, stavio sam bio 20 eura na nasu pobjedu od tri razlike, moguci dobitak 450 eura, jednostavno bio sam ubjedjen da cemo ih razbiti u Minsku. Avaj, kad promasismo onu zadnju sansu svatih da od 450 eura i PRAVO dobrog derneka nece biti nista..
Subota prijepodne i tekma sa fincima kojih je doslo priblizno 500. Vikend-navijaci odnosno u sustini njihovi “koshpicari” ili sto bi ovaj jedan,sto je prvo bio kao i oni pa preko noci postao mega-ultras, rek'o “shabani”. Dzaba sto nam je stiglo pojacanje iz Minska i sto nas je taj dan bilo najvise (40-45 ljudi), nismo imali sanse kontra finskih truba.
Ali poceli smo odlicno, poveli 14-8 i finske trube su usutile, samo smo se mi culi u dvorani. I onda neobjasnjiv pad (kasnije iz nepotvrdjenih izvora smo saznali da nismo samo slavili noc prije nego i kosarkasi), finci se vracaju u igru i na kraju nas deru skoro 30 koseva razlike. U kosarci dobiti crnogorce i dva dana poslije izgubiti od finaca 30 razlike je isto ko kad u nogometu dobijes npr Svicarsku u gostima dva razlike i onda izgubis od Armenije kuci 3-0. Istina, i Mirzina povreda odma’ na pocetku tekme je mozda bila kljucna, opet je zakazao dok su finci pogadjali “iz svlacionice”..
Sutradan su na redu bili hrvati. Nakon debakla od finaca, opkladio sam se sa jednim mojim krajisnikom u cisternu Premingera da cemo izgubiti, bio sam ubjedjen da ce nas satrati. 🙂
Za vrijeme njihove himne, skandirali smo ime Vedrana Puljica, momka mucki ubijenog u Sirokom brijegu prije tri godina i za cijim ubicom se jos uvijek traga. Par pjesmica je bilo spremljeno za izdajnike (Bogdanovic, Markota, Barac) a najebali smo im se majke i prije tekme kako u hodniku tako i kad su izasli na zagrijavanje. Samo je Miran bio dole i na svoj, intelektualno-kulturni nacin, pricao sa njima odnosno porucivao im da su na pogresnoj strani dvorane i da Hrvatska nije njihova domovina. “Kockice” nisu ocekivale takav prijem a najvise su stradali Bogdanovic i Markota a “pjesma za Bojana (Bogdanovica)” je postala pravi hit koji se da aplicirati i na druge prodane duse. Kako god, Markoti je ruka drhtala, promasio je maltene sve a Mirzu je cuvao isto k'o sto bi ga i ja cuvao, nikako! Bogdanovic je nesto i pogodio ali je bio vidno “uzrujan”, to su nam potvrdili i nasi igraci poslije tekme.
Oooo Bojaneee,
izdajnice drzave
idi tamo ko te jebe
moze Bosna bez tebe..
Jutros sam je opet pjevusio..
Minuta prije kraja i veliko vodstvo od 16 razlike, konacno smo se mogli opustiti i krenula je pjesma “Daj hrvate da se igramo” koja je onda promjenjena u “Daj nam kocke da se igramo”.. Haos zivi a odma’ nakon zadnjeg sudijskog zvizduka igraci su sa nama podjelili pobjedu uz pjesmu “A da me vidi babo” koju je pokrenuo Nihad Djedovic. 😀
Pobjeda kontra kockica je proslavljena onako kako i treba, dostojanstveno uz caj, kafu i rahatlokum.. Jasta..
Zadnji dan i biti ili ne biti kontra makedonaca. Njihovi “navijaci” su se pokazali kao velika raja sa ogromnom dozom postovanja prema nama tako da nije bilo potrebe za nekakvim intervencijama, sve je proslo u fair play-u medjutim sad nam je trebala pobjeda da idemo dalje tako da nije bilo bas previse druzenja sa njima prije tekme. Samo je njih par koji su i ranije sa nama bili na tribini i cak i navijali sa nama, prilazilo a jedan od njih je cak i obecao da nece navijati prvo poluvrijeme.
