BHF u Carigradu
Ni ova kao ni predhodne utakmice nisu mogle proci bez BHF-a na tribinama. Na put ka Istanbulu uputio se jedan kombi sa 8 putnika, preludih putnika. Takodjer, iz BiH krenula su jos cetvorica ali su oni na njihovu zalost morali ici avion. Iz Sarajeva smo krenuli u 11 sati po veoma vlaznom, ali prohodnom putu, bez duzih zadrzavanja, izuzev u Tuzli gdje kupimo nasu trojicu clanova. U Tuzli se kompletiramo i put ka Beogradu, Nisu, Skoplju, Solunu do krajnje destinacije – Istanbul protice bez ikakvih problema, kako u putu tako i na granicama. Situacija u kombiju je bila za nezaborav. Bilo je svakakvih situacija, jelo se, pilo se, malo se pjevalo… Moramo napomenuti i to da smo se na ovaj put uputili iako smo unaprijed znali da za nase navijace (gostujuce) nece biti karata u prodaji. Kao i prosle utakmice protiv Grcke, tako i ove nas Savez se odrekao svojih ulaznica (navijaca) i tako ustupio svoje stolice Turskim navijacima. U putu, negdje u Makedoniji dobijamo poziv kako nas cika Usranovic ceka u Stambolu sa kartama. Nase je bilo samo da pristanemo na to i imat cemo sredjen ulaz, i to besplatan. Medjutim, taj „ljudski“ gest, naravno, nismo prihvatili, jer ne zelimo da imamo ikakvog posla sa ljudima koji vode nas Savez i nas fudbal u propast.
U Stambol dolazimo nakon nesto vise od 20 sati voznje i odmah se bacamo u potragu za hostelom kako bi se mogli smjestiti i malo odmoriti. Vremena za odmor nije bilo bas previse jer smo morali da se nadjemo sa ekipom iz Norveske, sa kojom smo bili tokom naseg boravka na ovom tour-u. Oko 13:00 nalazimo se sa njima i odlazimo u jedan lokal gdje se lomi meza, pice, jednom rjecju svega. Trojica nasih clanova odlazi u potragu za svercerima kako bi nam nabavili karte za utakmicu. Na nasu srecu nalaze nekog arkadasa koji nam prodaje karte po duploj cijeni. Oko 19:00 (po nasem vremenu) dolazimo ispred stadiona gdje nas njihovi drotovi vodaju od tribine do tribine, jer nisu znali na koju stranu da nas „bace“.
Napokon, pronalaze tribinu i ulazimo na stadion 10 minuta prije utakmice. Nas cca 30-tak se grupisemo na tribini, te postavljamo nase transparente naopako, u znak protesta prema Savezu i pripremamo parolu. Na samom pocetku tekme dizemo parolu: SAVEZ NAPOLJE i pjevamo nasu himnu Jedna si jedina. U 43 minutu Turska daje gol te mi palimo 3-4 baklje, jer smo znali da necemo imati prilike da proslavimo nas gol. Tu nastaje malo frke sa drotovima, na srecu sve se zavrsava dobro. Mozemo samo reci da je bilo vise policije i osiguranja na nasem dijelu tribine, nego nas! Tokom drugog poluvremena nije bilo nikakvog ozbiljnog navijanja.
Utamkica se zavrsava i napustamo stadion bez ikakvih problema, sto od strane organa reda, sto od strane domacih navijaca. Ostajemo opet razocarani zbog nase reprezentacije, koja se nije uspjela ni ovaj put plasirati na neko vece takmicenje. Mada kako to kazu nasi najveci opstimista „imamo velike sanse“ za sljedece kvalifikacije gdje opet igramo sa Turskom, Spanijom, Belgijom…
Vidimo se sljedece godine Carigrade !
Slike sa utakmice mozete pogledati u nasoj foto galeriji …
BHF TIFO
