Sead Hajrović, Arsenal: "Stičem utisak da me ne žele u bh. reprezentaciji"

Sead Hajrović ima 18 godina, igra na poziciji srednjeg odbrambenog, a 2009. je zadivio nogometne “šmekere” Arsenala koji su odlučili da mu ponude ugovor. U razgovoru za naš portal govorio je o tome kako je prije svega bio borac, ustrajan da uspije, ali i o londonskim “topnicima”, švicarskoj reprezentaciji, te šansama da jednoga dana zaigra za bh. nacionalnu vrstu.

 

 

Brat Izet mi je puno pomogao

Kada ste počeli trenirati nogomet?

Pričaju mi da sam sa tri godine sa bratom i ocem šutao loptu po parkovima. Kasnije je brat Izet, koji je stariji od mene dvije godine, počeo graditi karijeru u FC Birr. To je lokalni klub gdje i danas živi moja porodica. Na treninge smo išli zajedno. Kad god smo imali vremena uživali smo u treningu. Otprilike tako je krenula moja nogometna priča.

Kasnije je brat preselio u FC Windisch?

Tako je! To je veći klub od Birra. Opet sam sa njim išao na treninge. Nakon sjajnih nastupa njegovu nadarenost uočili su skauti Grasshoppersa. Mislim da je to bilo na jednom turniru. Pozvali su ga na probu i on je bio odličan. Bio je to pouzdan znak da je dogovor postignut. Postao je član pomenutog kluba. Poslije pet mjeseci i ja sam počeo igrati za “Skakavce”. Ostao sam devet godina i počeo da igram za reprezentaciju Švicarske.

Možete zaključiti da sam uvijek išao tamo gdje je brat igrao. Sa sigurnošću mogu reći da nikada ne bi bio gdje sam sada da nije bilo njega.

Sa Švicarcima ste postali prvak svijeta do 17 godina. Po čemu pamtite turnir u Nigeriji i kako ste se osjećali kada ste bili na krovu planete?

Sa nostalgijom se sjetim svih utakmica. Nisam ni sanjao da ću sa šesnaest godina doživjeti takvo oduševljenje. Osim toga, bio sam najmlađi u švicarskoj reprezentaciji. Posebno pamtim dvoboj u polufinalu sa Kolumbijom. Naime, odigrao sam cijeli meč, jer je kapiten dobio crveni karton u prethodnom okršaju sa Nijemcima. Po ocjenama relevantnih stručnjaka bio sam najbolji na terenu. Dobro se sjećam i same ceremonije proglašenja pobjednika. Sa mnogo emocija sam na kraju držao pehar namijenjen šampionu. To se ne zaboravlja.

Kako je došlo do realizacije transfera u Arsenal?

Igrao sam utakmicu sa reprezentacijom protiv Holandije i odigrao fantastično. Poslije tog dvoboja zvali su me skauti iz cijele Evrope. Ipak, kad sam čuo da se zanima i Arsenal, znao sam da ću postati stanovnik Londona. Rekao sam roditeljima: Tamo želim postati nogometaš. Kao i uvijek, oni su mi dali podršku i potpisao sam za “Topnike”. Veliko je zadovoljstvo biti član ovakvog kolektiva.

Eboue je dobar pjevač

Jeste li se navikli na život u Londonu?

Svakako! Nije bilo problema s te strane. Volim upoznavati nove ljude i družiti se. No, najbolje se osjećam kada idem u shopping. Izbor je fantastičan, ima mnogo zanimljivih stvari da se kupi.

Može li Vaš tim dotaći vrh u Premiershipu?

Može! Arsenal je sve vrijeme držao visok nivo igre i rezultata. Mislim da su svi igrači svjesni šanse koja se pruža. U subotu je možda i presudna utakmica protiv Manchester Uniteda. Nakon ispadanja iz Lige prvaka, svi razmišljaju samo o prvenstvu. Ove su utakmice uvijek posebne. U svakom slučaju bit će zanimljivo i nadam se odličnom nogometu.

Vi standardno igrate za drugi tim. Kada očekujete zvanični nastup sa Fabregasom i društvom?

Teško pitanje. Nadam se da ću dobiti šansu u Carling Cupu početkom naredne sezone. Tako su većinom debitovali mladi igrači Arsenala. Sve ću dati od sebe da dođem do tog cilja. To me motiviše da stalno budem ambciozan, i na treninzima. Iz utakmice u utakmicu sve sam sigurniji.

Sa kojim igračima Arsenala se najviše družite?

Često treniram sa prvotimcima i svi su korektni prema meni, ali ako nekoga moram posebno izdvojiti onda je to Eboue. On zabavlja svlačionicu. Dobar je pjevač.

Čekam poziv iz NSBiH

Javnost u BiH sa nestrpljenjem čeka da zaigrate za našu reprezentaciju. Da li je to i Vaša želja i je li Vas, konačno, neko kontaktirao iz Nogometnog saveza BiH?

Znam da većina navijača BiH želi da igram za “zmajeve” i drago mi je zbog toga. No, već u nekoliko intervjua, a između ostalih i vama, rekao sam da me niko iz NSBiH nije kontaktirao. Situacija se nije promijenila. Stičem utisak da me ne žele u reprezentaciji BiH. Pa da je drugačije valjda bi me do sada neko pozvao i razgovarao sa mnom. S druge strane, u nacionalnoj vrsti Švicarske sam kapiten, iako nisam Švicarac. Izuzetno su pažljivi prema meni. Međutim, ima još vremena, možda se nešto promijeni.

Da li biste odazvali pozivu u mladu reprezentaciju?

Ne mogu još ništa da potvrdim.

Koja Vam je prva asocijacija kad se spomene BiH i možete li nam za kraj otkriti kada ponovo dolazite u Sarajevo?

Bio sam u decembru 2010. godine. Mislim da ću ponovo doputovati u junu. Zaista volim doći u BiH. Radujem se susretima sa svojom familijom.

 

(Sarajevo-x.com)