ON THE FACE OF THE PLACE: Rehabilitacija

Današnji dan u četrnaest slova.

Po obećanju i dogovoru, danas smo se planirali posvetiti plaži. Šućmurasto jutro, neki kasne, prispali ali par nas se ne predajemo. Poče kiša. Viđe i ona da smo odlučni i ubrzo prestade. Spustamo se u Barre, tu su nam preporučili plažu u blizini FIFA Fan zone. Oko 11 sati. Još jedan trag opuštenog Salvadora u kombinaciji sa praznikom da je sve il zatvoreno il se tek ko otvara.

Fan zona

Niko tu. Iznenađenje :) Malo šetnja po Fan zoni, koja je u poređenju na onu u Riu simbolična. Nema se šta vidjeti. Jedini otvoreni lokal je slastičarna. Hajde makar sladoled pojesti, prvi u Brazilu. Interesantno, rad lopaticom, puni se kornet dok ne zaustaviš, pa na vagu. Uzeh samo 2 kugle (350 grama).

Daj mi jedno po kile vanilije i dvajes’ deka lješnika

Kolebamo se a niko da kaže, nije baš vrijeme za kupanje. Nastavljamo šetnju. Svetionik, najizbačenija tačka Salvadora, zatim prva naseoba Evropljana u Južnoj Americi. Stižemo i do famozne plaže. Proglašena trećom na svijetu. Setajući do nje stvorih očekivanja da me je malo razočarala kad sam je vidio. Poznat proces i osjećaj iz drugih priča.

Porto da Barra Beach, treća na svijetu.

Nakon 20 dana integrisan…

Šetajući nailazimo na naše, pivo se pije, kupa se. Brzo promjenismo mišljenje o kupanju. Presvlačenje i bacanje u valove. A valovi veći nego u Riu. Opasni. Po koji kamen u moru tako da se baš treba pripaziti. Kupa se u fazonu, uđes do prsa, prilazi val, gubiš dno pod nogama, ispira te na plažu, ustaješ, voda ispod koljena. I tako sve dok se ne umoriš, il te hinjski jedan opali sa leđa da završavaš na suhom sa ustima punim pjeska i stidno se povlačiš na stolicu za sunčanje.

Borba sa jačim neprijateljem

Srećemo Irance, sve ih je više. Iako priznaju da je cifra od 10 000 kao i ona naša od 5000 iz Kaunasa, biće ih mnogo. Sigurni u pobjedu, al za svaki slučaj pitaju da ih pustimo, mi nemamo za šta igrati.  Tu me bocnuše.

Jedino ne možemo igrati za prolaz. Taj voze ode u Cuiabi. A za sve, ama baš sve ostalo možemo. Za sebe, isprati gorčinu iz usta, dati sve od sebe, dati go, asistenciju, odbranu, ostaviti trag. Za suigrače, da bi se prodali, dokazali ili opravdali. Za selektora da bi se oprostio na pozitivnu (bar sam čuo da je oproštajna?). Za navijače koji su došli iz 50 zemalja, od kojih je dio digao kredit da bi bio ovdje. Za državu, ugled, ponos, prkos, čast. Za mene i ovu raju…haj eto makar za nas ako ne može ni za šta drugo :)

Navijači razgovaraju, pitaju, pišu kako sutra? Ja vam mogu odgovoriti samo u moje ime. Ja ću ići, navijati, isprazniti se do kraja (nećel’ mi se fudbal zgaditi, ili kako bi to već moja bolja polovina izgovorila).  Tu sam, to ne mogu promjeniti. Volim repku, to ne mogu promjeniti, tako mi grah pao.

A nadam se golu, zamišljam bod, priželjkujem pobjedu. Hajde molim te, hajde Tita ti, Allaha ti, Isusa ti! Volio bih da naši navijači dobiju priliku proslaviti pobjedu, šepuriti se gradom, pejvati. Da se ljudski oprostimo od ove avanture.

Sutra skupljanje od 9 na Trgu u Starom gradu. Odatle šetnja do stadiona, 15-ak minuta. Vidimo se!

Srijeda od 9:00

Pozdrav iz Salvadora.

/CR & nogolopta.com/