fbpx

Lopta mi je najdraža igračka

Image 

Danas Miralem Pjaniæ puni dvadeset godina. Roðendani se skromno obilje¾avaju u kuæi Pjaniæevih. I majka Fatima je roðena 2. aprila (1970.), ali ona je kao i otac Fahrudin sve posvetila sinu. Koji nema puno ¾elja.

Sa Miralemom smo, èekajuæi poèetak utakmice Arsenala i Barselone, razgovarali o svemu pomalo; o njegovim ¾eljama, ambicijama, selektorima, reprezentaciji, klubovima, navijaèima…

Koju bi privatnu, a koju sportsku ¾elju po¾elio sam sebi?

– Privatnu što više zdravlja meni i mojoj porodici,. To ¾elim svim ljudima na svijetu, pogotovo djeci, bolesnima, nemoænima. Od sportskih ¾elja svakako je da sa odliènim selektorom i najboljim navijaèima na svijetu odemo na evropsko i svjetsko prvenstvo – izjavio je na poèetku intervjua za „San” Miralem Pjaniæ.

Do prije èetiri pet godina bili ste u Mecu, a danas ste zvijezda Liona, otkriæe Lige prvaka…

– Svake sam godine išao stepenicu po stepenicu. Najprije sam se borio za status u Mecu, veæ druge godine sam postao prvotimac, potom otišao u Lion, prije dvije godine sam igrao za selekciju Svijeta, a prošle sam igrao bara¾ sa reprezentacijom BiH. Ove godine ¾elim biti prvak Francuske, otiæi što dalje u Ligi prvaka…

Bajern ili Manèeste u polufinalu Lige prvaka?

– Prvo Bordo. Odigrali smo tek prvo poluvrijeme, u kojem smo stekli solidnu prednost. Ako proðemo više bih volio Manèestera. Lakše bi smo preko njih došli u finale, nego ako igramo sa Bavarcima.

Kako, zašto tako mislite?

– Svi misle da bi bilo lakše sa Bajernom, ali oni kao i mi imaju èvrstu odbranu. Izmeðu nas i Bajerna nema favorita, zato mislim da bi nam viðe odgovarao Manèester. Mislim da bi protiv Manèestera imali više prostora za kontre.

Kakav je osjeæaj u dvadesetoj godini igrati Ligu prvaka, baciti na koljena nasred Santiago Bernabea moænog Reala..?

– Prelijep je to osjeæaj, pogotovo što sam meðu najskupljim igraèima na svijetu bio najmlaði. Lijepo je istrèati pred pune stadione, igrati protiv asova kakvi su Ronaldo i drugi…

Mo¾ete li osvojiti titulu?

– Još je osam kola, svašta je moguæe, èekasju nas teške utakmice. Bordo æe nam biti najte¾i rival u borbi za titulu, a tu je i Marsej.

Koja je tvoja najbolja utakmica u Francuskoj?

– Bilo je to dok sam igrao za Mec, sa sedamnaest godina kada smo igrali sa Lionom u Kupu. Izgubili smo 1:0, ali sam odigrao odlièno tu utakmicu.

A, u Ligi prvaka?

– Svakako protiv Reala. I protiv Liverpula samo odigrao dobro obje utakmice, nadam se da æe biti još boljih izdanja, jer je ovo tek poèetak.

Najbolja utakmica u dresu reprezentacije BiH?

– Mo¾da sa Ganom, zbog Sušiæevog debija i mog gola. Ipak, najdra¾a mi je prva za BiH protiv Bugarske, kada sam obukao dres svoje reprezetantacije, na kojim sa dugo èekao. Posebno mi je u sjeæanju ostao topao prijem naše publike, koji su moje ime skandirali na svakoj utakmici, na èemu sam im jako zahvalan.

Tvoje mišljenje i o selektoru Safetu Sušiæu?

– Selektor je ozbiljan èovjek, o kojem sam èuo samo najbolje stvari. Nisam ga gledao, ali sam èuo da je bio sjajan igraè, ovdje je vrlo cjenjen. I kao èovjek je jako dobar, fenomenalan, smiren, stalo¾en, poštuje sve.Ima dobru komunikaciju sa igraèima, uvjeren sam da æemo sa Sušiæem napraviti uspjeh.

Iz Luksemburga si satima, kao trinaestogodišnjak putovao na utakmicu BiH sa Danskom. Kako je to bilo, kako si to sve do¾ivio, put, umor, utakmicu, i nesretni remi?