Pred dvoranom opet peripetije, opet redari treniraju strogocu na nama, smeta im nasa opustenost i lezerni stil odnosno nasa zajebancija. Hoce da nas stave iza kosa, mi necemo tamo jer tamo je betonska tribina, ne cuje se kad skacemo. Kazu, boje se sukoba sa makedoncima. Objasnjavamo im da smo mi raja, privodimo jednog makedonskog indijanca (lik fakat izgled'o ko indijanac), grlimo ga, govorimo im da smo htjeli mogli smo ih uhvatiti u satorima na spavanju i da se ne moraju sikirati, necemo im nista. Da ironija bude veca, nas je bilo 20 a makedonaca 150-200 al’ eto, oni se boje da mi njih ne napadnemo. Boze dragi, kako li mi to izgledamo u njihovim ocima, upitah se..
Inace su nas maltretirali cijelu sedmicu, ne smijes skakati, ne smijes stati na stolicu, ne smijes unijeti vodu na tribinu koja im je
btw SLANA do jaja, ne smijes ovo ne smijes ono.. Na kraju, 20 minuta prije tekme dodje nam jedan jedini od njih sto zna engleski i kaze “Fakat momci, jeste li vi fudbalski huligani?” Alija mu fino objasni da nismo samo fudbalski nego i rukometni i kosarkaski i odbojkaski i sahovski na sto Ramce i Brcak pocese sa skandiranjem “Garri Kasparov – Anatolij Karpov” i tu nastaje totalna ludnica, i redari i policija i svi se smiju i valjda na kraju shvatise da se mi u sustini samo dobro zajebavamo. Pustaju nas na tribinu ali direktno iz FIBE stize direktiva da ne smijemo skidati majice!!! 😀 😀 😀 😀 😀 😀
Bio je to zestok udarac na nase samopouzdanje, mislili smo da smo jos uvijek oni mladi, lijepi, zgodni momci kao prije desetak godina i onda dodje Evropska kosarkaska federacija i rasprsne nam tu iluziju poput balona od sapunice. Sjebali smo se i mislili smo ih tuziti za dusevnu bol no eto, levati nam nisu rekli da ne smijemo skidati hlace tako da je postojao plan da u slucaju pobjedu se svi skinemo u gace i uletimo u teren. Na zalost kompletnog zenskog audotorija, do pobjede nije dosloo..
Onaj nas sto je rekao da nece navijati prvo poluvijeme se dao lako uociti na njihovoj tribini u crvenoj majici i sa BHF-salom oko vrata. Jbg, imena mu ne znam, oni su meni svi “Toshe”. Bilo je kako je rekao, lik je fakat presutio prvo poluvrijeme dok smo mi grmili koliko smo mogli. Respekt! Njegovi sunarodnjaci su, kao i finci, samo trubili i trubili i trubili… Steta jer bilo ih je dovoljno da nas nadglasaju pjesmom medjutim medju njima je bilo dosta “shabanadzovica” tako da su se uzdali u svoje duvacke instrumente.
Tekma je zavrsila porazom, opet je Mirza zakazao iako se mora priznati da ga je slomio onaj Ancic, tukao ga je cijelu tekmu, nije mu dao oka da otvori. Nakon tekme, prijateljska atmosfera izmedju nas i njih, oni nas caste sa “Mnogo ste jaki” a s nase strane krece “Makedonsko devojce” i odjednom cijela dvorana pjeva. Opet nam uzvracaju skandiranjem “Bosna Bosna” i tu bio kraj jednog prvenstva i jednog druzenja punog budalesanja, zajebancije i smijeha.
Ostaje zal sto nas nije bilo vise i naprosto je nevjerovatno da dole u BiH nije postojalo vece interesovanje za ovaj turnir, da niko od turistickih agencija nije doveo grupu ljudi. Pa covjece, mi bi od njih za ovih pet dana napravili novog “Shefu”, napravili bi ljude koji bi sutra stajali na stangli! Medjutim, u nasoj drzavi nista nije kako treba pa tako ni ljudi, vidjeli smo to najvise po samim sebi, nakon dvije pobjede (crna gora i bijela rusija) nismo znali kako da se ponasamo, umjesto da se veselimo i dernecimo mi nesto stali i blejimo, ne znam sta da radimo. Nismo navikli na uspjehe, jbg..
Ekipi koja je bila sa mnom u Litvaniji se duboko zahvaljujem za super provod, super zajebanciju i za super navijanje! Da je Bog dao vise ovakvih gostovanja gdje se druzis 5-6 dana i zajebavas do smrti, bili bi jaci od Tartan army-ja!
Na kraju i dvije liste, top-hit i top-shit!
Top-hit:
1. JOKS
2. Nizo Batman
3. Grappa
Top-shit:
1. Geronimovo hrkanje
2. Bin laden
3. Grappa 😀
Ventola