– Išao sam sa ocem i prijateljima. Bilo nas je pedesetak u autobusu. Znam da se satima putovalo, a ja sam najveæi dio puta prespavao i æekao dolazak na Koševo. Bio sam na zapadnoj tribini, navijao iz sva grla, skakao nakon svake naše šanse, nervirao se kada je završilo bez pobjednika. Maštao sam da jednog dana i ja zaigram za reprezentaciju u kojoj su tada igrali Spahiæ, Hasagiæ, Bajramoviæ, Berberoviæ, Muratoviæ… O od igraèa kojih danas nema, igrali su, Salihamid¾iæ, Barbarez, Boliæ, moj sadašnji trener iz reprezentacije Baljiæ…

Na kraju, koje ti se djevojke više sviðaju, plavuše ili crnke, mo¾da tamnopute?

– Crnke, definitivno!

Dakle, otvoren je poziv crnakama?

– Naravno, nemam ništa ni protiv drugih, recimo plavuša.

Na kraju, sretan roðendan sa ¾eljom da sljedeæi proslaviš kao istinski šampion?

– Zahvaljujem vama, svim èitaocima, ljubiteljima fudbala, posebno navijaèima bh reprezentacije, kojima se radujem zbog skorašnjih utakmica u Švedskoj i Frankfurtu – izjavio je za „San” Miralem Pjaniæ, u svom roðendanskom intervjuu.

 

O navijaèima i politièarima?

Navijaèi bh. reprezentacije te mnogo vole… Tvoje mišljenje o njima?

– Ma, jednostavno je, najaèi, najbolji na svijetu, najveæi fanatikosi… Nema bolje publike od naših navijaèa, oni nas nose na terenu. Vjerujem da æemo se još puno radovati.

Za vrijeme kvalifikacija za Mundijal u Africi upoznao si i mnoge bh. politièare…

– ®eljko Komšiæ je fin, simpatièan, èini mi se sportski opredjeljen, pametan i ozbiljan. Tako sam ga ja do¾ivio. Ja sam ga do¾ivio kao modernog, ali i èovjeka iz naroda koji radi dobro za BiH.

 

O našoj dijaspori u Luksemburgu

– To su uglavnom ljudi koje sam sretao po Luksemburgu, koji su pratili moju karijeru, jer sam poèeo igrati u Luksemburgu. Drago mi je što æe se bh. dijaspora iz cijelog svijeta ove godine okupiti u Luksemburgu. Ako budem, imao vremena volio bih da ih posjetim.

 

Naj, naj…

Najdra¾i golovi?

– Realu, Debrecinu, Anderlehtu, Fiorentini, Marseju… U reprezentaciji moj prvenac protiv Gane. Pravih golova æe biti još u buduænosti…

Najbolji klupski saigraè?

– Najbolji je bio ®uninjo.

Najbolji saigraè u reprezentaciji?

– Zvjezdan Misimoviæ, mada su svi odlièni igraèi i momci.

Najbolji francuski igraè?

– Moj Lisandro iz Liona i Šamak iz Bordoa.

Najbolji igraèi u Evropi, Svijetu…

– Mesi i Ronaldo.

Koja je liga najbolja na svijetu

– Španska i engleska, a u italijanskoj ne bih igrao.

Najbolji hrvatski igraè kojeg poznaješ

– Najbolji je Luka Modriæ.

Najbolji srbijanski?

– Nemanja Vidiæ.

Najbolja tri napadaèa u Evropi

– Ibrahimoviæ, Mesi, Ronaldo, D¾eko…

Najbolja tri golmana?

– Moj Loris, Kasiljas i Julio Cezar.

Najbolja tri trenera?

– Gvardiola, Murinjo i Feguson.

Najljepši stadion gdje si igrao?

– Svakako, Bernabeu.

Najsretniji trenutak dosadašnje karijere?

– Nastup za BiH, potom gol Realu, pa debi za Mec, pa za Lion…

Najtu¾niji?

– Povreda koju sam zaradio prije dvije godine protriv Sošoa.

Najzaslu¾niji ljudi za tvoj uspjeh?

– Roditelji na prvom mjestu, pa treneri u mladim kategorijama.

Najdra¾i broj?

– Osmica! Nosio je moj otac dok je igrao u Luksemburgu.

Najdra¾i predmet u školi?

– Istorija, iako nisam bio dobar u tom predmetu, ali me zanimala istorija.

Najdra¾a igraèka?

– Fu
dbalska lopta je i danas moja najdra¾a igraèka.

Najdra¾a pjesma, pjevaè…?

– Begoviæeva, Bosanac. Volim slušati Bešliæa, Merlina, Harija, Sinana, ali i pjesme Mileta Kitiæa.

Najbolji automobil?

– Nisam neki fanatik, volim sportske modele. Sada vozim audi i poršea.

Æevapi ili burek?

– Æevapi.

Tufahija ili baklava?

– Tufahije sa jabukom.

Koji tim igraš na plaj statonu

– Najèešæe Manèester.

Najdra¾i jezik?

– Govorim njemaèki, francuski, engleski, luksemburški, ali je bosanski najbolji.

 

(SAN)